DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 83 <-- 83 --> PDF |
proizvođačima pesticida, sanitarnom službom i drugim ustanovama koje se danas bave problemima upotrebe pesticida. Šumarski stručnjaci koji su prisustvovali Savetovanju u diskusiji zamerili su organizatorima što i šumarstvo, kao drugi po količini konzument pesticida. nije pozvano da aktivno učestvuje u radu Savetovanja. Isto tako izneli su i o specifičnosti korišćenja pesticida u šumarstvu, da STRANO ŠUMARSTVO ŠUMARSTVO U VELIKOJ BRITANIJI I UPOZNAVANJE METODA GAJENJA I ODRŽAVANJA ŠUMA Kao stipendisti engleske tehničke pomoći omogućena mi je jednomjesečna specijalizacija- studijsko putovanje sa još 6 šumarskih stručnjaka iz Jugoslavije, o temi: »Upoznavanje savremenih metoda, koje se primjenjuju u vještačkom pošumljavanju sa osvrtom na mehanizaciju radova «. Ovo studijsko putovanje trajalo je od 12. X — 14. XI 1960. godine, i za relativno kratko vrijeme omogućeno nam je upoznati problematiku šumarstva u Vel, Britaniji kao i naučna dostignuća i rezultate postignute u obnovi šuma. Grupa je bila vrlo dobro primljena od strane Forestry Commission i British Council, koji su organizirali put i upoznali nas ne samo sa rezultatima i metodama pošumljavanja, već i drugim problemima i stepenom razvoja uopće. Po dobro razrađenom programu i rasporedu rada grupa je proboravila dva tjedna na terenu Škotske, jedan tjedan na terenu Walesa i jedan tjedan na terenu Engleske, .na obilasku kultura četinjara. I Općenito o šumarstvu u Vel. Britaniji Velika Britanija je otočna zemlja, pa je morski pojas i karakterističan za formiranie klime otoka. Uslijed miješanja toplih zračnih masa (golfske struje u sjevernom atlantiku) sa hladnim kopnenim dolazi do iznenadnih promjena vremena u svim godišnjim dobima. Osim toga ovakav položaj Vel. Britanije omogućuje pojavu vjetrova i oluja. Engleska je uglavnom ravna ili blago valovita sa brežuljcima do 300 m nadmorske visine; u njenom sjevernom i jugozapadnom dijelu imade nešto viših vrhova i do 60O m nadm. visine. Wales i Škotska su znatno brdovitiji i tu se već mogu naći i vrhovi preko 1000 m eno ima posebne potrebe, ko;i su pesticidi od naročitog interesa za šumarsku praksu i dr. Iako su ova izlaganja bila više načelna imala su uticaja na stilizaciju zaključaka u kojima su istaknute i potrebe šumarstva. Kao najznačajniji usvojeni zaključak iznosimo: u buduće će određene šumarske naučne ustanove vršiti biološku kontrolu pesticida za potrebe šumarske prakse. Prof. dr S. Zivojinović nadm. visine. Najviši vrh je Ben Navis (u Zapadnoj Škotskoj) visine 1.338 m. Rezultatima istraživanja utvrđeno je, da je gornja granica ekonomičnosti pošumljavanja cko 600 nadm. visine, no pravilnim izborom vrsta, načinom pripreme tla i tehnikom sadnje omogućeno je uspješno osvajanje i većih visina, iako se zasada nije išlo u veće visine, jer imaju dovoljno (praznih) neobraslih površina i u nižim pojasevima (naročito u Škotskoj) gdje se nalaze velike obešumljene površine. Na sjeveru i zapadu Vel. Britanije prostiru se starije geografske formacije tvrdih stijena pokrivene sa dosta debelim slojem zemljišta. Na jugu i istoku se uglavnom prostiru mlađe i mekše stijene sa bogatim zemljišnim pokrivačem, većinom silikatnog karaktera, ali imade i krečnjačkih. Na jugu Britanije imade i krede, u raznim dijelovima zemlje imade vulkanskih i metamorfnih stijena na manjim površinama. Pedološki substrat je najčešće glina. Velike površine zap. Škotske i Walesa na površinskom sloju čini treset, što je posljedica velikih oborina. Zatim imade površina u sjev. Škotskoj (područja Invernessa) prekrivenih živim pijeskom. Velike površine čine podzolirana tla i vrištine. Na kredi i vapnencima imade rendzina. Smeđa šumska tla nalaze se uglavnom pod