DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 69 <-- 69 --> PDF |
nedostatna mreža šumskih komunikacija; neznatna mehanizacija i slab kvalitet rada privremene, prolazne, slučajne i sezonske radne snage. Prema tome, sva tri faktora koji sačinjavaju proizvodne snage u šumarstvu su nerazvijena i zaostala. Nasuprot tome, proizvodne snage šumarstva u nekim zemljama zapadnog svijeta su znatno odskočile postepenim i preko 10O godina dugim i neprekidnim razvojem. Tempo njihova razvoja bio je polagan i adekvatan sredstvima koja su se izdvajala iz šumske takse (uglavnom), a ponekad i iz državnog budžeta. No radi dugog perioda, današnji njihov stupanj razvoja je visok, troškovi eksploatacije razmjerno niski, a šumska taksa za sada dovoljna da pokrije potrebe daljnjeg unapređenja. No ne treba gubiti iz vida, da se tamošnje šumarstvo, iako se razvija u uvjetima razmjerno niskih troškova eksploatacije i razmjerno visoke šumske takse (tj. ostatka do cijene drveta na tržištu), ipak povremeno sreće s problemima odvijanja gospodarenja u šumama u vezi s poskupljenjem radne snage i povećanim troškovima oko školovanja stalne radne snage, što tamošnju šumsku politiku neprestano tjera na povećanje produktivnosti rada iznalaženjem bolje organizacije rađa i primjenom adekvatne mehanizacije. Šumarstvo Jugoslavije dvostruko je zaostalo: prvo, zaostalo je znatno iza šumarstva nekih zapadnih zemalja, drugo, zaostalo je u odnosu na razvoj proizvodnih snaga u zemlji, dakle i apsolutno i relativno. Ukoliko želimo u nekom kraćem roku dostići nivo privrednog razvoja zemalja zapada, a tako se postavlja perspektivnm 20 godišnjim planom privrednog razvoja nesamo za našu privredu u cjelini, nego i za šumsku privredu, to naš tempo razvoja šumske privrede, a naroč.ito šumarstva, treba da bude znatno brži od onog tempa kojim se razvijalo zapadno šumarstvo. No takav tempo zahtijeva i adekvatna sredstva (za izgradnju mreže komunikacija, za nabavljanje mehanizacije, za obučavanje i formiranje stalne radne snage, za poboljšanje životnog standarda šumskih radnika, za njegovanje i obnovu šuma na velikim površinama i si.), a ta adekvatna sredstva su sigurno dosta veća od sredstava koja se danas davaju u te svrhe, pa veća i od ukupne šumske takse, koja se danas ostvaruje u FNR Jugoslaviji. Ovo znači, da treba našem šumarstvu dati na raspolaganje u najmanju ruku sva ona sredstva, koja se u šumarstvu ostvare. Današnji privredni instrumenti, a pogotovo oni iz niza dosadašnjih godina oduzimali su i oduzimaju dio iz šumarstva u opću akumulaciju za razvoj drugih djelatnosti, iako je šumarstvo daleko najzaostalija privreda u zemlji. Nesamo da smo smanjili naš šumski fond za nekoliko desetaka milijuna m3, nego mu oduzimamo i dio sredstava za druge svrhe. Naravno, ovakvom politikom financiranja nećemo moći razvijati proizvodne snage šumarstva onim tempom kako zahtijeva naš ostali privredni razvoj, nego će šumarstvo relativno sve više zaostajati. Za ovakvu situaciju nisu krivi naši rukovodioci, nego naši stručni drugovi, koji rade u vrhovnim institucijama, koje definiraju našu šumarsku politiku manjeviše na temelju nekih vlastitih analiza i vlastitih gledišta a bez dovoljno veze sa dnevnim problemima naše prakse. S druge strane ima krivnje i na našim republičkim institucijama, što nastupaju preslabo, bez dovoljno argumenata i jedinstvenih gledanja. Naš stručni federalni Savez pokušao je na prošlom XIX Plenumu u Kragujevcu sredinom svibnja da razmotri situaciju šumarstva i drvne industrije u okvirima novih privrednih mjera, no referati pa ni diskusija nisu dali očekivani rezultat. Naš Savez se još nije angažirao na ovom problemu, jer se ne nalazi u pogodnoj situaciji, da na samom vrelu — u Beogradu — prati razvoj svih momenata oko razmatranja pojedinih privrednih instrumenata. Ovako promatrajući situaciju šumarstva u zemlji i našoj republici, čini nam se, da su navedena dva problema u ovom periodu neposredno aktuelni i ujedno najvažniji problemi. Čini nam se, đa rad na rješavanju ovi!» dvaju pitanja može da bude u našoj organizaciji donekle i podvojen. Rješavanje prvog problema, raspodjele čistog prihoda po učinku, u svojoj osnovi treba da se vrši dobrim dijelom eksperimentalnim putem u poduzećnma. U tom pravcu bi se trebala angažirati naša kotarska šumarska društva i skupljati iskustva za dotjerivanje sistema. U tom pogledu bi malo mogao koristiti rad u okviru ovog Saveza, a bez bojazni da se ne kreće u suviše uopćenim, nedovoljno konkretiziranim postavkama. Naprotiv, drugi problem, problem financiranja šumarstva u narednom periodu trebao bi da se rješava na višim forumima, i u tom pravcu bi se trebala kretati i aktivnost ovog Saveza u slijedećem periodu. Upravni odbor Saveza, od osječke skupštine pa na ovamo, rješavao je, osim dnevnih tekućih poslova, i neke druge, 315 |