DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 45 <-- 45 --> PDF |
bivanje smole dolaze u obzir vrsta P. lei- o p h y_ 11 a, P. 1 a w s o n i, P. p r i n g 1 e i, P. t e o c o t e, P. m i c h oa c a n a, P. oocarpa. G. Naučno istraživački rad S obzirom na veliko prostranstvo zemlje, bogatstvo šuma i vrsta drveća u šumama, na veoma raznolike ekološke prilike, koje variraju čak i na malim udaljenostima, na neispitana biološko-ekološka i tehnološka svojstva pojedinih vrsta, naučne radnike u Meksiku čekaju ogromni zadaci. Problem se sastoji u organizaciji laboratorija i stvaranja naučnog kadra. Dosadanji naučno istraživački rad pokazao je izvjesne rezultate, ali taj rad nalazi se u svom početku. Prije svega treba riješiti .pitanje vrsta, rasa i njihovih biološko ekoloških te tehnoloških problema. Zatim treba utvrditi najbolji način gospodarenja tim šumama, jer će brzi razvoj drvne i kemijske industrije zahtijevati sve više sirovina, pa će se i produktivnost šuma postaviti kao važan problem. U nekim šumskim uredima (Oaxaca) započeli su radovima, koji će predstavljati značajan prilog u naučno istraživačkom radu. To su u prvom redu radovi inventarizacije, određivanja dominantnih vrsta, odnosa intenziteta sječe, regeneracije itd. U Nacionalnom Institutu za šumarska istraživanja u Meksiku isoituju kvalitet sjemena, priređuju uzorke pojedinih vrsta borova radi ispitivanja tehnoloških svojstava, ispituju ekološke zahtjeve pojedinih vrsta, bolesti i insekte koje ih napadaju itd. Sve to daje uvjerenje da će ovaj Institut odigrati važnu ulogu u daljnjem unapređenju šumarstva Meksika. IV. Prijedlozi Naša zemlja ima veliku potrebu upravo za mekim drvom kamo spadaju drva četinjača. Stoga je u našem perspektivnom planu .predviđeno da se u našim prirodnim šumama gdje je god to -moguće introduciraju četinjače, a osim toga da se osnivaju nove kulture. Potrebe na tom drvu su upravo obrnute sa njihovim fondom u našoj zemlji. Jer dok je omjer četinjača i listača u našim šumama 30:70, potrebe su upravo obrnute. U NR Hrvatskoj osnovan je Zavod za četinjače u Jaski (kod Karlovca )koji ima za svrhu da na naučnoj osnovi rješava pitanje osnivanja kul tura četinjača i njihove introdukcije u šume lišćara. Iako su prilike u našoj zemlji različite od onih u Meksiku ipak je vrijedno pokušati, da li bi se neke od vrsta bora iz šuma Meksika mogle s uspjehom uzgajati kod nas. Mi već imamo iskustvo da se neke strane vrste vrlo lako prilagođuju našim prilikama i imamo vrlo dobre rezultate sa tim vrstama (P. Strobus, Pseudotsuga). Stoga sam iz Meksika donio sjeme oko 10 vrsta borova i stavio ga na raspolaganje Zavodu za četinjače u Jaski radi ispitivanja mogućnosti uzgoja tih vrsta u našim uslovima. Donio sam također i uzorke oko 12 vrsta da hi se anatomski i tehnološki ispitali. Te uzorke dao sam Zavodu za anatomiju šumarskog fakulteta u Zagrebu. LITERATURA: Vila senior A. Les forets coniferes du Mexique (Za učesnike seminara). JEDAN OD PRVffl ISTRAŽIVAČA HRVATSKOG PRIMORSKOG KRŠA Josef Roman Lorenz (1825.