DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1961 str. 22 <-- 22 --> PDF |
I za uređivanje bujica mislili su prije desetak godina nekoji, među njima i — šumari, da spada građevinarima te ga dodijelili Ministarstvu za građevinarstvo. Brzo se pokazala loša strana ove organizacije: Opet je bilo vraćeno Ministarstvu za šumarstvo. Da je takvo eksperimentiranje štetno i skupo, ne treba dokazivati. Već stogodišnja praksa iz mnogih zemalja mogla bi nam biti garancija, da uređivanje bujica spada »najbolje« u resor šumarstva, i ako ne »sasvim«, nešto još uvijek strši sa Prokrustovog kreveta. f) Kako rade naši susjedi. Nastavni planovi ne mo´gu se svake godine mijenjati. Zato nije dovoljno da analiziramo samo specifičnost šumskih komunikacija i mogućnost zamjene trasera- šumara sa građevinarima. Potrebno je uočiti i nastavu i prilike u susjednim zemljama, da bismo se lakše odlučili za jedno ili drugo, pošto ne postoji nikakva formula, kojom bismo mogli izračunati, da li su naše prilike već toliko sazrele da šumari prestanu gradnjom svojih komunikacija. Naročito nas zanimaju susjedna Austrija i Svajcarska, zemlje, koje imaju kakvih 50% alpskih površina, slično kao i Slovenačka, prema tome i sličnu problematiku šumskih komunikacija. Gospodarstvo u Austriji više je od našeg dok u Svajcarskoj spada u najviše u Evropi. Sličan je i životni nivo . Promatrajući ove dvije zemlje, možemo naslućivati i razvoj našeg šumarstva. Vidimo na pr. da Austrija gradi pet puta jeftinije šumske komunikacije strojevima nego ručnom snagom. Još jeftinije gradi Svajcarska. Ali i naše gospodarstvo stiglo je tako daleko, da gradi 1,5 do 2 puta jeftinije strojevima nego ručno. Sto se gustoće šumskih saobraćajnica tiče, nemamo ni svih naših podataka, kao ni onih iz Austrije i Svajcarske. Iz parcijalnih podataka ipak možemo zaključiti, da ima Austrija od nas dva do četiri puta gušću mrežu, sposobnu za savremena vozila, a Svajcarska čak i deset puta. Iz knjige prof. F. Hafnera : »Gradnja šumskih puteva i cesta« str. 9—11 vidimo, da na strmim Tirolskim Alpama predviđaju kao optimalnu koncentraciju šumskih cesta 17 do 25 m/ha. U Svajcarskoj planira prof. Bagdasarjanz , koji predaje šumske komunikacije na E. T. H. u Zürichu za tamošnje fakultetsko dobro prosječnu koncentraciju saobraćajnica od 50 do 55 m/ha. U Svajcarskoj izgradili su u nekojim šumama-već i pregustu mrežu i uništili previše plodno tlo, zato su je morali skratiti. Tako u jednom slučaju snizuju mrežu od 106 m/ha na 71 m/ha, na drugom od 170 m/ha na 118 m/ha. Kod njih ima velik utjecaj na komunikacije i vanredno razvijen turizam. Postavlja se pitanje, ko danas u Austriji i Svajcarskoj uzdržava i eventualno još gradi ovakvu odličnu mrežu šumskih komunikacija? Odgovaramo: samo šumari. Po riječima prof. F. Hafner a iz Beča, projektiraju i grade sve šumske komunikacije u Austriji isključivo samo šumari. Po riječima dr ing. A. Hubera , eksperta FAO 1954. godine, grade u Svajcarskoj šumske komunikacije šumari, a u nuždi pomažu im, pod vodstvom šumara, građevinari i geometri. Po riječima prof. Bagdasarjanz a troše švajcarski šumari prosječno 40% svog radnog vremena na tehničke radove! Možda su baš zato mogli njihovi šumari-biolozi stvoriti tako uzorne šume. Da li se u ovim zemljama još vrši na šumskim visokim školama nastava iz šumskih komunikacija? I te kako intenzivno! Predavanje i vježbe zauzimaju kakvih 25% više vremena nego na ljubljanskom fakultetu. 268 |