DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Te norme sprovedene su prije svega kroz definiciju pojmova nekih osnovnih
kategorija kao što su: gazdovanja šumama, vrste šuma, šumsko-privredno
područje, šumsko-privredna osnova, subjekti gazdovanja šumama i si.


Dalje se ove norme ispoljavaju u jedinstvu općih ciljeva gospodarenja šumama
i u jednakoj nadležnosti organa vlasti i uprave odgovarajućeg stupnja.


Osnovni principi sprovedeni u Zakonu jesu:


1. Princip trajnosti prinosa. Regenerativna sposobnost šuma omogućuje neprekidnost
gazdovanja uz stalan porast godišnjeg obima iskorišćavanja šuma na
određenoj površini. Zaštitne i rekreacione funkcije šuma mogu da se ispolje
postojano- samo ako se bude stalno održavala .šuma na istom prostranstvu. Zato
mora svaki postupak, svaka mjera dobrog domaćina u šumi da vodi računa
o tome da se nikada ne prekida ovo stalno priticanje neposrednih i posrednih
koristi od šuma. Težnja radnog kolektiva ili individualnog proizvođača da obezbijedi
stalnu korist ispoljava se u principu trajnosti prinosa kao osnovnom principu
poslovanja u šumskoj privredi.
Princip trajnosti provejava manje-više kroz sve odredbe Zakona pa je prema
tome osnovni princip na kome počiva Zakon. Smisao- njegovog ostvarenja
jeste da se kontinuirano- proizvodi, da sjeeivi prinosi budu u stalnom većem ili
manjem porastu po volumenu a sve bolji po strukturi šumske proizvodnje, da
se stanje i struktura šuma stalno poboljšava a time i potencijalna vrijednost
šumske proizvodnje. Princip trajnosti u praksi trebalo bi da se ispolji tako da
šumsko gazdinstvo treba da osigura društvu ne samo- sadašnji minimum prinosa
nego-, s obzirom na potrebe, a primjenom novih tehničkih mjera, količine
drvne mase i za povećane potrebe u bližoj budućnosti.


Ostvarenje principa trajnosti Zako-n obezbeđuje naročito odredbama o- šumsko-
privrednoj osnovi, ograničavanjima u iskorišćavanju šuma i obavezama u
obnovi, unapređenju i zaštiti šuma.


2. Šumsko privredno područje kao ekonomsko-organizacioni instrumenat.
Zakon predviđa obrazovanje šumsko-privrednih područja koje treba da omogući
»provođenje principa savremenog gazdovanja šumama. Teškoće pri vođenju
šumarskih poslova na principu privrednog računa su naročito u to-me što se
troškovi regeneracije šuma vremenski ne po-klapaju sa troško-vima iskorišćavanja
šuma. Uslijed toga praktično je vrlo teško- uporediti troškove regeneracije
šuma sa njihovim rezultatima u rokovima ko-ji su uobičajeni u privredi. Da bi se
savladala ova teškoća, a koristeći činjenicu da su troškovi regeneracije u uređenom
šumskom gaszdinstvu godišnje manje-više isti, odnosno ispoljavaju ravnomjernu
tendenciju porasta, Zakon je utvrdio šumsko-privredno područje kao
područje rada šumskog gazdinstva. U tom okviru treba u principu osigurati
da se troškovi regeneracije šuma mogu podmiriti iz ukupnog prihoda, a da pri
tome gazdinstvo ostvari dohodak i izvrši raspodjelu u uslo-vima samoupravljanja
proizvođača.
Ovakva sadržina šumsko- privrednog područja čini ga ekonomskim i organizacionim
instrumentom privređivanja šumom. Pri to-me ima se za pretpostavku
da će šumsko-privrednim područjem biti obuhvaćene uglavnom ekonomske
šume tj. šume koje po svojoj strukturi i stanju dozvoljavaju takav
obim sječa na osnovu koga će vrijednost šumske proizvodnje moći da podmiri


´) Princip trajnosti prinosa podrazumijeva njegov kontinuitet i stalno povećavanje.