—1911.) Bachovo doba u svojoj germanizatorskoj osnovi dovede na riječku gimnaziju dosta učitelja-germanizatora, ali među njima i vrsnih nastavnika. Među njima isticao se Josef R. Lorenz. Rođen u Linzu 1825. god., polazio u svom rodnom gradu gimnaziju, a prirodoslovne nauke u Beču gdje je promoviran na doktora. Iza službovanja u Salzburgu bude 1855: god. premješten na riječku gimnaziju gdje je službovao sve do god. I860, kad je riječka gimnazija pohrvaćena. Već je u Salzburgu naučno radio, a na Rijeci istraživao naš Kvarner, pa je god. 1863. izašla njegova rasprava: »Physikalische Verhältnisse und Vertheilung der Organismen im Quarnerischen Golfe«. Njegov znanstveni rad na Rijeci bio je namijenjen izučavanju primorskoga krša riječkoga »Comitata«, a plod tog izučavanja bilo je izvješće: »Bericht über die Bedingungen der Aufforstung und Cultivierung des kroatischen Karstgebirges«. Iza god. 1860. morao je Lorenz ostaviti Rijeku, a njegova osnova o pošumljenju krša riječke županije nije se provela i pada u zaborav. Kasnije bude pozvan u Beč u Ministarstvo trgovine i narodnog gospodarstva, a iza dvije godine premješten je u Ministarstvo za poljodjelstvo te osnuje poljodjelske škole i prvu Šumarsku pokusnu stanicu u Mariabrunnu. God. 1860. izdao je po drugi puta svoju radnju o kršu no donekle skraćenu i revidiranu pod naslovom: »Topografie von Fiume und Umgebung«. Neko je vrijeme službovao u Ministarstvu poljodjelstva s Wessely-em koji je napisao poznatu knjigu o našem krajiškom kršu — |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 46 <-- 46 --> PDF |
te su gođ. 1873. oba zajedno izdali poznato djelo: Die Bodenkultur Oesterreichs«. Lorenz je bio cijenjen u svim bečkim prirodoslovnim udruženjima (predsjednik meteorološkog i potpredsjednik bečkog geografskoga društva). Umro je god. 1911. u Beču. "w"**"^1» ´ !´" Josef Roman Lorenz Iza dvogodišnjeg boravka na Rijeci — pošto je prilike krških pustoši pregledno proučio — predloži namjesništvu u Zagrebu da će on razložiti uvjete pošumljenja i kulture krša na temelju prirodoslovnih načela, ako mu se dadu za detaljno proučavanje predmeta potrebna novčana sredstva. Lorenz upotrebi za ovo svoje proučavanje ljetne mjesece g. 1857. i 1898. a februara 1859. predloži izvješće, o rezultatu svojih istraživanja Namjesničkom vijeću u Zagrebu, a ovo ga uputi Ministarstvu unutarnjih poslova u Beču. Ministarstvo dostavi Lorenzovo izvješće Geološkom državnom zavodu i Geografskom društvu u Beču da obe ustanove prosude znanstvenu vrijednost Lorenzova rada i njegovih prijedloga. Iza kratkog vremena je o Lorenzovoj radnji tajni savjetnik i odjelni predstojnik, a ujedno predsjednik bečkoga Geografskog društva Karlo Czerni g u društvenoj odborskoj sjednici od 16.. novembra 1850. god. pročitao ovu ocjenu: Prof. dr. J. R. Lorenz na Rijeci proputovao je po nalogu zemaljske vlade Krš hrvatskog Primorja i podnio izvješće o pošumljenju ovoga pustoga i od bure toliko napadanog kraja i ovom je izvješću koje je Geološkom državnom zavodu, a i našem društvu saopćeno na ocjenu, priznata potpuna znanstvena i praktična vrijednost. Pisac je sastavio kulturno-geografski prikaz hrvatskoga dijela primorskoga Krša i ovaj nam prikaz po prvi put između mnogih sličnih daje neki znanstveni temelj, spajajući geografiju s prirodoslovnim naukama. S obzirom na znatnu vrijednost ove radnje koja je potpuno uspjela, i što se tiče osnove prema kojoj je izrađena kao i glede njene provedbe, ona zaslužuje da se za slična istraživanja o drugim krajevima krša postavi kao uzor pa odbor društva predlaže da se ona objelodani«. Bečko Ministarstvo unutarnjih poslova i zagrebačko Namjesničko vijeće, iza povoljne ocjene izvješća odluče da prihvate n:egovu osnovu i njegove mjere pošumljenja i kultiviranja krša i da to imade provesti županijska oblast na Rijeci. Ovo je izvješće štampano u »Mittheilungen der k. k. geographischen Gesellschaft, Wien 1860. 