DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 46     <-- 46 -->        PDF

duglazije i česmine. Omjer ovih vrsta trebat će uskladiti sa stvarnim lokalnim
potrebama na pojedinim drvnim sortimentima, s tim da najboljeg i najviše
tehničkog drva za gradnju kuća daju čempres i duglazija (14), a građu za brodove
i dijelom za kuće daju alep. bor i česmina. Borove, koji treba da dadu
tehničko drvo, smije se smolariti samo »na mrtvo« nekoliko godina prije sječe,
a ne smije se dugotrajno smolariti »na živo*« (5). Ophodnja u ovim šumama
kretat će se uglavnom od 30 do 50 godina, što će dijelom ovisiti o stojbinskim
uvjetima, a dijelom o debljini sortimenata koje se želi dobiti, ili će biti nešto
veća od ophodnje najveće drvne mase, ako´ se potrebe lokalnog tržišta na ogrevnom
drvetu budu velikim dijelom podmirivale iz konkretnih šuma. Glavni
proizvod ovih šuma jest drvo, i to uglavnom oni sortimenti, koje traži lokalno
tržište.


Ostvarenje potrajnosti i ujednačenosti prihoda, te maksimalne proizvodnje
treba da bude regulirano uređajnom osnovom, na temelju već utvrđenih principa
šumarske nauke.


2. Radi ostvarenja cilja gospodarenja za šume i šum. zemljišta, koje treba
da služe uglavnom za trajnu proizvodnju stočne hrane, potrebno je, da se na
ovim površinama podignu i uzgoje kulture grmolikih leguminoza, koje su sposobne
za proizvodnju visokovrijedne stočne krme. Prema podacima Z i a n i
Petra (16), vršenim istraživanjima je utvrđeno, da neke naše domaće grmolike
leguminoze već pet godina nakon sadnje na kraškim kamenjarama daju i do 20
mtc suhe visokovrijedne stočne krme, i to bez ikakvih naročitih agrotehničkih
mjera, t. j . bez duboke obrade i bez đubrenja. U ovu svrhu mogu doći u obzir
Coronilla emerus L., a na nešto hladnijim predjelima i Culutea arborescens L.,
a vjerojatno i druge vrste.
Nasadi ovih vrsta, ikako uspijevaju na degradiranim površinama, nisu u
stanju da tlo melioriraju. Meliorativnu funkciju morat će obavljati druge vrste,
koje to svojstvo imaju, a to je u prvom redu alepski bor. Radi toga, da bismo
proizvodnu trajnost ovih površina ne samo održali nego i postepeno povećali,
potrebno je na njima osim kultura grmolikih leguminoza istovremeno podići
manje grupe alepskog bora, koje bi zauzimale oko Vs cjelokupne površine,
ili bi po cijeloj površini trebalo podići rijetku kulturu alepskog bora, vjerojatno
sa oforastom 3—4. Ovakove kulture predstavljale bi mješovitu sastojinu grmolikih
leguminoza niskog uzgoja i alepskog bora visokog uzrasta.


Već nakon 5 godina podignute kulture grmolikih leguminoza davale bi
znatne prihode, a nakon daljnjih 15 godina nadstojne kulture alepskog bora bi
prihode podvostručile, takoi da bi prosječni godišnji brutto prihodi po 1 ha iznosili
oko 31 hiljadu dinara.


Pošumljavanje (popunjavanje) sa grmolikim leguminozama vjerojatno će
trebati vršiti sadnjom jednogodišnjih prikraćenih sadnica, po mogućnosti u redovima
na građene ili prikraćene građene, ako to dozvoljavaju terenske prilike,
ili grupimično na okruge, uz eventualno krčenje elemenata makije i gariga. Tlo
treba obraditi najmanje do 40 cm dubljine. Za ovo nije dobro upotrebi ti jako
degradirana tla. Tla siromašna na fosforu i kaliju dobro* je gnojiti sa fosfornim
i kalijevim gnojivima. Na 100 m2 obrađenog tla treba upotrebiti oko 7,5 kg fosfornog
gnojiva i oko 2,5 kg kalijeve soli. Dušična gnojiva nije potrebno dodavati.


Nakon eventualnog popunjavanja uginulih sadnica i nakon potrebnih uzgojnih
i zaštitnih mjera, te proreda kroz prvih 3—7 godina, bit će stvorena do