DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 30 <-- 30 --> PDF |
ne na koju djeluje dnevna temperatura t. j . 20 cm gdje se kod sadnica nalazi najveći broj korjenčića, razumljivo je da pokrivanje kamenom koristi pod izvjesnim okolnostima. Ta istraživanja ujedno indiciraju na što dublju sadnju biljaka. Preokret u načinu očuvanja vlage na kršu unio je Burlakov (7). primjenom iskustava stečenih pri pošumljava*ju stepskih rajona SSSR-a. On je pri tome pošao od činjenice da voda iz tla hlapi putem bezbrojnih kapilara u kojima se voda u pravilu kreće od šireg prema užem promjeru za vrijeme sušnog perioda. Kako je tlo na površini zbijeno udarom kapi kiše, gaženjem stoke i si., to su kapilare uže prema površini. Zbog toga nastaje u doba suše ascendentni tok vlage. Prekidanjem kapilara sprečava se dizanje vlage i ishlapljivanje. Osim kapilara tlo isušuju milijuni sisalica korijenja korova, koje troše znatne količine vlage. Burlakov je, da spriječi isušivanje tla na krškim diluvijalnim tlima pristupio agrotehničkim mjerama. Vršio je na što većoj površini obradu tla čime je prekidao kapilare i uništavao korov. Na tako obrađenom tlu sadio je biljke uobičajenim načinom. Za vrijeme ljeta te je površine, naročito iza kiša, okapao (prašio´), čime je prekidao kapilare i sisalice i time konzervirao vlagu. Metod je pokazao* znatan uspjeh jer se primilo 6 puta više biljaka nego ranije, a ishlapljivanje vlage umanjeno je dva puta. Oraš (33) je zaključio da je za intenzitet ishlapljivanja najvažnija struktura površinskog sloja i prema tome pronalaženje rješenja kako da se vlaga zadrži u tlu. Da bi spriječio dovođenje vlage u površinski sloj primijenio je u jami odjeljivanje pojedinih slojeva zemlje pločastim kamenjem koso položenim od dna do vrha jame. Sadnju vrši uz rub jame na zbijenu zemlju na koju prilikom sadnje lijepi biljku vlažnom zemljom, čime radnik oslobađa ruke za rad. Nakon sadnje površinu jame potpuno* prekriva većim i manjim pločastim kamenjem tako da biljka izgleda kao da raste iz kamenja. Oblaganjem tla kamenjem sprečava evaporaciju. On tvrdi da je to uspješan metod, koji ipak praksa nije prihvatila. Poslije rata počelo se u cilju sprečavanja isušivanja tla okapanje površine svake jame. Iza kiše čim bi se tlo skrutilo pristupilo se toj mjeri. Ono se vršilo od sredine juna do kraja sušne periode iza svake kiše t. j . oko 3 do 4 puta godišnje. Time se u stvari metoda okapanja sadnica u rasadniku iza zalijevanja prenijela na teren. Obrada tla daje dobre rezultate. Razne metode sprečavanja evaporacije iskušane su u Istri. Konačno se (15) naišlo na najjednostavniju i najuspješniju agrotehničku mjeru, pokrivanjem obrađenog tla jame iza sadnje slojem sitnog šljunka visine 3—5 cm. Sloj šljunka prekida kapilare. jer su prostori između šljunka većeg promjera nego promjeri kapilara u tlu zbog čega se zaustavlja dizanje vode u kapilarama. Mogućnost daljnjeg poboljšanja tog postupka postoji u tome, da se iza kiše šljunak odgrne sa površine, zemlja nakopa, a potom opet zagrne šljunkom. Svojevremeno su stručnjaci pokušavali smanjiti isušivanje tla zaštitom od insolacije sadnjom biljaka u duboke jame. Manjom insolacijom umanjuje se užarivanje tla jame a time i isparivanje. Metod se zbog nerentabilnosti izvođenja jama i slabog uspjeha zaštite nije održao. Starija literatura spominje kao mjeru protiv sušenja zalijevanje sadnica vodom. Spominje se (30) da su sadnice zalijevane u okolici Trsta gdje je trošak zalijevanja iznosio po sadnici 5 novčića. O uspjehu te mjere nije ništa zabilježeno. |