8 Jahrg. S. 97—140« pod naslovom »Bericht über die Bedingungen der Aufforstung und Cultivierung des Croatischen Karstgebirges «. Lorenzovo se izvješće sastoji iz uvoda u kojem je razložio način svoga istraživanja i ujedno potanko opisao priloženu kartu za pošumljenje Krša. Iza uvoda daje nam kulturno-geografsku sliku i opis hrvatskoga primorskoga Krša. (Jugo-zapađno hrvatsko visočje), te opisuje najprije samo visočje, krške stepenice i njegove vegetacijske oblike. Raspravlja i obrazlaže svoje prijedloge o kulturi Krša i to o pošumljenju i o kulturi u užem smislu, a zaključuje s opaskama o prijašnum šumskim prilikama na hrvatskom Kršu. Lorenz spominje, da je o primorskom Kršu već gođ. 1853. pisano u »Oesterreichische Vierteljahrschift f. Forstwesen« i to pod naslovom »Hrvatsko-primorske državne šume«, no to je bilo više s financijalnog gledišta, pa ova kao i neke druge rasprave o istom predmetu nisu raspravljale o samom pošumljavanju niti su vodile o tom brigu. Ponajglavniji i upravo bitni dio Lorenzova izvješća sastoji se u priloženoj karti u kojoj je za svaki dio odnosnog kraja točno naznačeno koji su ondje uvjeti vegetacije te koja vegetacija već postoji i pre |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 47 <-- 47 --> PDF |
ma tome kakve su nade za budućnost. Kod županijskog građevnog ureda na Rijeci izrađena je karta riječke županije u mjerilu 1 stopa 4O0 hvati i u nju }e unio Lorenz svoja opažanja. U ovoj karti koja je imala služiti napose kod detaljnih radnja oko pošumljejija Krša unsene su bile posebnim znakovima sve vrste stabala i bilia kojima su se imali pojedini krajevi kultivirati. Tiskanom ovom izvješću priložena je karta generalnog štaba, ali u nju nisu radi premalenoga prostora mogli biti uneseni svi znakovi. Ta se karta u originalu nalazila još 1939. god. kod bivše Banske uprave u Zagrebu i ona je ^oš i danas sjajan dokaz ozbiljna rada i može da služi i u buduće putokazom poslovanja u kultiviranju i pošumljenju Krša. Na jednoj su i drugoj karti tačno naznačene granice visočja a i triju kraških stepenica prema moru posebnim crtama, a tako i sastojine hrasta, jele i uljike. Daljnje poglavlje Lorenzova izvješća razlaže: »O kulturno geograf-kim prilikama hrvatskoga primorskoga Krša«, te mu ustanovljuje granice od Učke, odnosno od građa Kastva u Istri do mjesta Pevle kraj Novoga u Vinodolu gdje hrv. Primorje f-nrr´č´ s bivšom Voinom Kraünom; u širini se ovaj naš Krš pruža od morske obale do još oosto´ećih šuma koje imadu razlig: tn udaHenost od mora a nočinju u´nejednakoj apsolutnoj visini. Čitavo jugozapadno visočie prikazuje nam se u svojim v:šim kraiev-´ma kao dobr~ po´umlieno visočje s kojeg se spuštaju prema moru u tri stepenice. Naš primorski Krš potpuna je fc^elina ko^a se nn nlastici razlikuje od krajeva koii leže na zapadu i na istoku. Visočie hrv. Krša pruža nam sliku širokog ponešto svedenog sjemena u apsolutnoj visini od 1O0O m. G´anice primorskoga Krša označuju se ovim visovima: Platak, P,;š- Jelenje. Tuhobić i Jelence, ">´-v~~- p-i , Zvirnjak, Ka´-čnica i Dažnik, Ozrin i Stoiač. Sitovmk i Smolnik. Ovi su visovi većim dijelom šumom obrasli. Zapadni dio visočia — o^o Platka do Jelenja — leži naiviše 101—13O0 m. Nadalje razlaže Lorenz petrografske prilike visočja te veli da su ove posve prikladne da se s vremenom stvori zemlja potrebna za vegetaci u. Snominje i klimatske prilike v:~oč4a te ve´i da na niem 6—7 nveseci pada snijeg, a 5—6 mjeseci je zemlja pokr´vena snijegom te najviše dva mjeseca vlada ljeto. Zrak je zasićen vlagom, a vladajući vjetrovi su bura i jugo. Prema