DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 84 <-- 84 --> PDF |
STRANA STRUČNA LITERATURA DA LI SUMA DAJE ILI ODUZIMA VODU? Prof, dr Da mm an bavio se pitanjem kruženja vode i ulogom šume pri tome. Navest ćemo glavne rezultate do kojih je došao, jer su ostali i većini stručnjaka nepoznati. U tzv. kruženju vode, u svim njezinim ´bitnim fazama: isparivanju, kondenziranju, oborinama i otjecanju, kod nas šuma igra vrlo važnu ulogu kao posrednik i modifikator. To je zato, jer je ona postojan vegetacijski oblik, a poljoprivredne kultivirane biljke nestaju s oranice svake godine nakon žetve. Osim toga ona pokriva baš sredogorja koja su važna za režim voda, jer su najbogatija oborinama. Utjecaj šume na klimatske prilike nije uvijek pravilno shvaćen. Mnoge okolnosti, koje su psihičke kategorije i čiji se upliv ne može tačno mjeriti, jer se protežu od sanjarenja oduševljenih ljubitelja prirode pa do posebnog shvaćanja onih, kojima je povjereno da očuvaju šumu, svi njihovi utjecaji nastoje da se upletu u čisto stručna rasuđivanja. Tek opskrba vodom sve većih potreba industrije i životnog standarda stanovništva prisiljava nas da oabiljno razmotrimo uslove vodnog režima u vezi sa činjenicom da su velike površine Zemlje pokrivene šumom. Još pamtimo, kako su široki narodni slojevi bili zaprepašteni kad su se velike površine šuma za vrijeme i neposredno nakon rata ogolile čistom s j eč o m. Govorilo se o pogoršanju klime i kako će nastati velike suše. Dvije sušne godine 1947 i 1949 izgledalo je da potvrđuju to mišljenje, ali kad se počelo temeljitim pošumljavanjem, utišali su se ti glasovi tim više, što je slijedilo obilje oborina i pažnja je naroda bila skrenuta drugim pravcem. Argumenti protiv čistih s´eča navodili su se: nepovoljan utjecaj podzemne vode, erozija, naglo otjecanje vode i navodno smanjenje oborina. Time su bila potaknuta brižna istraživanja, koja su djelomice potvrdila te bojazni, a dijelom su se pojavila i druga gledišta, koja su stupila na prvo mjesto i koja su bolje nego ikad prije razjasnila ulogu šume u vodnom režimu. Na prvom je mjestu istaknuta činjenica da je sama šuma veliki potrošač vode i da se otjecanje vode može apsolutno povećati ako se posiječe šuma. Ali dobitak vode nije tako velik kao što se očekivalo. U našem klimatskom području šuma troši samo oko l´Ol8/o fonda vode. Taj tako malen postotak svodi se na to, da se odmah nakon čiste sječe naseli tzv. vegetacija čistina (trave, grmlje i si.) i beskorisno isparuje mnogo vode. Pored toga nesprečavano otjecanje oborinske vode proširuje eroziju, odnosi zemlju, a naročito je zlo što sniježni pokrivač u proljeće naglo otkravljuje, uslijed čega treba često poduzimati mjere za zaštitu od poplave. A svega toga ne bi bilo, kad bi tu bila žurna sa svojim zadržavajućim i ujednačujućim posredovanjem. Uočujući sve negativne posljedice koje nastaju uslijed uklanjanja šume radi dobivanja više vode, došlo se do zaključka da ono ima smisla samo tamo, gdje valja posegnuti za posljednjim zalihama vode (kao u mnogim semiaridnim kiimatima, pod kojima razumijevamo takve, gdje godišnja srednja količina oborina iznosi manje od 400 litara po kv. metru). To doduše ne dolazi u obzir za Srednju Evropu, ali je važno za prostrana područja u drugim dijelovima Zemlje. Međutim tu se mora pobrinuti za neprekidno sprečavanje rastenia trave i grmlja, jer se samo onda može povećati otjecanje vode znatno iznad liPlo — kako tvrde eksperti. Radi gubitka vode koji prouzrokuje šuma, počelo se misliti i u Austriji, veli autor, kako bi se to djelovanje šume bar ograničilo, odnosno smanjilo. Gubitak vode, kako je poznato, nastaje prije svega transpiracijom i zadržavanjem. Prema tome moglo bi se misliti na to, kako bi se preferirale one vrste drveća koje slabije transipiriraju, a to su: omorika, duglasija i bor, nasuprot vrstama koje traže više vode: topola, bukva, hrast, breza i ariš. Važnu ulogu igra i sistem korijenja; drvećenje dubokog korijenja utječe nepovoljno na režim voda u tlu, nepovoljnije od plitkog. Znatni gubici koji nastaju uslijed zadržavanja oborina u krošnjama, mogu se smanjiti time da se pobrine za dovoljno jake prorede, pa će više vode dospjeti na tlo. Razumije se da bi plješine u sastojim uzrokovale toliko isparivanje, da bi sve mjere koje idu za štednjom vode ipostale iluzorne. Šumarska su istraživanja pokazala da se može postići znatno ograničenje potrošnjevode, kad se iskoriste sve mogućnosti, a da se pri tom ne naškodi korisnom djelovanju šume i tzv. javnom interesu, a naročito da se to ne odrazi na proizvodnji drva. Međutim već se vidi da se ide uskla |