DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Sto se pošumljeno i vodom snabdjeveno visočje
kroz čitavu godinu svojom uvijek
mnogo nižom temperaturom u velike razlikuje
od ugrijanih krških stepenica nastaje
bura koja nije po svom postanku
drugo nego nastojanje da se hladni zrak
visočja izjednači s toplim zrakom stepenica.
Što je veća razlika u temperaturi to
je veća bura koja tjerana kroz gudure i
klance postaje sve jača. Često se čuje i
tvrdi da nestajanje šume na Kršu u velike
jača buru, jer sa šumom nestaje zapreke i
braniča. Za ovu mehaničku zaštitu šume
misli Lorenz da je razmjerno malena i na
malenim prostorima, budući da bura ne
puše izravno nego se kao vodopad upravo
ruši preko krških stepenica. Bura se jača
pustošenjem šume samo zato, jer se time
izlaže sve više golo tlo sunčanoj žezi i zato
razlika između uvijek jednake klime visočja
i neprestano sve toplije klime golih
stepenica postaje veća. Po tom biva jasno
da bi bura znatno popustila kad se i ne bi
Krš pošumio nego kad bi se stepenice pokrile
gustim zelenilom. Lorenz zaključuje
da je ovo pravi odnošaj između bure i
kulture na Kršu. Jakost bure da je razmjerno
na malo mjesta tako velika da bi
priječila svafifo pošumljenje. Ima mnogobrojnih
obronaka koji su posve izloženi
buri pa ima na njemu- ostataka šume i panjeva,
ako ih nisu veći neprijatelji od bure


— stoka i sjekira — uništili. Bura nam
dakle ne smije biti zapreka da pošumljavanje
i uzgoj drugih kultura na Kršu ne
provodimo.
Vodoopskrbne prilike na svim krškim
stepenicama su veoma nepovoljne. Pojedine
nakapnice i lokve u razmaku od skoro
jednog kilometra ne zadovoljavaju nimalo.
Samo na mjestima gdje se nalaze
pješčenjaci ispod vapnenca imade trajnih
i svježih izvora, jer propusni pješčenjaci
priječe da voda dalje otiče. Tako ima znatan
izvor kod Kamenjaka (iza Grobnika)
te izvori u dolovima Rečine, Drage i Vinodola.
Neposredno uz morsku obalu izvire
obilna voda kod Kantride kraj Rijeke,
u Rijeci, u Bakru i Bakarcu.


Ovim krškim stepenicama odgovaraju
i tri vegetaciona područja. Najniže područje,
što ga Lorenz zove i područjem uljike,
pruža se od morske obale do 120—170 m
apsolutne visine. Flora ovog područja našeg
Krša različna je i od susjedne istarske
i dalmatinske, ali začudo jednaka s onom
do 600 m visine na našem Kršu, a to je
posljedica prilično jednake klime. Prevlađuju
ove biljne vrste: kadulja, smilje i
vrisak. Dalje se nalaze brmfoeč, mekinjak,
gompava, bodalj, gladež i t. d. Gdje imade
ponešto zemlje između kamenja tu se javlja
glog, crni trn, trn, smrč, drača. U za


štićenim mjestima kao i u krajevima s jačom
naslagom zemlje dolazi: cer, medunac,
crni jasen, grab, crni grab, paklen, svib
rašeljka ruj, crni trn, glog, lijeska, brekinja
i smrdljika. Kulturni su nasadi u ovoj
zoni obzidani da se zaštite od vjetra i ođ
stoke. Ovih bi zidanih ograda (gromača)
trebalo mnogo više, opaža se naime da je
vegetacija bujnija gdje one postoje. Nekoji
su nasadi u ovoj zoni okruženi također
i živicom te se i tu vidi uspjeh. Stave li
se posječeni krajevi — koji sada leže pusti
i goli — u zabranu, već se nakon kratkog
vremena vidi izbojna snaga panjeva, a za
koju godinu pokazuje taj kraj sliku niske
šume. — U kraju vapnenca poljodjelstvo
je vrlo rijetko te su za poljodjelstvo obrađene
površine obzidane suhozidom i gromačom
i to s razloga da se umanji jakost
bure i da ona ne odnese i ono malo kulturne
zemlje. Drukčije su prilike na pješčenjacima
dolina Rečine, Drage i Vinodola.
Tamo vidimo mnogo izvora, bujnu
vegetaciju i znatne površine hrastovih šumica.


Izgled drugog vegetacionog područja
koje siže do visine od 5S0—700 m isti je
kao onaj prvog područja, a Lorenz nazivlje
ovo područje — područje hrasta i jasena.
Uz hrast i jasen nalaze se još u manjoj
mjeri i kadulja, smilje i prije navedene
vrste još u obilnoj mjeri. Osim toga
dolazi smrč i borovica. Nešto livada imade
i ovdje pa što su u većoj visini i približuju
se hladnijoj klimi postaju sve sočnije.
Kultura imade u ovom području najmanje,
nešto žita, krumpira i kupusa doista uspijeva,
— ali kraj toga ovo je područje na
svim krškim stepenicama najpustije i najnepovoljnije.
Zemlju je voda odnijela a
šume je odavno nestalo. Tek na gornjem
najvišem dijelu ovog područja imade nešto
grmlja i šikare što siromašni seljaci radi
oomanjkanja drva uništavaju. Jakost bure
je u ovom području najveća, — i ovaj je
kraj upravo tipičan za kršku golijet i pustoš.


Povoljnije su prilike u trećem vegetacijskom
području. Već plastika tla nije tako
rasklimana i strma nego je u većim cjelinama
i imade blaže oblike. Ovo područje
leži već u opsegu starijeg krškog vapnenca
te ima zemlje. Poradi blizine šume
ima vlažniju klimu, hrasta ponestaje a bukva
i jela prevlađuju. Lorenz tvrdi da je
ovdje najniža granica jele i bukve, no da
bi se svakako s uzgojem bukve moglo već
u nižim nadmorskim visinama započeti. Uz
bukvu i jelu nalazimo i različite vrste javora,
zatim svib, mukinju, pasdrijen itđ.


Sada prelazi Lorenz na glavni dio svoga
izvješća i to na svoje prijedloge o kultiviranju
Krša uopće; a najprije raspravlja o