tome su prilike vegetacije takve da s obzirom na +1o i klimatičke prilike upućuju na uzgoj šume. Doista na ovom visočju nema tako strmih i golih obronaka gdje ne bi jela, ako i narijetko, uzrasla što dokazuje da između škrapa imade još dosta hranjive zemlje. Panjevi imadu ovdje mjestimice i preko jednog metra u promjeru. Lorenz raspravlja nadalje koje su tu vrste šumskog bilja pak napominje da osim jele dolazi sporadički smreka, tisa, bor i ariš (ovaj potonii je zacijelo u tom kraju kultiviran). Od bjelogorice javlja se bukva, brijest, javor i jasen a u nižim krajevima crni jasen. Lorenz raspravlja o krškim stepenicama koje padaju od šumovitog krškog visočja sve to više gole i puste k moru. Prva odnosno gornja stepenica jest najstrmija. Ispod nje mijenja se plastika kraja tako da srednja ili druga krška stepenica pokazuje manji pad, ali pojedini vrhovi su više rasklimani, a obronci strmi i isprekidani. Na donjoj granici ove stepenice nanizana su brda u obliku dugog od zapada prema istoku protegnutog sljemena koje prema jugu vrletno pada i time čini s morskom obalom paralelna prodolja ili doline, i to Rječinu, Dragu i Vinodol. — Treća se stepenica proteže na skrajnjoj zapadnoj strani primorskoga Krša i to od Studena preko sv. Matije i Kastva te se spušta polagano k moru. Plastički položaj krških stepenica ie u potpunoj suvislosti s geognos´ačkom građom njihovom. Lorenz analizira potanko sve vrste zemlje prve naiviše stepenice i dolazi do zaključka da tlo ove stepenice imade sve uvjete za uspješan uzgoi šumske i livadne vegetacije. Druga krška stepenica izgrađena je iz vapnenca krede te analizirajući ovu stijenu upravo detalino zaključuje Lorenz da su ne samo kemičke, nego i fizikalne osobine ovog tla vrlo povoljne za vegetaciiu. Zemlja troši (upija) vlagu, ne suši se tako jako, a poradi svoje svijetle boje manje se ugrije. Klima čitavog krškog obronka nije mnogo različna kao što bi se kod razmjerno velikih visinskih razlika od gotovo 709 metara moglo misliti. Kamenite goleti brzo se ugriju. I to se opaža ne samo ljeti nego i zimi kada se snijeg poradi tooline brzo otopi. Samo u neposrednoj visini visočja vlada jaka zima i zemlja ie dobrih pet mjeseca pokrita snijegom. K´imatsku karakteristiku svih triju stepenica izražava Lorenz ovako: Sve tri stepenice imadu zajednički razmjerno rano visoku l.,etnu temperaturu, veliku sušu i u svako se doba godine i kod vedra neba brzo ugrije zrak. Temoeratura stijena izloženih suncu za 10"R ie viša od temperature zraka, a za 12—14* R viša od temperature zemlje koja je pokrita vegetacijom. Ljeti se temperatura kadkad podigne i do +40* R. Kod ove znatne temperature dakako restaie svake vlage u zemlji i u zraku. S obzirom na to |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Sto se pošumljeno i vodom snabdjeveno visočje kroz čitavu godinu svojom uvijek mnogo nižom temperaturom u velike razlikuje od ugrijanih krških stepenica nastaje bura koja nije po svom postanku drugo nego nastojanje da se hladni zrak visočja izjednači s toplim zrakom stepenica. Što je veća razlika u temperaturi to je veća bura koja tjerana kroz gudure i klance postaje sve jača. Često se čuje i tvrdi da nestajanje šume na Kršu u velike jača buru, jer sa šumom nestaje zapreke i braniča. Za ovu mehaničku zaštitu šume misli Lorenz da je razmjerno malena i na malenim prostorima, budući da bura ne puše izravno nego se kao vodopad upravo ruši preko krških stepenica. Bura se jača pustošenjem šume samo zato, jer se time izlaže sve više