starijim šumskim kulturama. U raznim krajevima zemlje su velike razlike u količini oborina. U istočnim predjelima količina oborina iznosi na mjestima samo 500 mm godišnje dok na nekim položajima zapada iznosi i do 5.000 mm. Srednje oborine u jugoistočnom dijelu zemlje iznose cea 760 mm a za sjev. i zap. dijelove 1.270 do 1520 mm. Pojava snijega je rijetka i to iznad 700 m n. v., ali se ni tu ne zadržava. Šumarstvo u Vel. Britaniji je mlado i datira od svršetka I svjetskog rata 1919 godine kada je osnovana Šumarska komi 161 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 84 <-- 84 --> PDF |
šija (Forestry Commision), kao samostalno tijelo u sklopu Ministarstva poljoprivrede sa sjedištem u Londonu a imade tri odjela. 1. Odio za gospodarenje državnim šumama. 2. Odio za nadzor nad privatnim šumama i savjetovalište privatnih vlasnika šuma. 3. Odio za naučna istraživanja i školstvo. Kao prve niže jedinice šumarske komisije (Forestrv Corhmission) jesu direkcije: 1. Direkcija šuma za Englesku u Londonu, 2. Direkcija šuma za Wales u Abevustwitlu- u, 3. Direkcija šuma za Škotsku u Edenburg- u. Pri šumarskoj komisiji u Londonu se nalazi u rangu direkcije rukovodstvo cjelokupne naučno istraživačke službe i školstvo Vel. Britanije. Direkcijama rukovode direktori (savjeti) i komisije za zaštitu šuma. Direkcije su podijeljene u tzv. konzervate (conservacies-e) koji se dijele na šumarije (Districts office), a ove na lugarske rajone. Na terenu postoje kontrolni lugari (Head forester), koji imaju pod sobom 1—3 lugarska rajona. Šef šumariie je obavezno šumarski stručnjak sa fak. spremom. Vrlo je mali broj zaposlenog osoblja, tako u jednoj šumariji od 7.000 ha površine može se od drugih službenika naći samo nadzornik šuma (Head forester) 2—3 lugara ili 2 administrativna službenika. U zemlji postoje šumarski fakulteti pri univerzitetima u Oxfordu, Edinburghu, Aberdeenu i Bangoru, a ovi daju šumarskih stručnjaka više nego to zahtijevaju potrebe. Za obrazovanje nižeg šumarskog osoblja postoje lugarske dvogodišnje škole. Zatim postoje jednogodišnji stalni kursni centar u New Forestru za stalne šumske radnike. Ovaj kurs pohađaju obično najbolji radnici i u njemu se vrši odabiranje najboljih radnika za lugarske škole. Osim toga se održavaju i seminari za osoblje u šumarstvu, kao i za vlasnike privatnih šuma. U osnovnim školama uče đaci na školskim zemljištima, dodijeljenim školama za praktičnu obuku, te putem rada na pošumljavanju, održavanju kultura, radovima u školskom rasadniku i dr, upoznaju se tehnikom podizanja šuma, te je ovo vrlo dobar metod putem kojega zavole šumu i cijene napore oko uzgoja šume. Istraživačka služba Vel. Britanije, skon. centrirana je u jednom institutu smještenom u mjestu Alice Lodge kod Londona. Institut imade na terenu stanice koje rade pod njegovim rukovodstvom. Na terenu je izdvojena samo djelatnost uzgoja šuma sa odjelom u Edinburgh-u, jer to zahtijevaju različiti prirodni uslovi. Institut raspolaže sa 100 službenika od toga 30 fakultetskih obrazovanih stručnjaka. Na svim terenima imade postavljen veliki broj pokusnih ploha, a praćenje rezultata vrše stručnjaci iz operative. Vrlo je prisna veza između instituta i operative, tako da sve zadatke koji se vrše u pogledu gajenja i zaštite šuma i si. obavlja operativa po direktivama instituta, a koji se temelji na rezultatima ispitanim na ^probnim površinama. Poznato je, da Vel. Britanija imade ogromne prazne površine u Škotskoj i Walesu. da su prirodne šume lišćara (u glavnom pod privatnim vlasništvom) u dosta lošem stanju. Potrebe iziskuju veliki uvoz drveta iz Evrope i čitavog svijeta, jer ono nešto šumskih površina od prirode, koje čine skoro najniži procenat u Evropi, nije bilo uopće značajno za privredu. Osnivanjem ovako čvrste