DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 24 <-- 24 --> PDF |
PRIMJENA FOTOGRAMETRIJE U PEDOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA Ing. MIRJANA KALINIC UVOD INTENZIVIRANJE bilo koje privredne grane zahtijeva i uvođenje novih savremenih metoda rada koje su hrže i točnije od dosadašnjih. Stoga foftogrametrija dobiva u posljednje vrijeme u raznim granama privrede sve veće značenje. Fotogrametrija se danas primjenjuje gotovo u svim djelatnostima gdje su neophodni specijalni radovi snimanja i proučavanja na terenu. Tako je ona našla znatnu primjenu u geodeziji, šumarstvu, rudarstvu, geologiji, geografiji itd. Posljednjih decenija fotognamerija se sve više primjenjuje i u pedološkim istraživanjima, uglavnom u svrhe kartiranja i klasifikacije tla. Za šumarske, pedološke i geološke potrebe dolazi uglavnom u obzir aerofotoigraimetrija. Pored geodetske primjene fatogrametrijskih snimaka (aerosnimaka;), kako navodi Švidefski (11), najveći dio aerosnimaka rabi se u svrhe fotointerpretacije. Naime, aerosnimka daje mnogo detalja terena, vjerno prikazuje svaki objekt na terenu i konfiguraciju terena. Bogat sadržaj aerosnimaka omogućuje ne samo goedetu, već i geografu, geologu, pedologu, građevinaru, hidrotehničaru, agronomu, statističaru, šumaru itd., da bilo direktno, bilo indirektno zaključuje o onim fenomenima koji su od interesa za njegovu užu djelatnost (11). Istraživanje i kartiranje tala kombinacijom analiza aerosnimaka i studija tada na terenu, a zatim u laboratoriju, pokazala su se veoma korisnim i efikasnim. Za pedološke svrhe najpogodnija je stereofotogrametrijska metoda snimanja koja daje parove snimaka. Za manje točne i orjentacione radove mogu nam poslužiti pojedinačni aerosnimoi istraživanog terena. MOGUĆNOSTI PRIMJENE AEROSNIMAKA Spomenuto je da su za pedološka istraživanja najpogodniji parovi snimaka (stereoparovi) koji omogućuju dobivanje stereomodela istraživanog terena. Kod proučavanja snimaka pod stereoskopom zamjećuju se mnoge raznolikosti u pogledu osobina tala, koje su ovisne o oblicima terena i reljefa. Jasno je da se u dolinama, na podnožju brda, na obroncima, nagibima i na platoima pojavljuju tla različitih svojstava. Te stanišne jedinice mogu se vrlo točno označiti na fotografiji; istovremeno može se vidjeti koje su jedinice — s obzirom na analizirana svojstva slične (Buringh po Belcher-u, 1950). U predjelima vodotoka, riječni i potočni aluviji tvore često velike areale aluvijalnih sedimenata koji se naoko čine potpuno jednolični. Nastali periodičnim naplavljivanjem raznog materijala kroz dugi vremenski period (stotinama godina), pokazuju oni znatne raznolikosti, kako u gradi samog profila, tako i u |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 25 <-- 25 --> PDF |
vanjskoj morfologija. Ove raznolikosti razgraničavaju se i odvajaju prilično točno i brzo uz pomoć aerosnimaka zbog bolje vidljivosti i preglednosti na snimcima. Pri terenskom snimanju, bez upotrebe aerosnimaka, one se obično teže zapažaju i registriraju, te su potrebna opsežnija terenska ispitivanja i sakupljanje mnogo većeg broja uzo-raka. U aridnim pak područjima, sa salinim i alkalijskim tlima, opažaju se na površini tla veoma jasne razlike, koje se sa snimaka mogu dobro analizirati. Na sličan način mogu se analizirati i hidrološki uslovi tala. Jaružne i drenažne prilike koje se obično mogu potpuno ucrtati, često mnogo variraju gdje su uslovi tla znatno razlikuju. Za erozionu pak službu važno je da se analiziraju tipovi erozije, prostranstvo i intenzitet erozije tla (1). Pored tih prednosti snimaka, veliki broj detalja terena i oblika površina tla, stvaraju mogućnosti upotrebe snimaka kao topografske podloge. Mogućnost orijentacije pomoću snimaka točnija je i brža, osim ako se baš radi o nekim specifičnim oblastima, kao veliki jednolični šumski