golo tlo sunčanoj žezi i zato razlika između uvijek jednake klime visočja i neprestano sve toplije klime golih stepenica postaje veća. Po tom biva jasno da bi bura znatno popustila kad se i ne bi Krš pošumio nego kad bi se stepenice pokrile gustim zelenilom. Lorenz zaključuje da je ovo pravi odnošaj između bure i kulture na Kršu. Jakost bure da je razmjerno na malo mjesta tako velika da bi priječila svafifo pošumljenje. Ima mnogobrojnih obronaka koji su posve izloženi buri pa ima na njemu- ostataka šume i panjeva, ako ih nisu veći neprijatelji od bure — stoka i sjekira — uništili. Bura nam dakle ne smije biti zapreka da pošumljavanje i uzgoj drugih kultura na Kršu ne provodimo. Vodoopskrbne prilike na svim krškim stepenicama su veoma nepovoljne. Pojedine nakapnice i lokve u razmaku od skoro jednog kilometra ne zadovoljavaju nimalo. Samo na mjestima gdje se nalaze pješčenjaci ispod vapnenca imade trajnih i svježih izvora, jer propusni pješčenjaci priječe da voda dalje otiče. Tako ima znatan izvor kod Kamenjaka (iza Grobnika) te izvori u dolovima Rečine, Drage i Vinodola. Neposredno uz morsku obalu izvire obilna voda kod Kantride kraj Rijeke, u Rijeci, u Bakru i Bakarcu. Ovim krškim stepenicama odgovaraju i tri vegetaciona područja. Najniže područje, što ga Lorenz zove i područjem uljike, pruža se od morske obale do 120—170 m apsolutne visine. Flora ovog područja našeg Krša različna je i od susjedne istarske i dalmatinske, ali začudo jednaka s onom do 600 m visine na našem Kršu, a to je posljedica prilično jednake klime. Prevlađuju ove biljne vrste: kadulja, smilje i vrisak. Dalje se nalaze brmfoeč, mekinjak, gompava, bodalj, gladež i t. d. Gdje imade ponešto zemlje između kamenja tu se javlja glog, crni trn, trn, smrč, drača. U za štićenim mjestima kao i u krajevima s jačom naslagom zemlje dolazi: cer, medunac, crni jasen, grab, crni grab, paklen, svib rašeljka ruj, crni trn, glog, lijeska, brekinja i smrdljika. Kulturni su nasadi u ovoj zoni obzidani da se zaštite od vjetra i ođ stoke. Ovih bi zidanih ograda (gromača) trebalo mnogo više, opaža se naime da je vegetacija bujnija gdje one postoje. Nekoji su nasadi u ovoj zoni okruženi također i živicom te se i tu vidi uspjeh. Stave li se posječeni krajevi — koji sada leže pusti i goli — u zabranu, već se nakon kratkog vremena vidi izbojna snaga panjeva, a za koju godinu pokazuje taj kraj sliku niske šume. — U kraju vapnenca poljodjelstvo je vrlo rijetko te su za poljodjelstvo obrađene površine obzidane suhozidom i gromačom i to s razloga da se umanji jakost bure i da ona ne odnese i ono malo kulturne zemlje. Drukčije su prilike na pješčenjacima dolina Rečine, Drage i Vinodola. Tamo vidimo mnogo izvora, bujnu vegetaciju i znatne površine hrastovih šumica. Izgled drugog vegetacionog područja koje siže do visine od 5S0—700 m isti je kao onaj prvog područja, a Lorenz nazivlje ovo područje — područje hrasta i jasena. Uz hrast i jasen nalaze se još u manjoj mjeri i kadulja, smilje i prije navedene vrste još u obilnoj mjeri. Osim toga dolazi smrč i borovica. Nešto livada imade i ovdje pa što su u većoj visini i približuju se hladnijoj klimi postaju sve sočnije. Kultura imade u ovom području najmanje, nešto žita, krumpira i kupusa doista uspijeva, — ali kraj toga ovo je područje na svim krškim stepenicama najpustije i najnepovoljnije. Zemlju je voda odnijela a šume je odavno nestalo. Tek na gornjem najvišem dijelu ovog područja imade nešto grmlja i šikare što siromašni seljaci radi oomanjkanja drva