DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 79 <-- 79 --> PDF |
one, koji su zaduženi ustanovljivanjem i obračunom đrovnih masa hrasta lužnjaka. Stoga se svima preporučaju, kao i napose stručnim knjižnicama. Ing. L. Pere Vreme sadnje kao činilac u veštačkom podizanju šuma. (Doktorska disertacija prof. ing. Radovana Ivkova). Kod veštačkih pošumljavanja u svetu i kod nas, od svih faktora koii utiču na njihov uspeh, najkritičnije je vrem e sadnje . Nepoznavanje ovog faktora u detalje dovodilo je i do katastrofalnih neusipeha kod pošumljavanja, pa i onda kada je provenijencija semena, uzgoj sadnica i sama tehnika sadnje bila na savremenoi visini. Staro pravilo prakse da treba sadnju biliaka sa golim korenom obavljati »na početku ili na kraju vegetacione periode« bilo je suviše široko i za samu praksu nedovoljno određeno. Autor u I. delu obrađuje problem najpovoljnijeg vremena sadnje u svetlosti d´osađanj´ih proučavanja i shvatanja. Ovđe prikazuje rezultate proučavanja u Svajcarskoi, Nemačkoj, SSSR i SAD. Takođe iznosi iskustva stečena u Jugoslaviji, od kojih su vrlo interesantna ona ing. M. Jevtića iz Kraljeva i ing. M. Obradovica iz Titograda. U II .delu prikazuje svoja Istraživanja gadnjom biliaka lišeara i četinara kod Beograda (160 m nadm. vis.), na Tari (1056 m), na Zlatiboru (1020 m) i kod Tutina (940 ml. U god´nama 1955 i 1956 izvršena je jesenja sadnja a l´9´5fi i 1957 prolećna sadnja. Sadnje su vršene: kasna letnia (u avgusihi), jesenja (u oktobru—novembru) i prolećna (u februaru—aprilu). Za oglede uzeti su: crveni hrast, cer, kataloa, platan, gledičua. divlja kesten i topole (robustna i serotina) te crni bor i smrča. Kriteriji za oeewu primanja sadnica bili su: postotak primanja, visinski i deblijinski prirast sadnica, razvitak i prirast korenovoa sistema i vazdušna temperatura za vrern«= i posle sadnie. Vođeno ie računa i o fizičkim i hemiiskim osobinama zemliiš+a "a koiima ie vršena sadnja, kao i o ekološkim faktorima istog. U zakliučnim razmatranjima (III. deo) najupadljivije je poglavlje o ulozi tem peratur e u primanju posađenih biliaka. Dok ostali autori računaju sa srednjom me=ečnom temioera turom, IVKOV vodi računa o toku srednje dnevne temperature u periodu pred sadnju, za vreme i nosle sadnje. To je vr´o odličnog značenia: ako i porpd vrlo ugodne srednje rnesečne temperature od npr. 8* C koja izaziva rast korena biljtee, uskoro nakon presadnje temperatura padne znatno ispod 0° C, rast korena se prekida i presađena bilitka je temeljito ugrožena. Važni faktori kod izbora vremena za uspešnu sadnju su takođe: prethodna obrada zemljišta, sneg, vetar, vlaga, padavine, intenzitet disanja zemljišta i razvitak korena, razvitak mikoriznih gljivica. Na osnovu vlastitih temeljetih zapažanaj i iskustava sa strane autor dolazi do sledećih dokumentarnih zaključaka: Temperature vazduha i zemljišta´, za vreme sadnje i izvasno vreme posle sadnje, moraju da budu dovoljno visoke, kako bi koren presađene biljke mogao odmah da produži rast i da se učvrsti u zemlji. Na taj način skraćuje se razdoblje od sadnje do punog razvoaj vegetpcije i time izbegavaju razne nepovoljne klimatske pojave. Pod normalnim uslovima daje prolećna sadnaj dobre rezultate, ako se biljke posade neposredno pred početak prolecnog maksimalnog porasta korena. Jednako uspešna je i jesenja sadnja pred početak jesenjeg maksimalnog porasta korena. Za područje NR Srbije, prolećna sadnja trebala bi, u pravilu, da tafta rok od najviše mesec dana i to za predele do 800 m nadmorske visine u granicama 15 mart do 15 april, a za nadmorske visine 800— 1200 m u granicama 15 april — 15 maj. Ovo je doba pred sam početak maksimalnog porasta korena a srednja dnevna temperatura iznosi ovde u to doba prosečno 7—12« C. Vreme jesenje sadnje neka ne prelazi rok od 1^2 meseca: za predele do 800 m nadmorske vi´siine u granicama 15 septembra — 31 oktobra a za nadmorske visine 800—1200 m u granicama 1 septembra — 16 oktobra. Srednia dnevna temoeratura iznosi tada 10—15° C, pred početak i u toku maksimalnog porasta korena. Pitanje jesenje i prolećne sadnje time je principijelno konačno rešeno! Povoljna srednja dnevna temperatura, kojoj redovno u skoro vreme ne slede mrazevi, treba u pravilu tj. pod normalnim uslovima da postane glavni faktor u određivanju vremena kako za jesenju tako i za prolećnu sadnju. ObiPe hiđrometeorolcških stanica u našoj zemlji daje nam mogućnost ori jentacionog izračunavanja ovih rokova. Pritom, kod svakog pojedinog slučaja, moramo uzeti u račun i ostale brojne činitelje kao vetar, padavine. vlagu, sneg, strukturu zemljišta, ekspoziciju te 325 |