DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 49     <-- 49 -->        PDF

pošumljenj a Krša zatim o kulturama u
užem smislu.


Od svih vrsta kulture koje bi se na našem
Kršu mogle u većem opsegu provesti
imade pošumljen je najviše nade na uspjeh.
Jedino pošumljenje imat će sveopći utjecaj
na poboljšanje klime, jer će se time i suša
i jakost bure smanjiti. Uz to je veći dio
Krša — napose dvije gornje stepenice kao
što i krško visočje — apsolutno šumsko
tlo te nijedna druga kultura ne će davati
toliku korist koliko šuma. Kad se dakle
raspravlja o poboljšanju životnih prilika
na Kršu ima se prije svega pomišljati na
pošumljenje.


Rub visočja i dio najviše krške stepenice
prikazuju neprekidnu šumsku crtu i
to na zapadu i istoku pretežno bukovu, a
usredini pretežno jelovu šumu. Ove sastojine
pokrivaju i sjeverne strmine sve do
blizu vrhunaca, a često prelaze i vrhunce
do obronaka što prema jugu leže. Od ove
šumske graniec pada tlo sve više prema
moru te su krajevi koji leže blizu šume
zaštićeni od bure, dijelom od same šume a
dijelom od visova koji leže u njihovom
zaleđu. Na šumu se nadovezuju krajevi —
možda još prije nekoliko decenija posječene
šume, ali čije tlo nije još posve besplodno,
a k tomu imade još dosta dobre
zemlje. Tu je mnogo bukovih panjeva, a
niže i hrastovih, a gdje toga nema treba
samo zaštite pa će se i tamo podići vegetacija.
Tek u sredini druge stepenice biva
tlo neprikladno, suho i više izloženo buri,
a manje ostataka šume; takvo ostaje izim
triju dolina Rečine, Drage i Vinodol —
sve do blizu morske obale, gdje se na ono
malo dobre i zaštićene zemlje nalaze plemenite
kulture, na koje će se i poradi njihove
veće unosnosti morati uzeti osobiti
obzir.


Već se iz ovoga može zaključiti da sva


ko pošumljenje u većem opsegu po stal


noj osnovi i dosljedno provedeno može za


početi samo odozgo, od sadanje šumske


granice prema, dolje; no to ne znači da


kako da se uzgoj šume ne mora provesti i


u drugim povoljnim položajima Krša.


Samo suvislo pošumljenje u velikom


opsegu može imati za državu i pučanstvo


takvu važnost da zaslužuje posredovanje


vlade i uporabu osobitih sredstava za taj


posao. Pojedine izolirane kulture imadu


malo vrijednosti i s obzirom na narodno


gospodarstvo, a i zato što ne bi imale ni


kakve međusobne zaštite. Pisac polazi sa


stanovišta da se ovdje radi o pošumljenju


u pravom smislu riječi, a ne o kakvim »šu


micama«, a prema tome je i njegov pri


jedlog da se pošumljenje mora početi odo


zgo t. j . od postojeće (sadašnje) šume pre


ma dolje. Korist koja potječe odavle jest
očevidna: prirodna zaštita što je sam položaj
već daje; manja suša i ne prejaka
zima; dobro tlo najviše stepenice; povoljno
stanje još postojećeg grmlja i mlade šume,
— i napokon to da prirodno pošumljenje
s vjetrom napreduje odozgo prema
dolje. Sve ovo jamči da će se počevši od
sadanje šumske granice na čitavom opsegu
starijeg krškog vapnenca, dakle na najgornjoj
stepenici, u području bukve i jele
bez većih poteškoća podići visoka šuma a
tad pod njenom zaštitom i povoljnim klimatičkim
odnosaj ima i u nižim nadmorskim
visinama.


Nasuprot tome u nižim krajevima nema
pošumljivanje pravog naravnog temelja:
loša vrst tla, velika suša, manje panjeva,
nemoguć rad protiv bure, sve ovo ovlašćuje
na zaključak da se tu ne da šuma
udomiti. Najviše bi se možda postiglo tako
da se poradi poboljšanih vegetacijskih
prilika odozgo pošume pojedini krajevi u
povoljnijim donjim položajima.


Sada prelazi Lorenz na vršite drveća koje
bismo morali uzgajati u pojedinim područjima
i kako ih kultivirati. Ako bi pošumljavanje
teklo od šumske granice prema
dolje tad bi se na najvišoj stepenici,
gdje tlo nije rasklimano i navlastito gdje
su livade, imala uzgojiti bukva. Ako je
gdje bukva uzrasla iz izbojaka imade se
ona uzgojiti postepeno u visoko stablo tako
da se sjemenom tih sastojina može opet
uzgojiti visoka šuma. Dalje se preporuča
jela — no kako njezini panjevi nemaju izbojne
snage, to je za uzgoj ovih sastojina
potrebno umjetno p´ošumjenje sjemenom
ili sadnicama. Uz ove vrste drveća preporuča
Lorenz obični i crni bor, dakle biljne
vrste koje se zadovoljavaju i sa sterilnim
tlom i podnose dužu sušu. Uz ove borove
moglo bi se pokušati i sa brijestom, a
eventualno i s lipom.


Na srednjoj stepenici poradi poznatih


prilika najviše je što bi se moglo postići


daše uzgoji niska šuma, a vrhunci kao i


treća stepenica da se pošume borom.


U našim bi se prilikama — kaže Lorenz
— izim hrasta i jasena morao uzeti
osobiti obzir kod uzgoja niske šume na
crni grab i grabrić. Bagrem se ne može
općenito preporučiti za Krš, jer on poradi
nježnog lista i rijetke krošnje ne pruža
dovoljno zasjene krškom tlu, dok je zasjenjivanje
i zaštita tla od osobite važnosti
za kršku kulturu.


Uz nisku šumu, uzgojit će se na pojedinim
od bure zaštićenim mjestima visoka
šuma. Lorenz preporuča da se što više sadi
polugrmlje, i to glog, koji oso"bito veže i
zaštićuje tlo, nadalje je uputno poboljšati


295