DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 82     <-- 82 -->        PDF

RASADNICI U SAD


Evropljani, koji su sudjelovali na Petom
Kongresu šumara u Seattle-u (među
njima i autor Članka pod gornjim naslovom
— Dr ing. O. Eckmüllner iz Graca)
imali su prilike da razgledaju između
ostalog i šumske rasadnike i radove u njima.
Mnogo im je toga izgledalo čudno. Iznenadio
ih je npr. odnos između nadnica
radnika i cijene biljaka. Poznato je, veli
pisac, da su nadnice u SAD visoke, 6—10
puta više od onih u Austriji, ,a biljke su,
začudo, 40—50*/» jeftinije. Kako je to moguće?


Nema sumnje, da je razlog u dobro
promišljenoj i do fcrajnjih granica provedenoj
mehanizaciji u toj zemlji. Ipak, valja
istaći, da je važna pretpostavka za takvu
mehanizaciju, veoma pažljivo izabrano
stanište rasadnika, naročito s obzirom
na sastav tla. Izbjegavaju se teška ilovasta
tla, a preferiraju pješčana ili u najgorem
slučaju pješčano-ilovasta.


U daljoj racionalizaciji važno je nastojanje
da redovi budu što duži, da se ne bi
dangubilo prečestim okretanjem mašina.
Uzdužne su gredice (leje, lijehe) široke 1
m, a u njiima je 7 redova biljaka. Između
gredica je 25 cm slobodnog prostora za
traktorske kotače.


Obrađivanje tla vrši se tanjuračama
ili frez-mašinama. Ponekad se i gredice
mašinski oblikuju i s obje strane oiviče
daskama, da bi se zaštitile od erozije
uzrokovane vjetrom i kišom.


Sjem e se za rasadnik uzima iz odabranih
kvalitetnih sastojina, sortira mašinama
(120 kg na sat) prema veličini u 6
klasa. To se radi zato, da bi se dobila ravnomjerna
sjetva. Dvije se zadnje klase
škartiraju.


Sjetv a se obavlja početkom juna ili,
Sto je češće, ujesen — naravno mašinama.
Tek posijano sjeme prigneči se lakim valjcima
koje vuče traktor ili se upotrebljava
mašina slična onoj za rasipanje umjetnih
gnojiva, koja onda zasipa sjeme pijeskom
ili zemPora; pilovina je man^e vrijedna. Da
bi se održala svježina tla i očuvalo sjeme
od ptica, u mnogim se rasadnicima jesenja
sjetva pokrije krpama vreća pričvršćenim
debljim duljim iglama na svaki
metar udaljenosti. Za zimsiko pokrivanje
uzimaju se i listovi iz plastične mase, 2
mm debeli. U proljeće se to sve poskida.


Suzbijanje korova. Na tom je
području očit napredak. Na sjeme prije
sjetve primjenjuje se odgovarajući postupak;
oko 3 nedjelje prije sjetve u tlo se
zamiješa kemijisko sredstvo za suztoi´anje
korova (kloropikrin), a kad sjeme proklija
upotrebljavaju se drugi prepaparati


(sinox I dr.). Ponekad se laća i najradikalnijih
sredstava (tzv. soil fumigants),
koja uništava;« sav korov, pa i najžilaviji
koji se razmnaža rizomima ili stolonama,
a tako i štetnike, klice bolesti Ud.,
te ih bar za godinu dana onemogući. Međutim
to mnogo košta i veoma je riskantna
stvar, pa treba prije svega dobro promisliti.


Međutim ta su primitivna sredstva za
suzbijanje korova zastarjela, pa se daruag
već primjenjuju novi selektivni hormonski
preparati (amino-triazoli), koji utamane
korov, a ne škode crnogori&iim biljčicama.
Aparati aa prskanje ne srni´u raditi
pod visokim tlakom, jer se sredstvo
»razmagli« namjesto da prska. Ta magla
onda đieluje i na biljčice. Spram nekadašnjeg
ručnog plijevlienjia korova, kemijsko
je prskanje oko OdVo jeft;nij^.


Tu i tamo za suzbijanje kodova rabe
se i mašine (specijalni kuTtivatorl) koji
uništavaju korov iameđu redova biljaka.
Skupocjeno presriđivanie u rasadniku napušteno
je (tek 9%> biljaka presađuje se
za naročitu svrhu). Došlo se naime do spoznaje,
da se mogu dobiti snažne biljke
gustim kompaktnim korjenJm Sistemom,
ne pregustom sadnjom i rezanjem korijenja
na licu mjesta.


Razmak između biljaka odabire se već
za vrijeme sjetve i to tako, da na jedan
kvadratni metar ne dođe više od 500 biljaka
(što znači da je godišnja proizvodnja
TX> ha 2.5 mil. biljaka).


»Rezanje korijenja na licu mjesta« vrši
se mašinama koje vuku traktori, a imaju
za đubliinski rez (8—12 cm dubl^ine)
gotovo horizontalan veoma oštar nož koji
siže preko cijele širine gredice i dsood biljaka
reže koriienje, a postrsno koriienje
prikraćuje se nostranim rezanjem koturastim
oštrim noževima istodobno za sv° 7
redova biljaka u gredici. Kod dubljinskog
rezania ne može se izbjeći nadizan´u i labavljenju
biliaka i moraju se posliie toga
nakvasiU (prilike za to ima svuda) da bi
opet dobile vezu sa zemliom i da ne uvenu.
Budući da one tom »ooeraciiom« iz-ube
često i do SO*/« korijenja mogu đa g^jekada
nastupe poteškoće u prehrani. Radi
toga nakon 1—2 nedjelje iza rezanja dodaje
se puno prihranjivanje (15:15:30) i to
u vodenoj otopini.


Ukoliko se u SAD još presađuju biljke
— i to se vrši mašinama. Jedan čovjek
presadi u minuti 40—´50 hiliaka.


Vađenje biljaka obavlja se također
stroiem. Istovremeno se iskopa sve 7
redova lijehe i zemlja dobro rastrese. Već
prije te procedure poprskaju se biličice
arasanom ili sličnim preparatima da bi se
spriječilo nagrizanje po divljači.