kompleksi. Aerosnimci mogu pedologu veoma korisno poslužiti prije izlaska na teren, na samom terenu, a i pri dovršnim radovima u uredu. Kada za područje, koje će biti pedološki ispitivano, ima već od ranije literarnih ili kartografskih podataka, utvrđivanje izgleda i površine prostiranja pojedinih tala na snimcima, znatno je olakšano. Ovo je veoma važno osobito za predjele koji su dobro otkriveni, a imaju raznovrstan pedološki sastav. Ponekad bi se na osnovu ovih postojećih podataka i aerosnimaka mogla učiniti pedološka skica istraživanog područja još prije izlaska na teren. Prema tome proučavanje snimaka prije izlaska na teren omogućiće dobivanje opće slike terenskih prilika, konfiguracije reljefa, karaktera vegetacijskog pokrova, prohodnosti, hidrografije područja, položaja puteva, cesta. Svi ovi podaci koristiće istraživaču, da prije početka rada na terenu, dobije bolja uvid u cjelokupnost terena i time lakše donese odluku o mjestu početka radova i njihovom izvođenju. Kod terenskih radova upotreba aerosnimaka krupnog mjerila praktički se ne razlikuje od sličnih radova uz upotrebu obične topoosnove, već se njenom upotrebom povećava točnost kartiranja i ubrzava tempo rada. Ubrzavanje radova postiže se stoga, sto aerosnimci, zahvaljujući bogatom sadržaju objekata, prisustvu mnogih »-gotovih«, tj jasnih prirodnih kontura, dozvoljavaju da se smanji broj´ profila tla i terenska pedološka rekognosciranja (14). Pri radovima u uredu aerosnimci mogu biti, pored izrade karata, od pomoći i kod dovršnih radova pedološke interpretacije za eventualne dopune, korekture, kontrolu i drugo. INTERPRETACIJA PEDOLOŠKIH PODATAKA NA SNIMCIMA Prema Dokučajevu tla su funkcija zajedničkog djelovanja pedogenetskih faktora matičnog petrografskog supstrata, reljefa, klime, vegetacije itd. Osim klime, ostali faktori tvorbe tla mogu biti preslikani, te se prema tome mogu identificirati na aercsnimkama. Slika površine tla koje je obraslo veoma rijetkom vegetacijom ili je sasvim otkriveno, daje izravn o mnogobrojne podatke koji ukazuju na pedološke osobine istraživanog područja. Kod površina koje su pokrite šumskom, travnom ih drugom vegetacijom, do rezultata istraživanja dolazi se indirektnim , posrednim putem. U tom slučaju važno je utvrditi faktore koji su u najužoj vezi |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 26 <-- 26 --> PDF |
sa osobinama i pojavom tala, a da su istovremeno dobro vidljivi na aerosnimku. Ove karakteristike pripadaju u prvom redu vegetaciji i reljefu, jer oni veoma vidno odražavaju gotovo svaku promjenu u svojstvima tla. Smatramo, stoga, da je na pokrivenim područjima, terenima potrebno sakupiti prva iskustva na samom terenu, služeći se pri tom prethodnom rekognosciranju i aerosnimcima, ili postavljati »primjerne-« površine. Na taj način mogu se, uz upoznavanje terenskih prilika jednog dijela područja, upoznati i osobine preslikavanja pojedinih detalja tla na aerosnimku. Iskustva stečena kombinacijom terenskog rada i upotrebe aerosnimaka olakšaće dobivanje točnih i brzih podataka i ostalih dijelova istraživane površine. Za stvarne, posredne indikatore koji doprinose pedološkoj identifikaciji snimaka mogli bi se uzeti slijedeći: 1. raspored i karakter vegetacije; 2. reljef (reljefne prilike područja); 3. geološka podloga; 4. erozija; 5. vodne prilike — hidrografija; 6. boja ili ton tla ili matič. supstrata — geološke podloge ukoliko je otkrivena. 1. Raspored i karakter vegetacije. Različita svojstva tla fizikalne, kemijske i biološke prirode imaju veliki utjecaj i znatan odraz na sastav i karakter vegetacije. Pojedine vrste drveća, šumske ili biljne zajednice vezane su za određene vrste tla. Tako jedne nastavaju uglavnom duboka, vlažna tla određenih karakteristika, a druge su vezane na plitka suša ili suha tla. Po njihovoj vrsti, uzrastu, gustoći, veličini krošnje, mogu se donijeti neki zaključci i o svojstvima tla. Na većim šumskim kompleksima ova činjenica omogućuje veoma dobar pregled rasporeda pridolaska tala. Stereoskopskom analizom aerosnimaka (si. 1, 2) jednog dijela šumskih predjela u Slavoniji, može se uočiti da su sastojine bukve i mješovite sastojine bukve i hrasta gornjeg dijela ovih predjela boljeg uzrast^ j sklopa od sastojina SI. 1. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 27 <-- 27 --> PDF |