uništavaju. Jakost bure je u ovom području najveća, — i ovaj je kraj upravo tipičan za kršku golijet i pustoš. Povoljnije su prilike u trećem vegetacijskom području. Već plastika tla nije tako rasklimana i strma nego je u većim cjelinama i imade blaže oblike. Ovo područje leži već u opsegu starijeg krškog vapnenca te ima zemlje. Poradi blizine šume ima vlažniju klimu, hrasta ponestaje a bukva i jela prevlađuju. Lorenz tvrdi da je ovdje najniža granica jele i bukve, no da bi se svakako s uzgojem bukve moglo već u nižim nadmorskim visinama započeti. Uz bukvu i jelu nalazimo i različite vrste javora, zatim svib, mukinju, pasdrijen itđ. Sada prelazi Lorenz na glavni dio svoga izvješća i to na svoje prijedloge o kultiviranju Krša uopće; a najprije raspravlja o |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 49 <-- 49 --> PDF |
pošumljenj a Krša zatim o kulturama u užem smislu. Od svih vrsta kulture koje bi se na našem Kršu mogle u većem opsegu provesti imade pošumljen je najviše nade na uspjeh. Jedino pošumljenje imat će sveopći utjecaj na poboljšanje klime, jer će se time i suša i jakost bure smanjiti. Uz to je veći dio Krša — napose dvije gornje stepenice kao što i krško visočje — apsolutno šumsko tlo te nijedna druga kultura ne će davati toliku korist koliko šuma. Kad se dakle raspravlja o poboljšanju životnih prilika na Kršu ima se prije svega pomišljati na pošumljenje. Rub visočja i dio najviše krške stepenice prikazuju neprekidnu šumsku crtu i to na zapadu i istoku pretežno bukovu, a usredini pretežno jelovu šumu. Ove sastojine pokrivaju i sjeverne strmine sve do blizu vrhunaca, a često prelaze i vrhunce do obronaka što prema jugu leže. Od ove šumske graniec pada tlo sve više prema moru te su krajevi koji leže blizu šume zaštićeni od bure, dijelom od same šume a dijelom od visova koji leže u njihovom zaleđu. Na šumu se nadovezuju krajevi — možda još prije nekoliko decenija posječene šume, ali čije tlo nije još posve besplodno, a k tomu imade još dosta dobre zemlje. Tu je mnogo bukovih panjeva, a niže i hrastovih, a gdje toga nema treba samo zaštite pa će se i tamo podići vegetacija. Tek u sredini druge stepenice biva tlo neprikladno, suho i više izloženo buri, a manje ostataka šume; takvo ostaje izim triju dolina Rečine, Drage i Vinodol — sve do blizu morske obale, gdje se na ono malo dobre i zaštićene zemlje nalaze plemenite kulture, na koje će se i poradi njihove veće unosnosti morati uzeti osobiti obzir. Već se iz ovoga može zaključiti da sva ko pošumljenje u većem opsegu po stal noj osnovi i dosljedno provedeno može za početi samo odozgo, od sadanje šumske granice prema, dolje; no to ne znači da kako da se uzgoj šume ne mora provesti i u drugim povoljnim položajima Krša. Samo suvislo pošumljenje u velikom opsegu može imati za državu i pučanstvo takvu važnost da zaslužuje posredovanje vlade i uporabu osobitih sredstava za taj posao. Pojedine izolirane kulture imadu malo vrijednosti i s obzirom na narodno gospodarstvo, a i zato što ne bi imale ni kakve međusobne zaštite. Pisac polazi sa stanovišta da se ovdje radi o pošumljenju u pravom smislu riječi, a ne o kakvim »šu micama«, a prema tome je i njegov pri jedlog da se pošumljenje mora početi odo zgo t. j . od postojeće (sadašnje) šume pre ma dolje. Korist koja potječe odavle jest očevidna: prirodna zaštita što je sam položaj već daje; manja suša i ne prejaka zima; dobro tlo najviše stepenice; povoljno stanje još postojećeg grmlja i mlade šume, — i napokon to da prirodno pošumljenje