DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 49 <-- 49 --> PDF |
pošumljenj a Krša zatim o kulturama u užem smislu. Od svih vrsta kulture koje bi se na našem Kršu mogle u većem opsegu provesti imade pošumljen je najviše nade na uspjeh. Jedino pošumljenje imat će sveopći utjecaj na poboljšanje klime, jer će se time i suša i jakost bure smanjiti. Uz to je veći dio Krša — napose dvije gornje stepenice kao što i krško visočje — apsolutno šumsko tlo te nijedna druga kultura ne će davati toliku korist koliko šuma. Kad se dakle raspravlja o poboljšanju životnih prilika na Kršu ima se prije svega pomišljati na pošumljenje. Rub visočja i dio najviše krške stepenice prikazuju neprekidnu šumsku crtu i to na zapadu i istoku pretežno bukovu, a usredini pretežno jelovu šumu. Ove sastojine pokrivaju i sjeverne strmine sve do blizu vrhunaca, a često prelaze i vrhunce do obronaka što prema jugu leže. Od ove šumske graniec pada tlo sve više prema moru te su krajevi koji leže blizu šume zaštićeni od bure, dijelom od same šume a dijelom od visova koji leže u njihovom zaleđu. Na šumu se nadovezuju krajevi — možda još prije nekoliko decenija posječene šume, ali čije tlo nije još posve besplodno, a k tomu imade još dosta dobre zemlje. Tu je mnogo bukovih panjeva, a niže i hrastovih, a gdje toga nema treba samo zaštite pa će se i tamo podići vegetacija. Tek u sredini druge stepenice biva tlo neprikladno, suho i više izloženo buri, a manje ostataka šume; takvo ostaje izim triju dolina Rečine, Drage i Vinodol — sve do blizu morske obale, gdje se na ono malo dobre i zaštićene zemlje nalaze plemenite kulture, na koje će se i poradi njihove veće unosnosti morati uzeti osobiti obzir. Već se iz ovoga može zaključiti da sva ko pošumljenje u većem opsegu po stal noj osnovi i dosljedno provedeno može za početi samo odozgo, od sadanje šumske granice prema, dolje; no to ne znači da kako da se uzgoj šume ne mora provesti i u drugim povoljnim položajima Krša. Samo suvislo pošumljenje u velikom opsegu može imati za državu i pučanstvo takvu važnost da zaslužuje posredovanje vlade i uporabu osobitih sredstava za taj posao. Pojedine izolirane kulture imadu malo vrijednosti i s obzirom na narodno gospodarstvo, a i zato što ne bi imale ni kakve međusobne zaštite. Pisac polazi sa stanovišta da se ovdje radi o pošumljenju u pravom smislu riječi, a ne o kakvim »šu micama«, a prema tome je i njegov pri jedlog da se pošumljenje mora početi odo zgo t. j . od postojeće (sadašnje) šume pre ma dolje. Korist koja potječe odavle jest očevidna: prirodna zaštita što je sam položaj već daje; manja suša i ne prejaka zima; dobro tlo najviše stepenice; povoljno stanje još postojećeg grmlja i mlade šume, — i napokon to da prirodno pošumljenje s vjetrom napreduje odozgo prema dolje. Sve ovo jamči da će se počevši od sadanje šumske granice na čitavom opsegu starijeg krškog vapnenca, dakle na najgornjoj stepenici, u području bukve i jele bez većih poteškoća podići visoka šuma a tad pod njenom zaštitom i povoljnim klimatičkim odnosaj ima i u nižim nadmorskim visinama. Nasuprot tome u nižim krajevima nema pošumljivanje pravog naravnog temelja: loša vrst tla, velika suša, manje panjeva, nemoguć rad protiv bure, sve ovo ovlašćuje na zaključak da se tu ne da šuma udomiti. Najviše bi se možda postiglo tako da se poradi poboljšanih vegetacijskih prilika odozgo pošume pojedini krajevi u povoljnijim donjim položajima. Sada prelazi Lorenz na vršite drveća koje bismo morali uzgajati u pojedinim područjima i kako ih kultivirati. Ako bi pošumljavanje teklo od šumske granice prema dolje tad bi se na najvišoj stepenici, gdje tlo nije rasklimano i navlastito gdje su livade, imala uzgojiti bukva. Ako je gdje bukva uzrasla iz izbojaka imade se ona uzgojiti postepeno u visoko stablo tako da se sjemenom tih sastojina može opet uzgojiti visoka šuma. Dalje se preporuča jela — no kako njezini panjevi nemaju izbojne snage, to je za uzgoj ovih sastojina potrebno umjetno p´ošumjenje sjemenom ili sadnicama. Uz ove vrste drveća preporuča Lorenz obični i crni bor, dakle biljne vrste koje se zadovoljavaju i sa sterilnim tlom i podnose dužu sušu. Uz ove borove moglo bi se pokušati i sa brijestom, a eventualno i s lipom. Na srednjoj stepenici poradi poznatih prilika najviše je što bi se moglo postići daše uzgoji niska šuma, a vrhunci kao i treća stepenica da se pošume borom. U našim bi se prilikama — kaže Lorenz — izim hrasta i jasena morao uzeti osobiti obzir kod uzgoja niske šume na crni grab i grabrić. Bagrem se ne može općenito preporučiti za Krš, jer on poradi nježnog lista i rijetke krošnje ne pruža dovoljno zasjene krškom tlu, dok je zasjenjivanje i zaštita tla od osobite važnosti za kršku kulturu. Uz nisku šumu, uzgojit će se na pojedinim od bure zaštićenim mjestima visoka šuma. Lorenz preporuča da se što više sadi polugrmlje, i to glog, koji oso"bito veže i zaštićuje tlo, nadalje je uputno poboljšati 295 |