DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Po našem mišljenju sadašnji biljnji pokrov ovih kamenjara nije u stanju da spriječi razorno djelovanje sunca za vrijeme ljetnih mjeseci i djelovanje oborina za vrijeme kišnih perioda, kao i uništavajuće djelovanje jakih vjetrova, te se degradacija ovih površina postepeno sve više povećava. Degradacija je naročito velika, ako se vrši nesistematsko (nomadsko) pašarenje, i ako su te površine preopterećene ispašom, kako ie to u stvarnosti većinom slučaj. Ostvarljivi brutto-produkt na tim površinama postepeno se smanjuje, dok konačno ne padne na nulu (potpuna golet). Prema podacima Bakotića Davora (1), ako se broj zastupljenosti stoke izrazi po Soštarčić-Pisačiću sa brojem stočnih jedinica (SJ = 500 kg žive vage) na 100 ha poljoprivredne površine (PP), uračunavši u tome i površine svih pašnjaka, tada za pojedine zemlje, odnosno krajeve imamo slijedeće podatke: — Dalmacija 9,8 — Danska 140 — Krš Hrvatske 11 — Njemačka 97,4 — NRH 28,6 — Italija 47,8 — FNRJ 30 ´ — Turska 25,4 Ispod 25 SJ na 10(0 PP smatra se slabom ili neznatnom zastupljenošću stoke. Na eumediteranskom području Dalmacije na 100 PP otpada 0,2—0,7 komada goveda, a ostatak otpada uglavnom na ovce. Težina ovaca kreće se između 20 i 30 kg žive vage, godišnji prinos na mlijeku iznosi im 25—30 litara (iz mužnje), a težina runa kreće se nešto ispod 1 kg po grlu. Uzrok ovako maloj zastupljenosti stoke na Kršu Hrvatske, a naročito u Dalmaciji (po 1 ha 49 ž. v.) jest velika površina slabo produktivnih pašnjaka (kamenjara). Mnoge površine ogoljene su toliko, da pokrovnost kamenom doseže do 90%. Na području Dalmacije, baš radi velike degradiranosti ispašnih površina, broj ovaca je nesrazmjerno velik spram broja goveda. Ovce na ispašnim površinama proborave čitavu godinu, a jedino se povremeno premještaju s jednog pašnjaka na drugi. Produktivnost ovih kamenjara u sadašnjem njihovom stanju vrlo je malena, a osim toga je u stalnom opadanju, što se vidi po tome, što je broj ovaca i goveda u Dalmaciji u posljednjih 50 godina, prema statističkim podacima, u opadanju (1), iako se je broj stanovništva za to vrijeme podvostručio. Broj ovaca i druge stoke ovisio je, a i sada ovisi o opterećenosti i plodnosti pašnjačkih površina, a ne o broju stanovništva. Na eumediteranskom području Dalmacije, na 22,7 ha kamenjara (ispašnih površina), prema statističkim podacima prosječno otpada 1 SJ (500 kg ž. v.), dočim u NRH na 1 SJ prosječno otpada 1,96 ha ispašnih površina. Na ovim kamenjarama, na 100 ha dolazi oko 40—130 ovaca već navedene kvalitete, što u prosjeku odgovara 4,4 SJ. Njihov prosječni godišnji prinos iznosi oko 1.500 kg mesa ž. v., zatim oko 2.130—2.550 litara mlijeka iz mužnje, te oko 80 kg neoprane vune. Ako se 1 kg ovčjeg mesa ž. v. obračuna sa 140 dinara, 1 litra mlijeka sa 60 dinara i 1 kg nečiste vune sa 800 dinara, tada ostvarljiva brutto vrijednost godišnjih proizvoda sa ovih površina (100 ha) iznosi oko 288 hiljada dinara, ili sa 1 ha oko 2.880 dinara. Osnovni je problem, kakve gospodarske mjere treba poduzimati, da se produktivnost ovih kamenjara podigne do najveće moguće mjere, odnosno, da li te mjere treba da budu usmjerene u pravcu podizanja šumskih ili poljoprivrednih kultura. Pri tome, pašnjake smatramo poljoprivrednim kulturama, a kultu |