DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 84     <-- 84 -->        PDF

STRANA STRUČNA LITERATURA


DA LI SUMA DAJE ILI ODUZIMA
VODU?


Prof, dr Da mm an bavio se pitanjem
kruženja vode i ulogom šume pri tome.
Navest ćemo glavne rezultate do kojih je
došao, jer su ostali i većini stručnjaka nepoznati.


U tzv. kruženju vode, u svim njezinim
´bitnim fazama: isparivanju, kondenziranju,
oborinama i otjecanju, kod
nas šuma igra vrlo važnu ulogu kao posrednik
i modifikator. To je zato, jer je
ona postojan vegetacijski oblik, a poljoprivredne
kultivirane biljke nestaju s oranice
svake godine nakon žetve. Osim toga
ona pokriva baš sredogorja koja su važna
za režim voda, jer su najbogatija oborinama.


Utjecaj šume na klimatske prilike nije
uvijek pravilno shvaćen. Mnoge okolnosti,
koje su psihičke kategorije i čiji se upliv
ne može tačno mjeriti, jer se protežu od
sanjarenja oduševljenih ljubitelja prirode
pa do posebnog shvaćanja onih, kojima je
povjereno da očuvaju šumu, svi njihovi
utjecaji nastoje da se upletu u čisto stručna
rasuđivanja. Tek opskrba vodom
sve većih potreba industrije i životnog
standarda stanovništva prisiljava nas da
oabiljno razmotrimo uslove vodnog režima
u vezi sa činjenicom da su velike površine
Zemlje pokrivene šumom.


Još pamtimo, kako su široki narodni
slojevi bili zaprepašteni kad su se velike
površine šuma za vrijeme i neposredno
nakon rata ogolile čistom s j eč o m. Govorilo
se o pogoršanju klime i kako će
nastati velike suše. Dvije sušne godine
1947 i 1949 izgledalo je da potvrđuju to
mišljenje, ali kad se počelo temeljitim pošumljavanjem,
utišali su se ti glasovi tim
više, što je slijedilo obilje oborina i pažnja
je naroda bila skrenuta drugim pravcem.


Argumenti protiv čistih s´eča navodili
su se: nepovoljan utjecaj podzemne vode,
erozija, naglo otjecanje vode i navodno
smanjenje oborina. Time su bila potaknuta
brižna istraživanja, koja su djelomice
potvrdila te bojazni, a dijelom su se
pojavila i druga gledišta, koja su stupila
na prvo mjesto i koja su bolje nego ikad
prije razjasnila ulogu šume u vodnom režimu.


Na prvom je mjestu istaknuta činjenica
da je sama šuma veliki potrošač vode
i da se otjecanje vode može apsolutno povećati
ako se posiječe šuma. Ali dobitak


vode nije tako velik kao što se očekivalo.
U našem klimatskom području šuma troši
samo oko l´Ol8/o fonda vode. Taj tako malen
postotak svodi se na to, da se odmah nakon
čiste sječe naseli tzv. vegetacija čistina
(trave, grmlje i si.) i beskorisno isparuje
mnogo vode. Pored toga nesprečavano
otjecanje oborinske vode proširuje
eroziju, odnosi zemlju, a naročito je zlo
što sniježni pokrivač u proljeće naglo otkravljuje,
uslijed čega treba često poduzimati
mjere za zaštitu od poplave. A
svega toga ne bi bilo, kad bi tu bila žurna
sa svojim zadržavajućim i ujednačujućim
posredovanjem.


Uočujući sve negativne posljedice koje
nastaju uslijed uklanjanja šume
radi dobivanja više vode, došlo
se do zaključka da ono ima smisla samo
tamo, gdje valja posegnuti za posljednjim
zalihama vode (kao u mnogim semiaridnim
kiimatima, pod kojima razumijevamo
takve, gdje godišnja srednja količina oborina
iznosi manje od 400 litara po kv. metru).
To doduše ne dolazi u obzir za Srednju
Evropu, ali je važno za prostrana područja
u drugim dijelovima Zemlje. Međutim
tu se mora pobrinuti za neprekidno
sprečavanje rastenia trave i grmlja, jer se
samo onda može povećati otjecanje vode
znatno iznad liPlo — kako tvrde eksperti.


Radi gubitka vode koji prouzrokuje
šuma, počelo se misliti i u Austriji, veli
autor, kako bi se to djelovanje šume bar
ograničilo, odnosno smanjilo. Gubitak vode,
kako je poznato, nastaje prije svega
transpiracijom i zadržavanjem. Prema tome
moglo bi se misliti na to, kako bi se
preferirale one vrste drveća koje slabije
transipiriraju, a to su: omorika, duglasija
i bor, nasuprot vrstama koje traže više
vode: topola, bukva, hrast, breza i ariš.
Važnu ulogu igra i sistem korijenja; drvećenje
dubokog korijenja utječe nepovoljno
na režim voda u tlu, nepovoljnije
od plitkog. Znatni gubici koji nastaju
uslijed zadržavanja oborina u krošnjama,
mogu se smanjiti time da se pobrine za
dovoljno jake prorede, pa će više vode dospjeti
na tlo. Razumije se da bi plješine
u sastojim uzrokovale toliko isparivanje,
da bi sve mjere koje idu za štednjom vode
ipostale iluzorne.


Šumarska su istraživanja pokazala da
se može postići znatno ograničenje potrošnjevode,
kad se iskoriste sve mogućnosti,
a da se pri tom ne naškodi korisnom djelovanju
šume i tzv. javnom interesu, a naročito
da se to ne odrazi na proizvodnji
drva. Međutim već se vidi da se ide uskla