DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1961 str. 29     <-- 29 -->        PDF

u vodi dispergiraju. Prema analizi Gračanina tla okolice Senja imaju u neobrađenom
stanju veoma malen kapacitet za vodu. Po njemu tlo površine 1 m2
dubljine 20 cm t. j . 0,2 m3 sadržaja može primiti prosječno 40 1 vode. Prema
tome jama dimenzije 0,4 x 0,4 x 0,4 m sadržaja 0,025 m3 zemlje može primiti
5 1 vcde. Kopanjem razrahljeno´ tlo upija prema našim ispitivanjima do 3 puta
veću količinu vode. Na propusnoj krškoj podlozi i ta je količina malena jer se
voda brzo gubi u dubljinu a još brže hlapi. Zbog toga tokom sušhog perioda
brzo nastupa oskudica vlage što dovodi do sušenja sadnica. Radi toga se često
ne mogu održati ni najotpornije vrste četinjača unatoč tome što u to vrijeme
gotovo- potpuno- obustavljaju vegetaciju.


Ispitivanja hranjivosti ukazuju siromaštvo tla na P, K i N. Iskustva pokazuju
da su hranjiva u tlu ipak dovoljna za opstanak sadnica ako ima dovoljno
vlage. Ishrana i rast vezani su na kolanje sokova koji ovise o vodi u biljci.
U krško-m terenu biljka za sušnog perioda vcdi borbu protiv oskudice vlage
što se očituje na korijenju. Opkoljavanje korijenja slojem suhog tla očituje
se u promjenama korijenovog sistema gdje se na suhim mjestima sistem razgrađuje
a stvara novi na vlažnim mjestima. Na tlu siromašnom hranjivima razvijaju
se biljke slabijeg sistema korijenja. Tamo gdje su tla veoma oskudna
hranjivima stvara se sistem korijenja koji mjestimice ima veoma guste busove
žilica. Ti busovi nastaju tamo gdje korijen nađe više hrane.


Poznato je da stabla poprimaju zbog zapreka pri razvoju korijenja, na pr.
na kamenoj podlozi, fenotipske forme. One se na pr. kod crnog bora odrazuju
na obliku krošnje kišobranastog oblika. Zapreke u razvoju korijenja usporuje
rast biljke jer troši energiju na razvoj korijenova sistema umjesto za rast stabla.
U fiziološki optimalnom prostoru s dosta vlage, prozrake, svijetla i aktivnih
hranjiva postoji razgranati sistem žilja kao i ravnoteža između asimilacionog
aparata i korijenja. Hranjivima i humusom siromašna tla u toploj klimi, kakve
su krške kamenjare razvija se slabo korijenje. To se odrazuje na rastu stabla.
Općenito se može reći da uslovi za rast drveća na kršu nisu takvi da bi morali
dovoditi do neminovnog propadanja sadnica. Međutim, do ugibanja ipak dolazi.


Većina je starijih stručnjaka smatrala ugibanje sadnica uglavnom posljedicom
suše. To je donekle ispravno-. Protiv suše se ranije borilo pokrivanjem tla
kamenjem oko- sadnice. Oblaganje se vršilo- u pravilu sa tri velika kamena položena
u trokut u udaljenosti 15-—18 cm oko biljke. Oblaganjem se htjelo postići,
da se tlo ne ugrije, a površina jame zaštiti od inso-lacije, ablacije i isušivanja.
Utvrđeno je da tlo pokriveno kamenjem ostaje svježe, jer se vlaga ispod
kamenja kondenzira, no unatoč tome dolazi do hlapljenja na dijelovima površine
jame, koja nije pokrivena. Zbog toga je oblaganje manje korisno u mediteranskom
i submediteranskom području. Ono je dobro na većim nadmorskim
visinama u litoralnom dijelu i na čitavo-m kontinentalnom području krša. U
tim arealima oblaganje štiti biljku ljeti od suncožara a zimi od sriježi. Utjecaj
pokrivanja tla kamenjem utvrđen je (24) mjerenjem temperature tla pokrivenog
kamenjem i bez kamenja. Temperatura je tla pokrivenog kamenjem na
dubljini od 5 cm niža od one nepokrivenog tla. Temperatura oscilira
na toj dubljini. U izvjesno doba noći ona je veća nego na nepokrivenom
tlu. Na dubljini od 10—20 cm utvrđena je u tlu pod kamenjem stalno
niža temperatura. Iz ovoga proizlazi, da kamena ploča djeluje pozitivno na
sniženje temperature tla. Djelovanje pokrivanja uočljivo je do dubljine od 20
cm. Kako se zbog povišene temperature pojačava isparivanje vlage do dublji