DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 78 <-- 78 --> PDF |
jele i smrče. Međutim, u ovoj oblasti tajge na istoku (uz Larix Sukaczewii) širi se sibirska smrča (Picea obovata) i sib. jela (Abies sibirica), dok se na zapad i do Baltika pruža samo obična smrča (Picea excelsa, a na Kolskom poluotoku — i bliska svojta P. fennica). Obična evropska jela (Abies alba) pojavljuje samo na uskom graničnom pojasu istočnog predgorja Karpata, dakle izvan ove oblasti. Južno od tajge je prelazna oblast u kojoj se sjeverno-evropska tajga susreće i miješa »sa evropskom oblasti lišćara« te tu nalazimo i niz u Evropi široko rasprostranjenih vrsta drveća, kao što su lužnjak, kasna lipa, brijestovi, bijeli jasen, gorski javor, te niz manje značajnih vrsta drveća i grmlja. Na jugu ove oblasti mješovitih šuma pruža se oblast šuma lišćara i šuma lišćara i bijelog bora. Tu se susrećemo sa šumama vrlo različitog sastava, te ih možemo obuhvatiti samo jednom detaljnijom analizom, koja je, međutim, dosta jasno došla do izražaja u samoj karti, a još bolje u tekstu i komentarima koji prate kartu. Šume lišćara Karpata (sa Fagus silvatica, Abies alba i drugim vrstama), Bjelorusije i Ukrajine (sa Quercus robur, Quercus petraea, Carpinus betulus i bez njega), Privoložja (sa Quercus robur, Tilia corđata, Fraxinus excelsior i drugim vrstama znatno se razlikuju od šuma lišćara Krima i Kavkaza, koje su ne samo složenijeg sastava nego se u njima javljaju i posebne (najčešće vikarne) vrste ili se još odlikuju posebnim sastavom svog podrasta. U oblasti »širokolisnih« (lišćarskih šuma) idući na istok od bazena gornjeg Dnjestra pa sve do Zavoložja pružaju se šume u koj ima dominantna uloga pripada prvenstveno lužnjaku — Quercus robur. Isto tako, u zapadnom dijelu ove provincije, u Ukrajini, u hrastovim šumama značajna uloga pripada također i grabu. Posljednji tu stvara na »desnoobalnoj« Ukrajini naročito izgrađene hrastovo-grabove šume, u kojima se grab pojavljuje na prvom mjestu, kao rezultat sječa. Na istoku oblasti, počev od Privolške visoravni, a osobito u Zavolžju, prilično velike plohe zauzete su šumama ariša, sa dominacijom kasne lipe u podstojnom sloju. Ovaj tip šuma ima i veliko privredno značenje. Za nas su posebno interesantne pretežno čiste šume kasne lipe (Tilia cordata) koje se šire na području južno Urala i dalje na području Zavolžja. Iako ih nalazimo mješovitog sastava sa: mliječom, lužnjakom, brijestovima, lijeskom i drugim vrstama (pretežno na izloženim grebenima), one se odlikuju dominacijom lipe, a u sa stavu zeljastog bilja sadrže mnoge vrste (inače bukovih šuma), kao što su: Asarum europaeum, Stellaria holostea, Asperula odorata, Aegopođium pođagraria i druge. Na sličan način specifične su tu i planinske šume ariša (Larix Sukaczewii) koje pokrivaju grebene i padine Urala. Ako ostavimo po strani planinske šume Sjevernog Urala, koje znatno odstupaju po svom sastavu i izgiedu od naših južnoevropskih i razmotrimo šume i njihove tipove na padinama Karpata, Krima i Kavkaza, onda dolazimo do zaključka da je ovdje zonalno raščlanjenje mnogo komplikovanije nego u više — manje jednoličnim prostranstvima sjevernih i srednjih oblasti Sovjetskog Saveza. Kao što se može razabrati iz priložene pregledne karte osnovnih geobotaničkih oblasti evropskog dijela SSSR-a područje Karpata, Krima i Kavkaza ostalo je bijelo — uslijed razvedenosti i mozaičnog rasporeda odgovarajućih geobotaničkih jedinica. Tu se horizontalno raščlan javan je po zonama dopunjuje vertikalnim, i tako na relativno malom prostoru pokazuje znatno izraženiju mozaičnost tipova. Tu se javljaju i »hrastove polukserofitne šume« sastavljene od medunca (Quercus pubescens) i njemu ekološki srodnih vrsta drugih hrastova i kukrice (Carpinus orientalis) kao eđifikatora, te brojnog kserofitnog grmlja, među kojim i ruja (Cotinus coggvgria), drijena (Cornus mas) i drugih vrsta. Hrastove mezofilne šume sastavljene od kitnjaka i lužnjaka i njemu srodnih vrsta (Quercus Hartivissiana i Q. imeretina) imaju šire rasprostranjenje. U njihovom sastavu ima ponegdje i običnog graba (Bjelorusija, Ukrajina), ali po pravilu — klena (Acer campestre i srodne vrste), brijestova, jasena, lipe, a od grmlja — lijeske, svibovine i kurike. Bukove šume viših predjela razlikuju se međusobno po samoj svojti bukve (Fagus orientalis — na Kavkazu, Fagus taurica — na Krimu i Fagus silvatica — na karpatima), ali imaju brojne zajedničke pratilice u sloju grmlja i u sloju zeljastog bilja. U njima se javlja i jela (na Kavkazu — Abies nordmanniana, a na Karpatima — Abies alba), katkad i smrča (na Kavkazu — Picea orientalis) koja, međutim, stvara i svoje posebne šumske tipove. Ovdje je dosta teško dati neke zajedničke karakteristike sastava i razvrstavanja šumske vegetacije po zonama, pa je bolje da se svako područje opiše posebno. To, na žalost, nije jednostavno, jer su sovjetski geobotaničari nastojali da povezu pojedine slične tipove vegetacije i da ih prikažu više na osnovu fizionomske sukladnosti nego na osnovu nekih biljnoekoloških ili drugih karakteristika. |