s vjetrom napreduje odozgo prema dolje. Sve ovo jamči da će se počevši od sadanje šumske granice na čitavom opsegu starijeg krškog vapnenca, dakle na najgornjoj stepenici, u području bukve i jele bez većih poteškoća podići visoka šuma a tad pod njenom zaštitom i povoljnim klimatičkim odnosaj ima i u nižim nadmorskim visinama. Nasuprot tome u nižim krajevima nema pošumljivanje pravog naravnog temelja: loša vrst tla, velika suša, manje panjeva, nemoguć rad protiv bure, sve ovo ovlašćuje na zaključak da se tu ne da šuma udomiti. Najviše bi se možda postiglo tako da se poradi poboljšanih vegetacijskih prilika odozgo pošume pojedini krajevi u povoljnijim donjim položajima. Sada prelazi Lorenz na vršite drveća koje bismo morali uzgajati u pojedinim područjima i kako ih kultivirati. Ako bi pošumljavanje teklo od šumske granice prema dolje tad bi se na najvišoj stepenici, gdje tlo nije rasklimano i navlastito gdje su livade, imala uzgojiti bukva. Ako je gdje bukva uzrasla iz izbojaka imade se ona uzgojiti postepeno u visoko stablo tako da se sjemenom tih sastojina može opet uzgojiti visoka šuma. Dalje se preporuča jela — no kako njezini panjevi nemaju izbojne snage, to je za uzgoj ovih sastojina potrebno umjetno p´ošumjenje sjemenom ili sadnicama. Uz ove vrste drveća preporuča Lorenz obični i crni bor, dakle biljne vrste koje se zadovoljavaju i sa sterilnim tlom i podnose dužu sušu. Uz ove borove moglo bi se pokušati i sa brijestom, a eventualno i s lipom. Na srednjoj stepenici poradi poznatih prilika najviše je što bi se moglo postići daše uzgoji niska šuma, a vrhunci kao i treća stepenica da se pošume borom. U našim bi se prilikama — kaže Lorenz — izim hrasta i jasena morao uzeti osobiti obzir kod uzgoja niske šume na crni grab i grabrić. Bagrem se ne može općenito preporučiti za Krš, jer on poradi nježnog lista i rijetke krošnje ne pruža dovoljno zasjene krškom tlu, dok je zasjenjivanje i zaštita tla od osobite važnosti za kršku kulturu. Uz nisku šumu, uzgojit će se na pojedinim od bure zaštićenim mjestima visoka šuma. Lorenz preporuča da se što više sadi polugrmlje, i to glog, koji oso"bito veže i zaštićuje tlo, nadalje je uputno poboljšati 295 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 50 <-- 50 --> PDF |
tlo na kršu pobusenjem i to sa ovim biljnim vrstama: vlasuljom, ovsikom i spužjom djetelinom. U pogledu sjemena za uzgoj biljki kojima se kani Krš pošumiti ističe Lorenz da se sjemenje hrasta, jasena, graba i t. d. uzme od onih biljki koje su već na Kršu uzrasle. Na najnižoj stepenici našega Krša mora pošumljen je zamijeniti kultura u užem smislu riječi. Šumsko tlo prestaje već na onim strminama i brdima koja dijele drugu stepenicu od treće. Na većem dijelu najniže stepenice unosnije će biti gojenje vinograda i vrtova. Nu osim toga preporuča Lorenz i u ovoj stepenici uzgoj niske šume. Od pojedinih vrsta drvlja preporuča se i bagrem, već i poradi vinograda, u kojima se bagrem upotrebljava za prutove i kolce. Pokušat bi se moglo kao na otoku Cresu uzgojem crnike, Quercus coccifera i Phiryrea media koje daju dobro gorivo drvo. I Lorenz je zagovornik branjevina, ali s pravom primjećuje da se poradi velikog siromaštva pučanstva koje mora na svom zemljištu da pase stoku, zabrana paše i drvarenja ograniči na što manji dio čitavoga posjeda. Prof. H1 u b e k preporuča da se svaki put samo dvadeseti dio stavi pod zabranu i da se ta zabrana kroz deset godina strogo drži. Iza deset godina stavila bi se pod zabranu iznova druga dvadesetina