u njihovom donjem dijelu. Naime, ove sastojine uzrasle su uglavnom na dubljim tlima. Za razliku od ovih, sastojine, uglavnom hrasta, na plitkim erodiranim tlima, donjeg dijela područja, slabog su obrasta, uzrasta i sklopa. Osim ostalih detalja snimka (si. 1), koji se ovom prilikom neće analizirati, vrijedno je ukazati na sliku reljefa spomenutih, i u si. 1 naznačenih šumskih predjela, koju nam pruža aerosnimak. Razvedenost reljefa ovog dijela Papuka veoma je vjerno i točno prikazana. 2. Reljef — reljefne prilike područja. Utjecaj reljefa u razvoju tala toliko je značajan», da se mnoge jedinice tala javljaju čest o na određenim relefnim oblicima. Ovi oblici daju, u nekim slučajevima, dosta točne i oštre granice pojedinih jedinica tala. I u područjima koja su pokrita vegetacijom na snimcima su vidljive promjene u reljefu (različite reljefne depresije, padine, protoke, toke itd.). Takva mjesta, osim toga, obrašćuju karakterističnom vegetacijom (kao npr. depresije — niže, barskom vegetacijom), što također dopri- LBGlN orijentaciona granica " ´ ~ šum. predjela sastojine na plićim, dd erodiranim tlima Fs \!3 sastojine na dubljim i ^ J dubokim tlima jezera O šumske enklave SI. 2. nosi indirektnom, posrednom utvrđivanju tipova tla. Na običnim crno-bijelim snimkama te su promjene izražene u promjeni tona na snimku, a na obojenim snimkama u promjeni boje ih´ nijanse (si. 1—4). 3. Geološk a podloga. Na dobro otkrivenom terenu, ili terenu gdje su erozija ili denudacija odnijele sloj tla sa geološke podloge, boja ili nijansa te podloge mogu ukazati na karakter i svojstva matičnog supstrata. Ovaj podatak, uz analizu ostalih faktora tvorbe tla, pomoći će orjentaciji ili utvrđivanju karakteristika ovih i susjednih pokritih terena, 4. Erozija . Karakteristična su područja koja lako erodiraju: vapnenačka, flišna, dolomitna. »U ovom pogledu su naročito karakteristični krečnjaci sa lako primjetnim škrapama, vrtačama i pukotinama, zatim dolomiti sa svojstvenim reljefom, flišni sedimenti (laporci, pješčari, konglomerati) sa blagim i |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 28 <-- 28 --> PDF |
zaobljenim oblicima, a često i magma teke stijene, kad obrazuju istaknute dijelove terena blažeg oblika« (5). Naročito u pokrivenirn područjima ukazuju ovi oblici i na određene pedološke karakteristike terena. Na snimcima se mogu lijepo dešifrirati! i mineralno-karbcinatna sivožućkasta i smeđa tla brežuljkastih terena. Razvijaju se na laporima sive ili sivožuekaste boje. Mjestimično erodirane površine strmijih obronaka ovih tala, ili preorani slogovi bjelkaste do žućkastosive boje mineralno-karbonatnih tala, ističu se veoma lijepo među ostalim površinama. 5. Vodn e prilike — hidrografija. Razvijena hidrografija ukazuje uglavnom na raznorodan, manje propuštan, matični supstrat i tlo, dok oskudne vodne prilike upućuju na propuštan supstrat i suša tla. Riječne doline su kolijevka mladih naplavljenih, veoma plodnih tala, osobito´ u svom donjem toku. 6. To n ili boj a tla ili matič. supstrata. Na aerosnimcima otkrivenog terena, mogu se zapaziti tonovi, boje ili nijanse karakteristične za pojedina tla. Na osnovu tona ili, boje može se donijeti zaključak o tlu i njegovoj rasprostranjenosti, njegovim promjenama. »Promjene tona koje se zapažaju na fotografijama mogu pokazati promjene u teksturi; ili uslovima drenaže koji bi se