DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 50     <-- 50 -->        PDF

nakon vrlo kratkog vremena početi amortizirati, a svaki uloženi dinar dat će
mnogostruku korist. Razmatranje o ovome bit će predmet posebnog članka,
sa svrhom, da se iz ovih aspekata razmotri ekonomska opravdanost za podizanje
šuma alepskog bora i rentabilnost smolarenja.


c) Metode, pomoću kojih se mogu podizati borove šume velike smolovitosti,
i koje se već primjenjuju u nekim zemljama, osnivaju se na prirodnom zakonu


o nasljeđivanju. Kod nas se je na proučavanju ovog problema već nešto radilo
(6), ali do primjene u praksi nije još došlo, iako ovo ima veliki značaj za povišenje
smolovitosti borovih šuma i njihove produktivnosti.
Prilikom smolarenja velikog broja stabala ustanovljeno je, da ima pojedinih
borova, čiji je prinos smole do 10 puta veći od prosječnog prinosa ostalih
stabala, a prosječno ima oko 10% stabala, čiji je prinos više od dva puta veći
od prosječnog prinosa ostalih stabala. Ovakove razlike u prinosima smole ne
mogu se rastumačiti takvim osobinama kao što su dimenzije stabala (debljina
i visina), veličina krošnje, gustoća četina, starost i dr. Kod nas se nitko ne
bavi tim problemima, da se ustanovi kojim se morfološkim, anatomskim i drugim
osobinama odlikuju borovi velike smolovitosti, da bi se na temelju tih
osobina lako moglo pronaći takve borove, kao i da li su te osobine, a isto tako
i smolovitost stabala, nasljedne.


U SSSR-u su vršena ova ispitivanja na bijelom boru, te je ustanovljeno,
da borovi velikog prinosa smole osim razvijenog sistema smolnih kanala imaju
još i slijedeće osobine: Sišarice smolovitih stabala u pravilu imaju svjetliju
boju i karakterističan (plosnat) štitić, urod šišarki je 2 do 2,5 puta veći nego
kod nesmolovitih stabala, šišarke sadrže više sjemena (za 15—17%), sjeme
smolovitih stabala ima veću energiju klijavosti (prosječno za 16%), a ona ostaje
povećana i kod dužeg čuvanja. Sadnice dobivene od takvog sjemena imaju
razvijeniji sistem smolnih kanala (prosječno za 35—50% više), što pokazuje,
da je smolovitost nasljedna osobina. Potomstvo smolovitih stabala kod presadnje
se bolje prima i brže raste. Kod smolovitih stabala veće je učešće kasnoga
drveta (prosječno za 6—7%), a drvo je jače prožeto sa smolom i otpornije je
protiv parazitnih i saprofitnih gljivica (15). Sve ove osobine smolovitih stabala
vrlo su povoljne u svakom pogledu, te je kod uzgoja postojećih i podizanja
novih borovih sastojina potrebno vršiti odabiranje sjemena i stabala uz primjenu
naučnih metoda.


Vjerojatno je, da i stabla alepskog bora velike smolovitosti imaju ovakove
ili slične karakteristične osobine, koje bi trebalo naučnim istraživanjem ustanoviti.
Na temelju tako ustanovljenih njihovih karakterističnih osobina mogla
bi se pronaći stabla velike smolovitosti u onim borovim šumama, gdje se ne
vrši industrijsko smolarenje.


Izabrana stabla velike smolovitosti, koja se nalaze razbacana po postojećim
smolarenim i nesmolarenim borovim šumama trebaju da budu sjemenska baza
za podizanje novih borovih sastojina, a posebno za podizanje nove odvojene
sjemenske baze, koju će sačinjavati izabrana elitna stabla naročite kvalitete.


Dok se ne podigne i ne uzgoji ova odvojena sjemenska baza, skupljanje
sjemena alepskog bora trebalo bi vršiti isključivo sa izabranih (obilježenih)
stabala velike smolovitosti. Iako sjeme sa ovih stabala nije nosilac samo nasljednih
osobina samog stabla-sjemenjaka, nego i onih nepoznatih stabala (nosioca
muškog cvjeta), koja su izvršila oplodnju, ipak je vjerojatnost učešća sjemena,
koje je nosilac osobina velike smolovitosti, s obzirom na mali broj stabala ve