posjeda i t. d. tako da bi za dvjesta godina sav posjed određen za šumu bio pošumljen. Lorenz predlaže za naš Krš da se samo dvanaesti dio posjeda stavi u zabranu i to kroz deset godina jer je u nas paša dosta dobra, a ostalih 11/12 posjeda da je za pašu stoke dostatno, osobito ako se dopusti da se na zabranjenoj površini — kad drvlje već preraste dohvatu marve — iza deset godina požanje trava i da stoka može pasti. Pošumljenje pojedinih površina moglo bi se dakle u nas izvesti poprečno u 120 godina — dakako ako. se u pogledu vegetacije na Kršu uvaži ozbiljno i dosljeno sve ono što je već opetovano kazano. U istočnom dijelu našeg Krša, na onoj opustošenoj, prostranoj nekada šumskoj površini, otpada sasvim naravno razdioba u gajne čestice. Tu treba dosljedno braniti sječu, saditi bilje i gdje ima zemlje sijati sjemenke i u 10—20 godina će biti grmlje a u 30 godina i niske šume. U najvišoj krškoj stepenici — kaže Lorenz — treba livade isto tako uztrajno gajiti kao i na visočju. Srednja stepenica pruža u niskim položajima više prilike za kulturu kukuruza i vinograda, za kulturu oraha i trešnje. Treba ovdje odstraniti samo veće kamenje, nanositi zemlju i pojedine čestice obzidati. U ovo područje pada Grobničko polje i dolina Rečine. 21a Grobničko polje misli Lorenz da bi se pošumilo sa bijelim i crnim borom, a gdje ima više zemlje sa hrastom medunom. U dolini Rečine ima dosta vode te je ovo najvovoljniji kraj za vrtove, a ne manje za vinograde. Livade ove doline najbolje su na čitavom hrvatskom Kršu. Najniža stepenica, područje uljike, najznatnije je za kulturu. Ovdje uspijevajudomaće i strane korisne biline. Lorenz spominje samo one koje se mogu u većoj množini uzgojiti. Tu je na prvom mjestu loza, a na bolje zaštićenim mjestima rodi pšenica, kukuruz i ječam, gdje pak ima vode davat će veliku korist vrtovi. Osobito mnogo drži Lorenz do gajenja uljike. Navodi primjer otoka Cresa gdje pučanstvu daje uljika veliku korist, a klima otoka Cresa nije povoljnija od one na najnižoj stepenici našega Krša. Lorenz opisuje način sađenja uljike te navodi da uljikovo stablo daje već poprečno u osmoj godini ploda, a s 15 godina je stablo potpuno izraslo. U dolinama Drage i Vinodola preporuča Lorenz sađenje duda, breskve, oraha, trešnje i badema. Za kesten nije povoljna zemlja, jer treba više vlage, a lovorika će uspijevati samo u vrtovima i na zaštićenim mjestima. Rhus coriaria bi dobro uspijevao i bilo ga je prije dosta, ali je sada uništen. Ovo su domaće kulturne biline koje odgovaraju i tlu i klimi ovoga kraja te ne treba s njima dalje praviti pokuse niti posizati za ekzotičnim biljem. Iza odlaska prof. Lorenza — iza god. I860. — u hrvatskim se službenim krugovima koji su bili posve zaposleni novim prilikama zaboravilo na posao pošumljivanja. To je trajalo zapravo sve do 1877. god. kada je na zamolbu riječke županije, a na temelju Lorenzove rasprave, šum. savjetnik Salzer iz Trsta, obišao naš Krš i sastavio ogojnu osnovu. Orig´nalni zapisnik Salzerova obilaska Krša sačuvan je i bit će predan knjižnici Šumarskoga društva. A. Kauders PROPADANJE ALEPSKOG BORA U OKOLICI DUBROVNIKA Prirodna nalazišta alepskog bora protežu se u Dalmaciji obalom, južno od Splita, a na otocima južno od Šibenika i na Braču. (3.) Ova je vrsta znatno proširena izvan prirodnog areala, posumljavanjem Krša u Dalmaciji, a u novije vrijeme unosi se i u izvjesna područja Hercegovine. Smatra se danas za jednu od glavnih vrsta pošumljavanja Krša u Dalmaciji pa čak i u Hercegovini. |