DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 78 <-- 78 --> PDF |
štete počinila divljač (srne i jeleni), tako da je zelena duglazija negdje i do W/auništena. (BURSCHEL) Prirodna regeneracija bukovih sastojina na različitim matičnim supstratima (bazalt, pješčenjak i vapnenac) uz primjenu obrade tla i bez prethodne obrade, dala je slijedeće rezultate. Uspjeh prirodne obnove, bez obzira na podlogu, kod primjene prethodne obrade tla skoro je četverostruko veći, nego na neobrađenim površinama. Broj proklijalih plodova bukve je najveći na vapnencu, a najmanji na bazaltu. Opadanje broja, odnosno nestajanje ponika na jedinici površine najintenzivnije je od oktobra do januara, a dalje biljčice propadaju slabijim tempom. SJEMENARSTVO I GENETIKA (KLEINSCHMIT) Odabiranje i razvrstavanje plus stabala evropskog ariša vršeno je po obliku krošnje i položaju grana. Plus stabla su razvrstavana u tri grupe. Stabla sa uspravljenim granama na gore i paraboloidnom krošnjom, stabla s obješenim granama i ovalnom krošnjom i stabla s horizontalnim granama, ovalnom krošnjom i izrazijim vrhom. U koliko se radi o genotipovima tih stabala, potomstvo ima iste karakteristike kao njihov roditelj. Kod fenotipova to nije uvjek slučaj. Hibridizacijom plus stabala genotipova. potomstvo je vrlo dobrih osobina, ali ako se radi o fenotipovima često je vrlo loše. TEHNIKA UZGAJANJA ŠUMA (ROHRIG) Štete od suše u bukovim sastojinama i opadanje vrijednosti bukovine dalo je poticaj, da se u bukove sastojine primiješaju vrednije vrste listača, kao što je gorski javor, javor mlječ obični jasen, gorski brijest i trešnja. Pokazalo se, da ove plemenite vrste listača do 60-te godine brže rastu, a onda ih dostiže i pretiče bukva. Spomenute vrste bolje podnose sušu nego bukva. S obzirom da su navedene vrste heliofilnije, u gustim m´adicima, kao i kod drugog pomladnog razdoblja, ne izdrže pritisak bukve i zato se često viđaju samo uz prosjeke i na rubovima čistina. Na kamenitom tlu gorski brijest bolje uspijeva od bukve. Takve mješovite sastojine jače su po masi za 20°/o. nego čiste bukove sastojine, a vrijednost sortimenata je veća. Kod njege takvih mješovitih sastojina treba primjenjivati visoke prorede i kresanje grana da bi oslobodili plemenite listače od potiskivanja bukve. (SCHULZ) Poznato je da granatost stabala jako utječe na kvalitet drva. Taj problem se može riješiti uzgojnim mjerama, kao što je osnivanje sastojina s velikim brojem stabala po jedinici površine, načinom obrade tretmana sastojina i kresanjem grana. Kod odumrlih, odnosno obrezanih grana promjera do 3 cm urašćivanje postaje potpuno kod običnog bora tokom 27, hrasta 20, a bukve 17 godina. To su rezultati dobiveni ispitivanjem 1.100 trupaca. Za kvalitetnu oblovinu traži se da kod lišćara urasle grane budu unutar cilindra od 12 cm, a kod bora unutar 15 cm. Postoji mišljenje da kresanje treba početi provoditi tek u stadiju letvenjaka, jer bi inače mlada stabalca, ako su okresana, stradala od divljači. EKOLOGIJA ŠUMA I ŠUM. FITOCENOLOGIJA (WITTICH) Utjecaj vrsta drveća na stanište očituje se najviše u rastvaranju listinca, odnosno četinjaka na određenom supstratu. Najbrže se rastvara stelja na tlima bogatim vapnom, odnosno bazama. Rastvaranje stelje zavisi također o aktivnostima makro- i mikro-faune. Stelja bogata vapnom također povoljnije djeluje na rastvaranje humusa. Stelju bogatu bjelančevinama radije žderu kišne gliste. Dinamika razvoja tla i promjena u njemu jedva se zapaža i za 10 godina. Podzoliranje tla je brže u smrčevim sastojinama nego u bukovim. Jedna generacija sastojine je malo razdoblje, da se nešto sigurno konstatira. Tvrdnja da dvije generacije smrčevih sastojina na istom mjestu znače i nemogućnost daljeg uzgoja smrče ne stoji. U Hartz-u na dobrom tlu i treća generacija dobro uspijeva. Uzroci su neispitani. Melioracijom i gnojidbom može se poboljšati stanje tla i raspadanje stelje i stvaranje povoljnog humusa. (HARTMANN) U svom izlaganju opisao je biljne zajednice u Schwarzwald-u, Hartz-u i Rhon-u. (SCHOBER) Prirodni areal sitkanske smrče nalazi se uz pacifičku obalu SAD od Aljaske do Kalifornije. Uspijeva u području bogatom oborinama. Na Aljasci iznose oko 3.000 mm godišnje i prema jugu opadaju tako, da u Kaliforniji padne oko 1.000 mm. Gdje su oborine manje nema sitkanske smrče. U Zap. Njemačkoj su rezultati uzgoja sitkanske smrče pokazali, da je najbolja provenijencija sjemena iz države »Vašington«. Sjeme iz Kalifornije nije dalo uspjeha, jer su kulture propale. Otpornija je na vjetroizvale od obične smrče. radi vertikalnog i srednje dubokog zakorjenjivanja. Zato kulture sitkanske smrče treba osnivati na dubljim tlima. Na plitkim tlima je osobito osjetljiva na ljetne suše. Na suhim tlima i u sušnim godinama fiziološka aktivnost slabi i napada .je »Dendroctonus« i »Lasio |