mogli prilikom rada na terenu propustiti, osim ako se ne sakuplja svaki uzorak« (9). Važno je spomenuti međutim, da ton predmeta na snimku ovisi o osvjetljenju površine tla, kutu pod kojim sunčane zrake dolaze na površinu tla. te najzad o fotomaterijalu (fotopapiru, izradi fotosnimaka itd.). Tako se, vlažne površine tla, preslikavaju uvijek tamnije od suhih, a voda, rijeke i jezera preslikavaju se uvijek crno, ukoliko se baš ne radi o totalnoj refleksiji. Osim navedenih indikatora za pedološku interpretaciju snimaka, značajna je i uloga sjen e predmeta na snimku. Sjena je naročito važna kod interpretacije reljefa, jer nam različiti tonovi sjene ukazuju na reljefne oblike. No. ona može biti i nepoželjna, jer se na osjenjenoj strani ponekad može teško bilo što identificirati. IZBOR AEROfFOTOSNTMAKA ZA PEDOLOŠKA ISTRAŽIVANJA Da bi se snimci mogli sa uspjehom upotrebljavati u pedološke svrhe potrebni su zato određeni tehnički uslovi kao: podesno mjerilo snimka, primjenjeni fotcmaterijal, filteri i drugo. Slika predmeta na fotografskom snimku postiže se različitim tonovima ili bojama na snimku. Tonovi1 ili boje ovisni su 0 osjetljivosti negativa prema bojama u prirodi. Na ton fotosnimka utječe i vrijeme snimanja, kontrastnost fotopapira, ekspozicija, laboratorijska obrada i drugo. Spomenuto je već da su za pedološku interpretaciju hajpodesnije kontaktne kopije aerosnimaka sa stereoskopskim preklopom, koje daju stereoefekt, čime se olakšava interpretacija. Ako se želi izbjeći upotreba velikog broja snimaka može se izrezivanjem i sastavljanjem pojedinih snimaka dobiti pregledima slika nekog predjela — fotomozaik, asamfolaž. Upotreba snimaka u pedološke svrhe ovisana je i o njihovom mjerilu. Mjerila aerosnimaka su različita; ona ovise o svrsi za koja su rađena. Snimanja se kod nas, pored ostalog, vrše u svrhu izrade izvjesnih tehničkih projekata (urbanizam, elektroprivreda, drenaže itd.), te za potrebe katastra. Prema ruskim podacima (14) za pedološka kartiranja u mjerilu 1 :10000 do 1 :25000, bolje je upotrebljavati snimke gotovo istoga mjerila. Podrobnost aero 274 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 29 <-- 29 --> PDF |
snimaka ovih mjerila tako je velika, da se po njima može uspješno sastaviti pedološka karta mjerila 1 :10000, bez opasnosti za njezinu točnost. Pri izradi karata sitnijih mjerila (1 : 50000 — 1 :100000 — 1 : 200000) upotrebljavaju se obično materijali aerofotosnimaka mjerila 1 : 25000 — 1 :35000.. Kod kartiranja u krupnom mjerilu, uporedo sa kontaktnim kopijama snimaka, neophodno je upotrebljavati i topografske karte. Pri tome se obrada: kontura tla izvedi pomoću aerofotosnimaka, a topografska osnova popunjava nedostatak geodetskih podataka aerofotosnimaka i daje podatke o apsolutnim vrijednostima predjela (mjerilo, visine). Kartiranjem u srednjem mjerilu, cfouhvataju se obično veće teritorije. Izvođenje radova obavlja se tada ili pomoću većeg broja kontaktnih kopija, ili je u tom slučaju pogodnija upotreba fotoskica tj. povećanja originalnih negativa i to svakog drugog. U područjima sa složenim, izlomljenim reljefom dobro je uz fotoskice imati ipak sve kontaktne kopije, da bi se dobio stereoefekt pri dešifriranju zasebnih dijelova terena. U oba slučaja kartiranje tla se provedi pomoću fotoskica s narednim prenošenjem kontura tla na topoosnovu ili fotoplan. VLASTITA ISKUSTVA U posljednjih tridesetak godina fotogrametrija se sve češće primjenjuje u mnogim zemljama kao pomoćno sredstvo u pedoio´skirn istraživanjima, klasifikaciji i kartografiji tala. U evropskim zemljama Holandiji, Belgiji, Njemačkoj, SSSR-u i drugima, mnogi radovi obavljeni su uz pomoć fotogrametrije. I američki pedolozi primjenjuju aerosnimke već dosta davno, te su dali i neke korisne sugestije u vezi izrade pedoloških karata, a s obzirom na opseg i način primjene aerosnimaka »tentative soil map« ili »photo analitical map for soil survey purposes« = karta pripremljena sistematskim analizama aerosnimaka, zatim »semidetailed soil map« = karta sačinjena nakon izvođenja terenskih i laboratorijskih istraživanja itd. Kako navodi Buringh, aerofotografija je dala mnogo novih mogućnosti u radu. Upotreba aerosnimaka u nekim je radovima u naprednoj, a u drugim u početnoj fazi. SI. 3. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Međutim, razumljivije je da će uloga aerosnimaka u budućnosti postajati sve važnija; ona se neće primjenjivati samo u pomaganju razvoja novih teritorija, već i za daljnji razvoj i unapređenje razvijenih zemalja. Naša iskustva u pogledu primjene aerosnimaka u pedološkim istraživanjima još su prilično skromna. Može se, međutim kazati da je i kod nas u novije vrijeme njihova primjena u ovim istraživanjima sve opsežnija. Prilikom radova na pedološkim istraživanjima i izradi agropedološke karte za neka područja istočne Slavonije, jedan od naših zadataka bio je izraditi detaljnu pedološku kartu Zadružne ekonomije i seljačkih posjeda sa toga područja. Gotovo čitavo područje istraživanja leži na recentnom riječnom aluviju. Kod terenskog rada, uz katastarski plan Zadružne ekonomije i seljačkih posjeda u mjerilu 1 :2880, poslužili su nam aerosnimci (parovi aerosnimaka) i Stereoskop. Lf / / \ konfiguracija reljefa ĆD / .4 1 aluvijalnokarbonatna glinenoilovasta i ilovasta tla \ ´ "8 X— ´ir 2 aluviialnokarb°j. j fD ,„ *™7\m «´[hjLiM—^^ž*´/´ « natna pjeskovitoilovasta i ilovasta /´. „v . .´JU , ,´fg> $ . >3y\ .´ Y/ >. „ , .. , ,3 aluvij alnokarbonatna ilovasta pjeskovita tla 0 »*» »4 i i4 aluvijalnokarbonatna hidrogenizirana tla 5 antropogena tla Proučavajući snimke pod stereoskopom (sL 3 i 4) uočeni su detalji terena, koji su nam mogli biti važni u pogledu orijentacije i brže sistematizacije tala. Upravo mogućnost stvaranja stereoskopskog modela terena, pomogla je da označimo mnoge karakteristike reljefa i tala ovog područja. Konture reljefa skicirane su u kartu prije izlaska na teren, i onda ove oznake kontrolirane na samom terenu. Istovremeno su obilježavani zapaženi tamniji i svjetliji tonovi snimaka. Rezultat je bio slijedeći. Na označenim reljefskim uzvišicama na terenu nalazili smo lakše aluvijalna karbonatna tla, pjeskovito-ilovasta do ilovasto-pjeskovita. Na nižim mjestima od spomenutih (visinske razlike mijenjale su se ovdje između 0,50—1—2, a mjestimično i do 3 i 4 metra), javljala su se nešto teža aluvijalnokarbonatna tla, tj. pjeskovito-ilovasta do ilovasta. Tamniji ton na aerosnimcima ukazivao je na terenske depresije sa tlima još težeg mehaničkog sastava, tj. ilovasto- glinastog i glinastog, koja su već ponegdje bila i znatno hidrogenizirana. Nadalje, pravilan raspored nekolicine drveća na aerosnimku, kod terenskog obilaska, pokazao je da se na tim mjestima teren nešto oštrije lomi i da je tu protoka obrasla niskom barskom vegetacijom. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Podaci u pogledu reljefskih karakteristika, zatim svjetlijeg ili tamnijeg tona snimaka, rasporeda vegetacije i dr., provjereni na terenu, po povratku sa terena ponovo su analizirani. Oni su nam dali korisne podatke za primjenu aerosnimaka i u susjednim obalnim područjima rijeka, gdje se prilikom daljih radova nije morao uvijek obilaziti sav teren, što je znatno ubrzalo i olakšalo istraživanja. Kod istraživanja litogeno-karbonatnih tala Dalmacije (7), također su rabljeni aerosnimci. Tako su u vezi sa identifikacijom laporovitih litogeno-karbonatnih tala. uočene mogućnosit identifikacije ovih tala na temelju karakteristika njihovog reljefa, vegetacije i boje. Vegetacija je na ovim tlima bujnija, nego na susjednim. Na aerosnimcima prikladnog mjerila može se uočiti i karakterističan stepenast mikroreljef ovih tala. Boja