DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 68     <-- 68 -->        PDF

tinjski i biljni svijet, pa se u referatima
predlažu specijalne mjere za njihovu zaštitu.


Danas se u čitavom svijetu poklanja
velika pažnja unapređenju turizma, pa je
razumljivo da su nacionalni parkovi i
razni prirodni rezervati postali najdragocjeniji
objekti za te svrhe. Jasno je međutim
da uslijed neracionalnog i često štetnog
korišćenja ovih objekata dolazi do sukoba
između zadate p´rirode i turizfma,
kada su mnogi dragocjeni objekti prirode
u tolikoj mjeri ugroženi da im prijeti opasnost
od totalnog uništenja.


Potrebno je naročito naglasiti da je
Poljska izabrana za ovaj Kongres radi toga
što je zaštita prirode u njoj postigla
značajne uspjehe i tu stekla međunarodni
ugled. Najstariji propisi iz zaštite prirode
datiraju iz davnih vremena. Već 1423
godine propisi su ograničavali lov na divlje
konje, losove i turove i stavljala se je
tisa pod zaštitu države. U to vrijeme Poljska
je još bila bogata neprohodnim i nedirnutim
prašumama. Iz 1868 godine jedan
propis stavlja pod zaštitu države alpskog
svizca (Marmota marmota) i divokozu. U
1919 godini osnovana je prva državna organizacija
pod nazivom »Privremena državna
komisija za zaštitu prirode«, kao
savjetodavni i stručni organ Ministarstva
prosvjete, u čijem su se resoru nalazili poslovi
ove materije. Godine 1925 ova je komisija
pretvorena u Državni savjet za zaštitu
prirode. U međuratnom periodu 1934
godine proglažen je prvi poljski zakone o
zaštiti prirode. Među ostalim zakon navodi
da je osnovni zadatak zaštite prirode,
čuvanje, obnavljanje i pravilno iskorišćavanje
prirodnih dobara i tvorevina žive i
nežive prirode. Osnovna misao ovog zakona
je da zaštita prirode nije samo naučni
ili kulturni problem, nego da je ona
u tijesnoj vezi sa materijalnim uvjetima
ljudskog opstanka i gospodarenja.


Zaštita prirode u Poljskoj sada je u resoru
Ministarstva šumarstva a u djelokrug Ministarstva
prosvjete spadaju zadaci propagande
i kulturne djelatnosti u svim školama
uključujući i univerzitete. Organizacija
društvenog, masovnog karaktera
»Liga za zaštitu prirode«, intenzivno saraduje
sa organima državne uprave u svim
važnijim pitanjima iz ovog područja.


Od 7,4 miliona hektara šume u Poljskoj,
nacionalni parkovi zauzimaju površinu
od 120 hiljada hektara a drugi prirodni
rezervati 180 hiljada hektara. Kako
se vidi velika površina od 300 hiljada hektara
stavljena je pod zaštitu. Kao stručnjak
i glavni ekspert nalazi se na čelu zaštite
prirode Generalni konzervator, koji


je neposredno podređen Ministarstvu šumarstva.
Državni savjet za zaštitu prirode
u ovom Ministarstvu broji 30 članova koji
se biraju na 5 godina. U Savjetu kao
najvišem organu su naučni radnici iz raznih
oblasti prirodnih i društvenih nauka,
zatim društvenih organizacija i ostalih neposredno
zainteresiranih u svim objektima
zaštite prirode. Naučno-istraživački rad
u nacionalnim parkovima i rezervatima
vrši se putem dobro organiziranih naučnih
stanica kao na primjer pri Bijaloveškom
i Tatranskom nacionalnom parku.
U Institutu za zaštitu prirode u Krakovu
radi 35 naučnih saradnika koji vrše proučavanje
prirodnih biljnih zajednica u
rezervatima, zatim razna pedološka, entomološka
i druga istraživanja. Važno je
istaći da sindikati svojim prinosima u vidu
pripomoći daju znatna materijalna
sredstva svake godine pojedinim nacionalnim
parkovima, pa se na taj način,
omogućava boravak i odmor radnih ljudi
u ovim prekrasnim prirodnim ljepotama.
Tako na primjer preko 10 miliona ljudi


posjeti godišnje nacionalne porkove u
Poljskoj u cilju odmora i razonode.


Od 10 nacionalnih parkova od kojih su
6 potpuno formirani i izdvojeni, najveći
je K a m p i n o s sa površinom od 22.184
hektara, zatim dolazi Tatranski sa


21.556 ha, Svjentokšiški sa 6 054 ha,
Krkonoše sa 5.509 ha. Bijaloveški
sa 5.073 ha. Ostali parkovi pieninski, ojcovski,
babjagorski, vieikopoljski i volinski
su maniih površina. Kao primjer navodimo
da je u Tatranskom nacionalnom
parku zaposleno 57 raznih stručnjaka.
Za vrijeme kongresa posjetili smo 4
nacionalna parka, to su Bijaloveški, Tatranskij
Pieninski i Ojcovski nacionalni
park.


Osnove biljne zajednice u bijaloveš
k o m nacionalnom parku su šume Querceto-
Carpinetum, Fraxineto-Alnetum i
Pineto-Vaccinetum-myrtilli. Sume u ovom
parku imaju karakter prvobitne nedirnute
prašume u Evropi. Ovaj park je naročito
poznat u svijetu po svojim bizonima
(Bison bonasus) i tarpanima (Equs caballus
gmelini), koji su se ukrštavali sa domaćim
konjem. U Prvom svjetskom ratu
u ovom parku je bilo istrebljeno 700 bizona
ali su se docnije stvaranjem ovog rezervata,
ponovo namnožili.


Tatransk i nacionalni park predstavlja
jedinstveni planinski masiv alpskog
karaktera gdje se na visinama ođ
700—2.500 metara smjenjuju jela, bukva,
javor, smrča limba i planinski bor. Na
poljsko-slovačkoj granici leži prekrasna
alpsko jezero 35 ha veliko zvano Morske
oko.