DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 41 <-- 41 --> PDF |
; Visokih šuma Qu. ilex-a ima (osim na Brionskim otocima i na Rabu) na Mljetu, a šuma alepskog bora ima dosta u široj okolici Dubrovnika i oko Makarske, te na otocima Mljetu, Korčuli, Hvaru, Braču i drugim. Cupressus sempervirens sam ne čini visoke šume, nego većinom dolazi pojedinačno ili grupimično, ili dolazi zajedno sa alepskim borom. Makij a je zimzelena niska šuma, koja u cijelosti pripada asocijaciji Ometo-Quercetum ilicis (8). Ima dosta jednoličan floristički sastav, koji je karakteriziran prevladavanjem zimzelenog drveća i grmlja, naročito česmine. Većinom ima oblik gustih, dosta visokih i teško prohodnih zemzelenih šikara. Prema stručnom shvaćanju u šumarstvu (za razliku od mišljenja Stj. Horvatića), treba da ima obrast najmanje 0,5. U pojedinim predjelima namjesto česmine prevladava planika, lovor, bijeli ili crni grab, dalmatinski crni bor ili, pak, hrast oštrika, a prevladavanje ove pojedine vrste uvjetovano je bilo geografskim položajem odnosno nadmorskom visinom, bilo svojstvima podloge ili drugim faktorima. Radi nepravilnih sječa i brsta stoke mnoge makije su degradirane. G a r i g je zimzelena šikara, izgrađena većinom cd heliotrofnih biljaka, u kojoj je Quercus ilex ili neka druga gospodarski vrijedna vrsta zastupljena sa manje od 30%, ili joj je obrast manji od 0,5. Uglavnom raste na umjereno degradiranim zemljištima. Garizi su nastali degradacijom šuma česmine ili makija razornim djelovanjem čovjeka ili stoke kroz vijekove. Ova biljna zajednica u okviru crnikinih šuma i šikara (Quercetea ilicis) predstavlja zaseban red (Cisto-Ericetalia) i svezu (Cisto-Ericvon) jadranskih gariga (8). Ograničenje učešća Quercus ilex-a i drugih gospodarski vrijednih vrsta, kao karakteristika ove grupe mediteranskih šuma (»gariga«), uvjetovano je iz šumsko-go&podarskih razloga, pri čemu je pretpostavljeno, da će naročito Qu. ilex biti sastavni dio i buduće sastojine nakon melioriranja i eventualnog očetinjavanja ovih površina. Pod šumskim zemljištem u ovom članku smatra se svako ono zemljište, na kojem se može. uzgojem šume trajno proizvoditi veća vrijednost nego uzgojem ma koje druge kulture. Tijekom vremena, uslijed promjene vrijednosti (tržne cijene) i troškova proizvodnje poljoprivrednih i šumskih proizvoda, kao i uslijed djelovanja elementarnih nepogoda, te biljnih štetočina i bolesti, pojedina poljoprivredna zemljišta mogu postati šumska zemljišta ili obratno. Kao primjer navodi se iznenadni i veliki pad cijene buhača pred cea 20 godina, nakon čega su u Dalmaciji propale sve kulture buhača, a ova poljoprivredna zemljišta su se tada uglavnom pretvorila u šumska zemljišta. Tako isto, nakon pojave peronospore i filoksere koncem prošlog stoljeća, mnoga zemljišta zasađena vinovom lozom, pretvorila su se u šumska zemljišta. Sve do nedavno kulture lavandinih hibrida osvajale -su šumska zemljišta, a u najnovije vrijeme kulture brzorastućeg šumskog drveća (topole i dr.) proširuju se na dosadašnja poljoprivredna zemljišta. Ovo je jedan od glavnih razloga, da je vrlo teško tačno razgraničiti šumska od poljoprivrednih zemljišta, naročito za vrijeme čestih promjena vrijednosti poljoprivrednih i šumskih proizvoda, koja na dotičnom području mogu doći u obzir za proiz vodnju. |