DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Philadelphus, Malus, Populus, Potentilla, Quercus, Rhus, Ribes, Robinia, Salix, Sorbus, Spiraea, Symphoricarpus, Syringa sp.. Tamarix, Viburnum. Ustanovili su za pojedine grupe kulture doze hebricida. Dr J. Kovačević ŠUME MONGOLIJE Površina je Mongolije (Bugude Nairamdacho Monggul Arat Olos — Mongolska sovjetska republika), nešto je veća od Jugoslavije, Italije, Francuske i Spanije zajedno. Leteći nad tom velikom zemljom pokrivenom beskrajnim stepama i pustinjama, mogao bi se promatrač zavesti na kriv zaključak, tj. da u toj zemlji nema šumske vegetacije. Međutim, planinski je sjever šumovit, a to je bogatstvo i ponos Mongolije, Klima je tipično kontinentalna sa srednjom godišnjom temperaturom od minus 6,6°C do plus 3,9«C. Najhladniji je januar u kom najniža temperatura siže do minus 52°C. a u julu biva i plus 400C u sjeni. Srednja je količina godišnjih oborina 200—222 mm, a od toga 80^B{P/o padne -od maja do septembra. Proljeće je najsuše doba godine. Jak vjetar i visoka temrokuju minimum relativne vlage u zraku (koja je u aprilu i maju oko 51%). Ljeti pada dosta kiše, ali brzo isparuje (visoka temperatura, sunčana radijacija). Mongolija je zemlja sunca; ima ga dosta i ljeti i zimi. Najsunčaniji je januar. Za šumsko je područje značajno obilje svjetla TANir TVVA M K VUi li»J< u hladno doba godine, a relativno smanjeno osvjetljenje u toplo godišnje doba. Pojas četinara nije oštro odijeljen od lisnatih ili mješovitih šuma, ali je zato očita vertikalna zonalnost. Prvi je utisak pri upoznavanju sa mongolskim šumama, da im je floristički sastav malobrojan. Padaju u oči čiste šume ariša, limfoe i bora, a rjeđe su mješovite sastojine tih triju vrsta ili bora, ariša i breze. Ipak teritorij je te zemlje tako prostran, da je na njemu oko 140 vrsta što drveća što grmova. Prema podacima aerotaksacije vršene 1956. g., površina je šuma 10,4 mil. ha (od toga je pod šumom 9,8 mil. ha ili 94"7o, a obešumljeno 0,6 mil. ha ili 6°/o). Ali taksacijom nisu zahvaćene šume ispod 100 ha, a tako ni pustinjske površine saksaula (oko 4,3 mil. ha), mada mu je znatno gospodarsko značenje. Glavna je vrsta mongolskih šuma-sibirski ariš. Razdioba je sastojina po dobnim razredima veoma neravnomjerna: mladika ima 2°/o, srednjodobnih 8*Vo, dozrijevajućih sastojina 12P/o, a zrelih i prezrelih 78°/o. Prosječna masa po ha iznosi za limbu 163 kub. m, za bor 152, ariš 130, a za brezu 57 kub. m. U šumama prevladava IV bonitet sa 6 . |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 90 <-- 90 --> PDF |
istočnim padinama planinskih penje se i do 2200 m. Sastojine limb e zauzele su visoka područja planina od 1700—2200 m i više, pa se uspinju sve do krajnje granice do koje sižu stablašice. Sredinu padina zapremaju čiste limbine šume sa drvnom masom i do 600 kub. m po ha. Čiste borove sastojine nalaze se u Kenteji, a pomiješane s brezom po srednjem toku Selenge. Prirast im je velik. Drvna masa po ha iznosi i do 470 kub. metara Brezov e sastojine zapremaiu niža i srednja područja padina, a redovno su na opožarenim površinama. Šumski su požari karakteristična pojava u mongolskim šumama i jedva da je igdje koja šuma, gdje se ne bi zapažao njihov trag. Ali ipak valja istaći veliku otpornost četinara spram gljivnih bolesti. I još jedna značajna pojava: Limba čak i do 300—3201 godina starosti ne prestaje prirašćivati. Požarišta ima 216.000 ha. Narodna revolucija 1921. g. ukinula je privatno vlasništvo zemlje, ruda, šuma i voda, a 1940. donesen je prvi zakon o šumama, 1957. drugi. Svim šumama upravlja Ministarstvo poljoprivrede, a rukovodi Uprava poljoprivrede i šumarstva. U zemlji ima 17 ajmaka (oblasti), a u 13 postoje šumarije. U centralnom ajmaku su 3 šumarije, a u ostalim po jedna. U 4 južna ajmaka nema šumarija. Gospodarenje šu. mama po tim oblastima vode šumarski inspektori Uprave. Čuvanje šuma od šteta i sječa dobro je organizirano. Lugarnice su tako smještene, da ništa i nitko ne može pored njih proći nezapažen. Zaštitne i vodozaštitne su šume određene zakonom i to: zabrambene šume i zelene zone oko gradova (sa radijusom 15—50 km), a duž rijeka zaštitni je pojas 5 km, duž željezn. pruga i drumova 1 km. Sve se ostale šume iskorišćavaju. Potrošnja je drva bila 1960. g. 816.000 kub. m, a 1965. g. iznosit će oko 1 mil. kub. m godišnje. U šumama se provodi preborna sječa i to ručnim radom; izvozi se kamionima, a nešto se i splavari. Za doznačeno drvo na panju plaća se taksa i 15n/o za provođenje šumsko-uzgojnih mjera, za kulturne ustanove i poljoprivredna udruženja, a razumije se i potrebe šumskog gospodarstva. Rok izradbe, izvoza i čišćenja sječina određuje se istovremeno sa doznačnicom. Njega se šuma zasada još ne vrši. Da bi se pomoglo prirodnoj obnovi šuma, osnovat će se 2 rasadnika. Posljednih se godina mnogo polaže na kadrove u šumoprivredi, za koje postoji Poljoprivredni tehnikum sa šumarskim odjelom u Cojbalsanu. U trogodišnjem planu razvitka narodnog gospodarstva NRM 1959.—1961. g. i u petogodišnjem 1962.—1960. g. predviđa se uporedo sa povećanjem sječa i znatno povećanje šumsko gospodarskih mjera. Lesnoe hozjajstvo, br. 11, 1960. Inž. A. F. Jelizarov Preveo: Đ. Knežević |