DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 31 <-- 31 --> PDF |
II Pri sadnji su najvažnije biološke osobine vrste kojom pošumljujemo. Zbog krških uslova pri pošumljavanju primjenjujemo rustikalne vrste drveća, koje odolijevaju suši, insolaciji, vjetru, ekstremnim temperaturama i t. d. a koje se zadovoljavaju minimalnom količinom vlage i hranjiva. Takva svojstva imaju neke rustikalne crnogorične vrste kao: borovi, cedrovi, čempresi, mediteranske jele i t. d. One imaju osim toga svojstvo da za najsušnijih mjeseci svode rad na minimum čime smanjuju transpiraciju t. j . trošenje vlage. Gledišta starijih autora o kvaliteti sadnica za pošumljavanje tih vrsta svode se na osobine koje je opisao Holl (21). On preporuča zdrave i dobro razvijene biljke. Sadnice treba da su relativno snažne s brojnim korijenjem. Ono ne smije biti predugačko, jer povećava trošak kopanja jama. Holl smatra da biljke na kršu teško podnose prikraćivanje korijenja pred sadnju, jer se novo korijenje zbog suše polagano razvija. Danas se također uzimaju sadnice dobro razvijenog korijenja, kratke, zdepaste stabljike i guste krošnjice. Iskustvo pokazuje da vrste sa srčanicom moraju imati osrednje duljine sa što razgranatijim sistemom korjenčića koje prilikom vađenja treba očuvati od svakog oštećivanja. Kod pravilno uzgojenih sadnica uspjeh sadnje znatno ovisi, između ostalog, o manipulaciji. Naročito je potreban što oprezniji postupak pri vađenju, koje se ne smije vršiti za vjetrovita i suha vremena, jake insolacije i kod temperature ispod + 6°C. Sortiranje i pakiranje vrši se odmah nakon vađenja. Ne preporuča se zatrapljivanje sadnica jer su ispitivanja (35 i 49) pokazala znatno ugibanje sadnica posađenih nakon vađenja iz trapa. Najpovoljnije rezultate daju sadnice, koje se nakon godinu dana presade u terenski rasadnik u neposrednoj blizini radilišta iz kojeg se onda biljke istog dana vade za dnevnu potrebu. Sadnice se u terenskim rasadnicima uzgajaju u aridnim uslovima t. j . bez zalijevanja, odnosno uz iznimno zalijevanje a često okapanje iza kiša u sušnom periodu. Sadnice sadimo dublje nego što su rasle u rasadniku. Praksa je pokazala (28) je konstatirao* da sadnici crnog bora ne smeta ako je sa svim iglicama zatrpana zemljom samo ako je terminalni pup ostao izvan tla. Konstatiralo se (16) da se sadnice alepskog bora veoma dobro primaju ako je i dvije trećine iglica pri sadnji ukopano u zemlju. To bi trebalo ispitati i za ostale vrste. Da korijenje sadnica prilikom manipulacije ostane što manje oštećeno uzgajaju se (25) sadnice u zemljanim loncima, tuljcima od ljepenke, kovine, ljuštenog drveta, cijevima suncokreta (36) i t. d. Ovako uzgojene biljke prenose se sa posudom na teren čime se izbjegava oštećivanje žilja. Vrlo dobri rezultati su postignuti uzgojem biljaka u polvetilenskim cijevima. P. Clauzure (8) uzgajao je sadnice u takvim cijevima koje se obično nazivaju najlonskim. Cijevi su promjera do 10 cm i dužine 25 cm. Svaka cijev je perforirana rupicama 4 cm promjera u međusobnoj udaljenosti od 3 cm u kvadratnom poredaju. Rupice su zbog postrane aeracije. Cijevi se dobivaju rezanjem kontinuiranog najlonskog crijeva, debljine 0,03 — 0,05 mm. Cijevi se sa donje strane zatvaraju spojnicama, tako da se zatvori prolaz zemlje, a ostane otvor za odlazak suvišne vode. Dužina cijevi je standardna a promjer može biti različit. Cijevi se rukom pune zemljom i napunjene stavljaju u udubljene gredice rasadnika jedna do druge. U svaku cijev zasije se 5—6 sjemenki. Trajanje |