DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Etiinger (10) je preporučio pošumljavanje diluvijalnih tala Grobničkog polja sadnjom tro i četverogodišnjih sadnica, koje treba dublje saditi. Po njegovoj zamisli iskopaju se predjame dubljine 45—60 cm u predjami se kopa još dublja jama u kojoj se sadi sadnica. Svoju metodu je nazvao »sadnjom u jame*. Kod gušće sadnje preporučuje, da se iskopa jarak dimenzije predjame u kome se kopaju jame i sade biljke. U Italiji se primjenjuje sadnja na građene. Kod nas se ona uvela u NR Srbiji a u Hrvatskoj se pokušava uvesti na krškim padinama s dovoljno^ zemlje i flišnim terenima. Gradoni su neprekinuti zasjeci dužine po nekoliko- km. Izvedeni tačno po izohipsama. Širina gradona varira od 0,7 — 1,1 m. Gradoni su stepenasti horizontalni prelomi padina, koji tome snagu vode pri slijevanju niz padinu pri čemu je upijaju i konzerviraju za sušni period. Tlo gradona se prekapa na dubljinu od 40 cm. U obrađeno tlo- sade se biljke na međusobnu udaljenost od 0,7 — 1,0 m. Ukoliko je razmak gradona, koji se kreće od 4—6 m prevelik a teren nije povoljan za gušće gradone, tada se između njih umeću grandocini i piacole. Grandocini su prekinuti gradoni dužine 4—6 m s isto tolikim razmacima. Oni se podižu unutar dva reda gradona. Ukoliko se želi grandocine gušće popuniti podižu se između njih na istoj izohipsi piacole izvedene jednako kao> grandocini samo duljine od 1,5 — 2 m sa tolikim međuprostorom.* Grandocini i piacole se pošumljavaju kao gradoni. Obradović (32) je u okolici Titograda, vjerojatno na diluvijalnom tlu, primijenio- potpunu obradu površine na dubljinu od 20 cm. Sadnju je vršio Koljesovim mačem u oktobru i novembru. Time sadnice imaju za učvršćivanje 6,5 — 7,5 vlažnih mjeseci, u kom se vremenu žilje posađenih biljaka sljubi sa zemljom. Sadnja se vrši u jesen. Ljeti iza svake jače kiše vrši se okapanje. Uspjeh njegovog načina pošumljavanja kreće se između 75—Sl^/o- Ziani (50) preporuča na degradiranom krškorn području, na osnovu uspjeha pošumljavanja u stepskim rajonima SSSR-a, sadnju u gnijezda. U jame veličine 60—70 cm promjera površine oko> 0.4 m2 i dubljine 70 cm predlaže sadnju od 3—35 sadnica u redove međusobnog razmaka 10—15 cm. Postavlja kao opće pravilo: što je aridnija klima i jače degradirano tlo to treba saditi manji broj biljaka. Za degradirani krš predlaže 3—7 sadnica u gnijezdu. Preporuča da se prethodno izvrše pokusi tom metodom. Simunović (42) uspješno primjenjuje na mediteranskim padinama pošumljavanje na terase. One se podižu približno u izohipsi na međusobnoj udaljenosti od 4—5 m. Terasa ima površinu 1,5 — 2 m2 a dugačka je 1,5 — 2 m i šarine 1 —1,5 m. Terase pokrivaju površinu u šahovskom poretku. One se izvode vađenjem kamenja i obradom tla. Kamenje služi na strminama za podizanje suhozida s donje strane. Suhozid treba da je jak i dobro vezan. Njegova visina ovisi o inklinatiji padine i jačini zasjeka. Terasa se prekopa na dubljinu od 80 cm. Planum terase nagnut je prema brdu. U pomanjkanju zemlje ona se donese sa strane. Po- ha obradi se 2.500 m2 površine t. j . izradi se oko 850 terasa. Sadnja na terasama vrši se mačem. Za višegodišnje sadnice kopaju se jame. Sadnja se vrši u bokorima, sa više sadnica, koje se ne razdvajaju pri vađenju i sadnji. Na m2 sadi se u zasjek 6—9—15 sadnica prema vrsti drveća. Obrađena terasa se iza sadnje prekrije sitnim šljunkom zbog sprečavanja evaporacije. * Vidi M. Andrejević: Da li su gradoni novina za našu zemlju. Šumarstvo s. 26B—273, Beograd 1859. |