DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 8     <-- 8 -->        PDF

PROBLEMI I MJERE RAZVOJA ŠUMARSTVA


Razmatranjem uslova i mogućnosti razvoja šumarstva na dugoročnom planu
i u bližoj perspektivi, očigledno´ je da postoji niz ozbiljnih problema. Neki
od njih stvoreni su i postoje u blažoj ili oštrijoj formi kroz cio poslijeratni period,
dok su se drugi rađali kasnije. Svi ovi problemi proisitiču iz:


— prvo, nedovoljno razvijene materi jalno-tehničke proizvodnje (slaba
otvorenost šuma, primitivna oruđa rada i dr.);
— drugo, stalno nedovoljnih financijskih sredstava;
— treće, nesređenih organizaciono-proizvcdnih odnosa između šumarstva
i industrije drveta kao< i stalno mijenjanih oblika unutarnje organizacije šumarstva
kroz cio poslijeratni period.
U otklanjanju nastalih problema i teškoća preduzimane su, naročito od 1954.
godine, razne manje ili krupnije mjere. Među ovim posljednjim naročito se
ističu:


— propisivanje šumskih taksa kao maksimalnih dozvoljenih cijena drveta
na
panju;
— osnivanje fonda za unapređenje šumarstva;


— kreditiranje investicija u šumarstvu iz Općeg investicionog fonda, i
— promjene u režimu cijena šumskih i drvarsko industrijskih proizvoda.
Navedene kao i druge poduzete mjere nisu bile ni približno dovoljne da se
likvidiraju problemi i otklone teškoće u razvoju šumarstva.
a) Problemi proizvodnje. U prosjeku naša šumsko-privredna tehnologija
stoji na dosta niskom stepenu. Međutim, postoje velike razlike po područjima,
tako da se tehnologija u jednima nalazi na evropskom nivou, dok u drugima tek
izlazi na puteve savremenog gajenja i iskorišćavanja šuma.
U kompleksu proizvodne problematike izdvajaju se na prvom mjestu slabosti
u gajenju i zaštiti i čuvanju šuma. Ove slabosti praktički se ogledaju u
relativno uskom frontu radova na njezi šuma (prorede, čišćenja i dr.) i stalno
nedovoljnoj odbrani šuma cd požara, insekata, biljnih bolesti i prirodnih nepogoda.
One su posljedica niza faktora, ali naročito nedostatka novčanih sredstava
(oni se često »ne isplaćuju«) šumskih gazdinstava i inercije i zaostalosti
dijela šumarskih stručnjaka zbog odsustva tradicije primjene savremenih metoda
i nedovoljnog poznavanja tehnike radova.
Dalje, u grupi ovih problema ističe se i spor razvoj aktivnosti na poboljšanjušuma unošenjem novih, ekonomičnijih vrsta drveća u stare sastojine, naročito
četinara u planinske i topola u ravničarske šume. Iako je to najbrži i najbolji
put rekonstrukcije šumskog fonda, obim radova je vrlo ograničen. Siri rad
u ovom pravcu zahtjevaće da se napravi program izdvajanja šuma za rekonstrukciju,
zatim treba organizirati masovnu proizvodnju četinarskog sjemena i
sadnica; osposobiti stručne kadrove na bazi stečenih iskustava i pozitivnih rezultata
u zemlji i inostranstvu itd. U ovom pravcu treba organizirati i specifičan
naučno-istraživački rad.
Posebno se u proizvodnoj problematici otvaraju i problemi u radu na podizanju
plantažnih i drugih visokointenzivnih šumskim nasada topola i četinara.


Naime, i pored široke propagande u stručnoj i širokoj javnosti i nesumnjivo pozitivnih,
iako skromnih, rezultata koji su već postignuti, pokret plantažne proizvodnje
drveta ne širi se kako* se očekivalo i kako bi objektivno trebalo. Raz