organizaciie šumarske službe, prišlo se pošumljavanju na velikim površinama i to sa preko 90´°/o četinjarima, dok se sa liščarima radi do najviše 9´°/o i to u juž. Walesu i juž. Engleskoj. Značajno je, da oni rade sa jako mnogo stranih vrsta četinjara i rezultati toga rada pokazali su za pojedina područja odgovarajuće standardne vrste i to Pinus silvestris, i contorta, Picea sitchensis i Picea abies u Škotskoj u južnim i istočnim dijelovima zemlje uz druge vrste u toplijim i sušnijim područjima forsiraju se Pinus contorta i P. nigra var. calabrica. Šumarska komisija stalno proširuje svoje posjede kupovinom zemljišta od privatnika (naročito na sjeveru u Škotskoj). Prema podacima iz 195®. godine državnih šuma i zemljišta bilo je 879.508 ha od toga 429.048 pošumljene površine, a planom za narednih 6 godina trebalo je pošumiti 127.280 ha. Privatnih šumskih površina imade oko 1,111.000 ha, a godišnji plan pošumljavanja u njima iznosi oko 10.000 ha. Ovo su uglavnom razbacane manje površine, ali imade privatnih šuma i do 4.000 ha. Ove su pod nadzorom šumarske komisije. Sječe kontroliraju šumarski stručnjaci, a također sudjeluju i kod obnove priv. šuma. Postoje i uređajni elaborati za privatne šume, a također se vode i potrebne evidencije o priv. šumama (obim sječe, pošumljavanja i dr.). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 85 <-- 85 --> PDF |
II UPOZNAVANJE METODA NA GAJENJU I ODRŽAVANJU ŠUMA: — rasadnici, — obnova šuma u Škotskoj i pošumljavanje tresetišta i živih pijesaka u sjev. Škotskoj, — obnova šuma u južnom Walesu, — obnova šuma u južnoj Engleskoj. Značajno je napomenuti, da je rasad nička služba u Vel. Britaniji vrlo dobro organizirana. Postoje veliki šumski vrtovi (površine se kreću i do 30 ha). Broj ovih rasadnika je planski i čitava proizvodnja je usmjerena na vlastite potrebe. Uglavnom se proizvode sadnice četinjara i to presađivane, starosti 2 + 1 godinu ili 2+ 2 godine. Svi radovi su postavljeni na naučnu osnovu tj: institut je vezan sa proizvodnjom. Radovi u rasadnicima su mehanizirani, pazi se na pravilnu obradu tla. Gnojenje se vrši organskim i mineralnim gnojivima, te zeleno gnojenje, a dosta je u primjeni i đubrenje otpacima od hmelja, koji dovoze iz pivovare. Otpad mora preležati. pa se potom miješa sa zemljom do 15 cm dubine, osim toga on imade i funkciju održavanja strukturnosti tla. i zadržavanje vlage. Velike poteškoće im zadaje X borba protiv korova u rasadnicima. Protiv korova se bore na različite načine i to tako, da poslije sjetve posipaju gredice pjeskom 0 cea 3 mm, zatim upotrebljavaju mineralna ulja (Shell i Esso), te švicarskim preparatom zvanim gensatop 50°/o i Simazine (3 funte ovoga praška se rastopi u 50 galona vođe). Prskanje ovim se vrši samo između redova biljaka, tako da traktor ide kotačima po stazicama, a otraga imade pričvršćenu posebnu napravu sa ispušnim pipcima, za ispuštanje ulja ili preparata, koji su podešeni između redova. Obično se sjetva sjemena vrši omaške (ariš, sitka, duglazia, obična smreka, pančićeva omorika, jela i dr.), dok je rjeđe vidjeti sjetvu u redove i to samo kod bo«ra. Sjetva omaške daje bolje rezultate (povoljniji je razmještaj korijena i dr.). Biljke iz sjemeništa presađuju i to: borove, ariš i duglaziju nakon prve godine, a sitku, smrču, omoriku i jelu nakon dvije- godine. Sa puno pažnje i primjenom naučnih metoda u rasadničkoj službi uspjeli su proizvesti kvalitetan sadni materijal za pošumljavanje. Konačno se poklanja velika pažnja i sortiranju, te odabiranju sadnica za pošumljavanje, pakovanje vrše u najlon vrećice po 50 komada u svežnju. Prednost je da se sadnice ne isu. šuju i sposobne su za pošumljavanje ako stoje i do 3 mjeseca. U rasadnicima radi stalna radna snaga koja je zaposlena kroz čitavu godinu. Za vrijeme kišovitih dana radi se u barakama u kojima su montirani cirkulari za piljenje sitnih sortimenata u daščice. Slika 1 — Rasadnik F 1 e e t kod Gathouse of Fleet. Iz daščica se u posebnoj radionici pravi ambalaža (kao na primjer ambalaža za krumpir u jednom rasadniku kod Cardiffa). Za sadni materijal otpremljen na teren osnuje se radi praćenja rasta posebna gredica sa naznakom vrste sadnica i kada je otpremljena, kako bi se znalo koji je razlog eventualnog nedovoljnog |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 86 <-- 86 --> PDF |