obrađenog tla pokazuje izmjene svjetlije i tamnije nijanse, koje su uzrokovane neujednačenim procesima erozije. Identifikacija dolomitnih litogeno-karbonatnih tala teška je, i moguća upotrebom samo kvalitetnih stereoparova krupnog mjerila M = 1 :10000 i veće, uz temeljito obavljen terenski rad. Vapnenčeva litogeno-karbonatna tla najlakše su dešifrirana karakteristisčnim reljefom. Najjednostavnije se dešifriraju ako se nalaze na pozitivnim formama reljefa. Šljunčana litogeno-karbonatna tla identificiraju se također najlakše svojim značajnim reljefom. Granica ovih tala prema drugim tlima, može se često ustanoviti po nagloj promjeni smjera i veličine nagiba. U kontinentalnom dijelu, gdje postoji praksa sakupljanja skeleta iz površinskog dijela tla. mogu hrpice sakupljenog skeleta poslužiti kao indikacija za prisutnost ovih tala. ZAKLJUČAK Posljednjih decenija fotogrametrija dobiva sve veću primjenu u mnogim privrednim granama gdje su neophodni specijalni radovi snimanja i proučavanja terena. I u pedološkim istraživanjima postala je fotogrametrija u novije vrijeme važno pomoćno´ sredstvo koje u mnogome olakšava i ubrzava radove na terenu. Pored općenitih podataka, te podataka vlastitih istraživanja, u ovom su radu navedeni indikatori koji mogu da posluže pedološkoj identifikaciji snimaka kao: raspored i karakter vegetacije, reljef, geološka podloga, erozija, vodne prilike — hidrografija, te boja ili ton tla ili geološke podloge (matičnog supstrata). Istraživanja tala veoma su kompleksna i zahtijevaju mnogo vremena i truda. Stoga se kombinirana analiza aerosnimaka i studija tala na terenu, a zatim u laboratoriju, pokazala veoma korisnom i efikasnom i u ovim istraživanjima. LITERATURA: 1. Bur in gh, P.: The Analysis a. Interpretation of Aerial Photographs in Soil Survey and Land Classification, Delft, 1954, Netherland. 2. Buringh, P. a. van Li ere, W. J.: Example of a reconnaissance soil map produced by the pedoloffical analysis of aerial photographs, followed by the study of soils in the field, 1954. 3. Buringh , P.: The Role of Aerial Photography when drafting shemes for underdeveloped countries, Delft, Netherland. 4. Clarke , G. R.: The Study of the Soil in the Field, Oxford, 1957. 5. Dimitrijević , M.: Primena fotogrametrije u geologiji, Geodetski list, Zagreb, 1966. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 32 <-- 32 --> PDF |
6. Jedlovski, D. i Vrdol j a k, Z.: Primena fotogrametrije kod kartiranja šumske vegetacije, Hidrograf. institut JRM, Split, 1056. 7. Juras , I.: Litogeno-kartoonatna tla Dalmacije, I960. Rukopis. 8. Kurth , A. u. Rhody , B.: Typisierung von Aufforstungen mit Hilfe der Luftphotographie, Schweiz. Zeitschrift für Forstwesen, 1960. 9. Lueder , D. R.: Aerial Photographic Interpretation, Principles and Applications, 1909. 10. T o m a š e g o v i ć, Z.: Fotogrametrija, Osn. geodezije III, Zagreb, 1950. 11. Tomas eg ović, Z.: O problematici snimanja šumskih površina, Šumar, list 1—2, Zagreb, 1968. 12. Toma še gov ić, Z.: Savjetovanje geodetskih stručnjaka o snimanju zemljišta aerofotogrametrijskom metodom, Sum. list 1—2, Zagreb, 1956. 13. Viktorov, S. V., V os tokova, E. A., Višivkin, D. D.: Kratkoe rukovodstvo po geobotaničeskim sjomkam, Izdatelstvo Moskovskogo Univerziteta, Moskva, 1959. 14. ***: Pöcvennaja sjomka. Izdateljstvo Akademii Nauk SSSR, Moskva, 19*59. APPLICATION OF PHOTOGRAMMETRY IN SOIL, INVESTIGATIONS SUMMARY On the basis of general and one´s own works the author discusses the usefulness of the application of photogrammetry in soil research. Aerial photographs facilitate work in the field through presentation of the relief, contrast gradations of soil, erosion, vegetation etc. Interpretation of the photographs in conjunction with studies in the field and in the laboratory proves a great advantage in soil investigations. |