DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 48     <-- 48 -->        PDF

vitalnost, alepski bor je najpodesnija vrsta za ostvarenje prosječno najvećeg
prinosa na smoli, a daje i dosta celuloznog drveta, te nešto i drveta 25a tehničku
uporabu (naročite krive brodske građe).


Ovakvo stanovište zauzela je i Radna grupa stručnjaka, koja je bila formirana
1960. godine od bivšeg Stručnog udruženja šum. privrednih organizacija
Jugoslavije u svrhu rješavanja problema proširenja proizvodnje smole
u našoj zemlji. Predloge ove Radne grupe razradio- je dr Pejosk i B., te
je među ostalim naveo »da alepski bor pokazuje velike prednosti u odnosu
na prinose smole prema crnom i belom boru, i radi toga ga treba uvoditi za
jednu plansku i racionalnu terpentinsku industriju«. Prema ovom predlogu
šume alepskog bora treba podizati u Dalmaciji, Crnogorskom Primorju i na
području Đevđelije (Makedonija), i to u ukupnoj površini od približno 23.000 ha.
Prema procjeni Pejoskog, na ovoj površini bi se smolarenje cea 150 stabala
alepskog bora »na živo« po 1 ha godišnje moglo proizvoditi oko 7.000´ tona smole,
čime bi uglavnom bile podmirene nastupaj uče potrebe naše kemijske industrije
na produktima smole, u njenom razvoju kroz narednih 20 godina.


Intenzivnim pošumljavanjem sa alepskim borom znatno se poboljšava kvalitet
naših postojećih šuma po vrsti drveća, i time se rješava problem sirovinske
baze za našu terpentinsku industriju, koja je u Hrvatskoj direktno i
jedino- povezana sa šumskom privredom (Šumarija Hvar ima destileriju smole),
a tako- bi trebalo- da bude i u drugim republikama, što- zasada nije slučaj. Ovo
poštumljavanje alepskim borom po svome opsegu i vremenu treba uskladiti sa
predvidljivim razvojem o-nih industrija (papira, boja i lako-va, sapuna, elektr.
kablova, mirisa i dr.), kojima kolofonij i terpentin služe kao sirovina.


b) Izbor najboljeg i najjeftinijeg načina za unošenje odnosno pošumljavanje
sa alepskim borom, s obzirom na dosad´anja iskustva, dosta je lagan, a ovisan
je uglavnom od postojećeg biljnog pokrova kojim je odnosna površina
obraštena.


Unošenje alepskog bora u postojeće guste makije i garige može se najuspješnije
vršiti sjetvom sjemena od VIII do X mjeseca na obrađene okruge,
na kojima treba prethodno iskrčiti makiju odnosno garige. Obradu tla treba
vršiti 15—20 cm duboko-. Korisno- je gnojenje umjetnim gnojem (KAS ili drugo
gnojivo- prema stanju tla) j to oko 1,9 kg/cm2, jer ono povisuje prirast drvne
mase za cea 15%. Pojedini okruži treba da budu veliki 4—8 m2, a ukupna njihova
površina treba da iznosi 8—12% od cijele površine, tj. 800 do 1200 m2 po 1
ha ili prosječno 200 okruga po 1 ha prosječne veličine 5 m2.


Unošenje alepskog bora u guste makije i garige može se vršiti i na taj
način, da se posijeku sva stabla osim najvećeg dijela česmine, gluhaća i smriča,
a eventualno i planike, i to tako, da intenzitet sječe iznosi oko 50—60%, a
prethodno se po površini omaške posije sjeme alepskog bora (oko 6—8 kg/ha).
Nakon sječe i iznošenja drveta, po istoj površini se djelomično iskrči, obradi
(15—20i cm duboko) i nagnoji umjetnim gnojem potreban broj okruga veličine
2—3 m2, a ukupna površina svih okruga treba da iznosi 4—6% od cijele površine
(400—600 m2 po 1 ha ili oko 200 okruga po 1 ha prosječne veličine od
cea 2,5 m2). Na obrađene i umjetnim gnojem nagnojene okruge sije se sjeme
alepskog bora. Ovaj način sjetve se preporučuje, gdje se drvo, dobiveno sječom
manje vrijednih elemenata makije (gariga), može iskoristiti za palenje
vapna. U tom slučaju sječa i iznošenje drveta ne košta ni#ta, a stvoreni su povoljni
uslovi za uspjeh sjetve sjemena, koja je izvršena omaške. Unošenje alep


214