SI. 2a — Šuma Culbin u sj. Škotskoj. Pošumljavanje živog pijeska uspjeha sadnje. Osim toga rasadnici su podijeljeni u odjeljenja v;etrobranim pojasevima (obično tuje i sitke); također podižu i žive ograde oko njih. (SI. 1 — Dio rasadnika u šum! području Fleet. Foto: inž. Cefnik). Slika 2. Predjel Leanachan u Škotskoj Obilaskom podignutih kultura četinjara, počeli smo u Škotskoj. Odmah po osnivanju Šumarske komisije u Londonu 1919. godine, ove ogromne obešumljene površine su privukle pažnju šumarskih stručnjaka, pa su rezultati radova zadivljujući. Jasno izdiferencirani tipovi tla, kao što su živi pjesci, tresetišta (kao najviše zastupljeni tip) te na padinama smeđa šumska tla, iziskuju posebnu tehniku rada. Kod živih pijesaka počinje se prvo vezivanjem pomoću grana koje su čak i spojene (povezane) žicom radi vjetra. Zatim siju trave (Amophila arenaria). te Cytisus scoparius. brezu kao pionirske vrste, a tek onda pristupaju sadnji. Pošumljavanje je sa: Pinus silvestris, Pseudotsuga, taxifolija, Pinus pinaster, ponderosa, radiata, Picea sitchensis, Pinus contorta, nigra var. calabrica. Najbolje rezultate su postigli sa Pinus silvestris, ngra var. calabrica i contorta, te se sadnja istih forsira na ovim pijescima. Posebnom tehnikom rada omogućeno je privesti kulturi tresetna tla (obrasla Callunam vulgaris). Imali smo prilike vidjeti pošumljenu površinu Pinus silvestris i Larix leptolepis-om, bez prethodne drenaže tla i rezultati su vrlo slabi, pa će se naknadnom drenažom popraviti (područje Black Išle). Priprema tla sastoji se u oranju specijalnim teškim plugovima vučenim sa traktorom gusjeničarom. Čitava brazda se izbacuje na površinu i u brazdu se u zasjek vrši sadnja. Za sadnju je upotrebljavan velik broj vrsta četinjara (duglazije, smrče, sitke, običan bor. ariš itd.), a najbolje rezultate su na tresetištima dali Pinus contorta i Picea sitchensis. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Slika 3. Otpaci ugljena (jalovine) u Walesu Zatim smo obišli i tresetišta, te vrištinska tla u Walesu gdje se istom metodom rada postižu odlični rezultati. Osim toga vidjeli smo pošumljavanja u industrijskom dijelu južnog Walesa, gdje radovi na pošumljavanju idu do fabričkih jalovina (odpaci od ugljena), koja je u bazenima ugljena činila čitava brda. Desetgodišnjim naučnim ispitivanjima utvrđeno je, da je daleko rentabilnij e ova brda otpadaka pošumiti nego privesti poljoprivrednoj kulturi (trošak pošumljavanja ove jalovine iznosi cea 650 funti dok privađanje poljoprivrednoj proizvodnji bilo bi do 350 funti skuplje). Prethodno se ova brda moraju oblikovati tako, da prime oblik prirodne konfiguracije. Ovaj trošak oblikovanja jalovine snose ugljenokopi, a rad se vrši pomoću mehanizacije (bageri, buldožeri itd.), zatim se siju pionirske vrste: lupina i metlica, te se tako stvaraju uslovi za pošumljavanje. Najbolje rezultate postigli su korzikanskim borom. Osim toga smo vidjeli i lijepe kulture Pančićeve omorike u području Cairu Edward Forest (juž. Wales), koja je pokazala vrlo dobre rezultate. Prema podacima naučno istraživačke službe Pančićeva omorika se pokazala najotpornijom vrstom na mraz. U rasadnicima smo na više mjesta Slika 4. Proređni materijal |