DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 82 <-- 82 --> PDF |
RASADNICI U SAD Evropljani, koji su sudjelovali na Petom Kongresu šumara u Seattle-u (među njima i autor Članka pod gornjim naslovom — Dr ing. O. Eckmüllner iz Graca) imali su prilike da razgledaju između ostalog i šumske rasadnike i radove u njima. Mnogo im je toga izgledalo čudno. Iznenadio ih je npr. odnos između nadnica radnika i cijene biljaka. Poznato je, veli pisac, da su nadnice u SAD visoke, 6—10 puta više od onih u Austriji, ,a biljke su, začudo, 40—50*/» jeftinije. Kako je to moguće? Nema sumnje, da je razlog u dobro promišljenoj i do fcrajnjih granica provedenoj mehanizaciji u toj zemlji. Ipak, valja istaći, da je važna pretpostavka za takvu mehanizaciju, veoma pažljivo izabrano stanište rasadnika, naročito s obzirom na sastav tla. Izbjegavaju se teška ilovasta tla, a preferiraju pješčana ili u najgorem slučaju pješčano-ilovasta. U daljoj racionalizaciji važno je nastojanje da redovi budu što duži, da se ne bi dangubilo prečestim okretanjem mašina. Uzdužne su gredice (leje, lijehe) široke 1 m, a u njiima je 7 redova biljaka. Između gredica je 25 cm slobodnog prostora za traktorske kotače. Obrađivanje tla vrši se tanjuračama ili frez-mašinama. Ponekad se i gredice mašinski oblikuju i s obje strane oiviče daskama, da bi se zaštitile od erozije uzrokovane vjetrom i kišom. Sjem e se za rasadnik uzima iz odabranih kvalitetnih sastojina, sortira mašinama (120 kg na sat) prema veličini u 6 klasa. To se radi zato, da bi se dobila ravnomjerna sjetva. Dvije se zadnje klase škartiraju. Sjetv a se obavlja početkom juna ili, Sto je češće, ujesen — naravno mašinama. Tek posijano sjeme prigneči se lakim valjcima koje vuče traktor ili se upotrebljava mašina slična onoj za rasipanje umjetnih gnojiva, koja onda zasipa sjeme pijeskom ili zemPora; pilovina je man^e vrijedna. Da bi se održala svježina tla i očuvalo sjeme od ptica, u mnogim se rasadnicima jesenja sjetva pokrije krpama vreća pričvršćenim debljim duljim iglama na svaki metar udaljenosti. Za zimsiko pokrivanje uzimaju se i listovi iz plastične mase, 2 mm debeli. U proljeće se to sve poskida. Suzbijanje korova. Na tom je području očit napredak. Na sjeme prije sjetve primjenjuje se odgovarajući postupak; oko 3 nedjelje prije sjetve u tlo se zamiješa kemijisko sredstvo za suztoi´anje korova (kloropikrin), a kad sjeme proklija upotrebljavaju se drugi prepaparati (sinox I dr.). Ponekad se laća i najradikalnijih sredstava (tzv. soil fumigants), koja uništava;« sav korov, pa i najžilaviji koji se razmnaža rizomima ili stolonama, a tako i štetnike, klice bolesti Ud., te ih bar za godinu dana onemogući. Međutim to mnogo košta i veoma je riskantna stvar, pa treba prije svega dobro promisliti. Međutim ta su primitivna sredstva za suzbijanje korova zastarjela, pa se daruag već primjenjuju novi selektivni hormonski preparati (amino-triazoli), koji utamane korov, a ne škode crnogori&iim biljčicama. Aparati aa prskanje ne srni´u raditi pod visokim tlakom, jer se sredstvo »razmagli« namjesto da prska. Ta magla onda đieluje i na biljčice. Spram nekadašnjeg ručnog plijevlienjia korova, kemijsko je prskanje oko OdVo jeft;nij^. Tu i tamo za suzbijanje kodova rabe se i mašine (specijalni kuTtivatorl) koji uništavaju korov iameđu redova biljaka. Skupocjeno presriđivanie u rasadniku napušteno je (tek 9%> biljaka presađuje se za naročitu svrhu). Došlo se naime do spoznaje, da se mogu dobiti snažne biljke gustim kompaktnim korjenJm Sistemom, ne pregustom sadnjom i rezanjem korijenja na licu mjesta. Razmak između biljaka odabire se već za vrijeme sjetve i to tako, da na jedan kvadratni metar ne dođe više od 500 biljaka (što znači da je godišnja proizvodnja TX> ha 2.5 mil. biljaka). »Rezanje korijenja na licu mjesta« vrši se mašinama koje vuku traktori, a imaju za đubliinski rez (8—12 cm dubl^ine) gotovo horizontalan veoma oštar nož koji siže preko cijele širine gredice i dsood biljaka reže koriienje, a postrsno koriienje prikraćuje se nostranim rezanjem koturastim oštrim noževima istodobno za sv° 7 redova biljaka u gredici. Kod dubljinskog rezania ne može se izbjeći nadizan´u i labavljenju biliaka i moraju se posliie toga nakvasiU (prilike za to ima svuda) da bi opet dobile vezu sa zemliom i da ne uvenu. Budući da one tom »ooeraciiom« iz-ube često i do SO*/« korijenja mogu đa g^jekada nastupe poteškoće u prehrani. Radi toga nakon 1—2 nedjelje iza rezanja dodaje se puno prihranjivanje (15:15:30) i to u vodenoj otopini. Ukoliko se u SAD još presađuju biljke — i to se vrši mašinama. Jedan čovjek presadi u minuti 40—´50 hiliaka. Vađenje biljaka obavlja se također stroiem. Istovremeno se iskopa sve 7 redova lijehe i zemlja dobro rastrese. Već prije te procedure poprskaju se biličice arasanom ili sličnim preparatima da bi se spriječilo nagrizanje po divljači. |