DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 77 <-- 77 --> PDF |
sijeca u sve grane šumarske nauke. Suradnik je 1880—1915 i urednik 1880—1886 te 190&—1908 Šumarskog Lista. Uređuje bogate zbirke na Križevačkom zavodu iŠumarskoj akademiji. Razvija veliku aktivnost u Hrvatsko-slavonskom šumarskom društvu: dugi je niz godina odbornik, tajnik, potpredsjednik. Organizator je šumarskih izložaba, osnivač Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva i 1892— —1910 urednik njegova glasila. Radeći u šumsko-upravnoj službi pokrenuo je pitanje uređenja urbarskih općina i reorganizacije šumske uprave. Bio je -čovjek snažna intelekta, neobično radin i neslomljivog značaja, što je pokazao za vrijeme Khuenova i Rauchova režima. PETRAClC ANDRIJA rođen u Petrinji 22. X 1879. Šumarske nauke završio je 1901. u Zagrebu. U vezi s Malinovim planom za obrazovanje šumarskog nastavničkog podmlatka 1905—1907 je na univerzitetu u Munchenu, gdje specijalizira i doktorira iz šumsko-uzgojne i šumsko-botaničke skupine. God. 1911. je suplent Šumarske akademije, predaje 7 predmeta, god. 1912. je profesor, 1919. fundator i prvi dekan Gospodarsko-šumarskog fakulteta. Odgojio je preko 4-0 generacija šumarskih stručniaka. Na Akademiji i Fakultetu razvija opsežan i raznovrstan istraživački rad. Proučava izlučivanje stabala u sastojinama, probleme sušenja hrasta, izbojne snage drveća, biljke kod pošumljavanja, strukture mješovitih sastojina, pomlađivanje lužnjaka uslijed štetnog uoliva amorfe, listinac raznih vrsta drveća itd. a napose i naše mediteranske šume. Napisao je vrijedne udžbenike Uzgajanja šuma. Opetovano je bio odbornik i predsjednik Šumarskog društva i urednik Šumarskog Lista. Kao dabar rodoljub zalagao se za učvršćivanie bratstva i jedinstva naših naroda. Za nrošlog rata materijalno i moralno pomaže NOB. God. 1967. odlikovan je Ordenom rada I reda. Umro je god. 1958. Ime prof. dr Petračića usko je povezano s historijom razvitka našeg šumarstva i šumarske fakultetske nastave.´) Dr N. N. TJEDAN ŠUMARSTVA U MUNDENU (Zap. Njemačka) Na Šumarskom fakultetu u Hana. Miinden- u, Univerziteta Gottingen, održan je »Tjedan šumarstva« u vremenu od 7. no ´> Anić: Prof. dr A. Petračić, Sum. list 1958 broj 10. vembra do zaključno 11. novembra 1960. godine. Program zasjedanja obuhvaćao je referate iz raznih grana šumske privrede i nastave. U ovom izvještaju osvrnut ćemo se na najmarkantnija predavanja u toku zasjedanja, kojih bi se rezultati ili metode rada mogle primijeniti akomodirane na naše prilike. Napominjemo, da su ekološke razlike između njihovih šuma i naših često bitne, te rezultate njihovih istraživanja često moramo primati s rezervom. Uvodne govore održali su dekan Šumarskog fakulteta prof. dr VIETINGHOFF —RIESCH i rektor Univerziteta prof. dr PLESNER. Rektor je istakao, da se nekada smatrao naučnim radnikom onaj, koji je pretežno čitao i predavao, dok današnji naučni radnik pretežno eksperimentira, da bi mogao rezultate naučnih istraživanja primijeniti na praksu. Cijelu materiju tokom zasjedanja možemo uglavnom podijeliti na nekoliko grana šumarstva: 1. Osnivanje sastojina, 2. Sjemenarstvo i genetika, 3. Tehnika uzgajanja šuma, 4. Ekologija šuma i šum. fitocenologija, 5. Eksploatacija šuma, 6. Organizacija rada, 7. Ekskurzije i pokusne plohe. OSNIVANJE SASTOJINA (BONNEMAN). Vještačka pošumljavanja u Zap. Njemačkoj izvršena su poslije rata uglavnom primjenom totalne ili djelomične obrade tla (na pruge) i unošenjem četinjača na površine gdje su bile šume lišćara. To su danas kulture stare 7—11 godina. Dosadašnji rezultati uspijevania pokazuju, da je uspjeh po broju stabala na jedinici površine bolji kod totalne obrade tla, ali se visine vrsta drveća do spomenute dobi izjednačuju. Za obradu tla upotrebljavan je šumski plug i frezer. Po hektaru je sađeno 10.000—35.000 sadnica. Od upotrebljenih vrsta drveća za pošumljavanje ispitivan je odnos visinorasta kitnjaka, crvenog hrasta, bukve graba, srrirče, evropskog i japanskog ariša, zelene duglazije, borovca, te jele prema običnom boru ko´i je u tim predjelima (istočni dio Zap. Njemačke) bio najviše rasprostranjen. Primjesa lišćara je povoljno djelovala na uspijevanje četinjača i kvalitet deblovine. Na nekim pošumljenim površinama hrastom i bukvom, te su vrste propale, ali su se naletom sjemena trepetljike, breze i bora popunile. Uspijevanje spomenutih vrsta pokazuje, da su bolje rezultate od običnog bora pokazale zelena duglazija, borovac i ariš, dok je smrča dala približno iste rezultate kao i obični bor, a listače su ispod visine bora. Napominje se, da je na kulturama velike 155 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 78 <-- 78 --> PDF |
štete počinila divljač (srne i jeleni), tako da je zelena duglazija negdje i do W/auništena. (BURSCHEL) Prirodna regeneracija bukovih sastojina na različitim matičnim supstratima (bazalt, pješčenjak i vapnenac) uz primjenu obrade tla i bez prethodne obrade, dala je slijedeće rezultate. Uspjeh prirodne obnove, bez obzira na podlogu, kod primjene prethodne obrade tla skoro je četverostruko veći, nego na neobrađenim površinama. Broj proklijalih plodova bukve je najveći na vapnencu, a najmanji na bazaltu. Opadanje broja, odnosno nestajanje ponika na jedinici površine najintenzivnije je od oktobra do januara, a dalje biljčice propadaju slabijim tempom. SJEMENARSTVO I GENETIKA (KLEINSCHMIT) Odabiranje i razvrstavanje plus stabala evropskog ariša vršeno je po obliku krošnje i položaju grana. Plus stabla su razvrstavana u tri grupe. Stabla sa uspravljenim granama na gore i paraboloidnom krošnjom, stabla s obješenim granama i ovalnom krošnjom i stabla s horizontalnim granama, ovalnom krošnjom i izrazijim vrhom. U koliko se radi o genotipovima tih stabala, potomstvo ima iste karakteristike kao njihov roditelj. Kod fenotipova to nije uvjek slučaj. Hibridizacijom plus stabala genotipova. potomstvo je vrlo dobrih osobina, ali ako se radi o fenotipovima često je vrlo loše. TEHNIKA UZGAJANJA ŠUMA (ROHRIG) Štete od suše u bukovim sastojinama i opadanje vrijednosti bukovine dalo je poticaj, da se u bukove sastojine primiješaju vrednije vrste listača, kao što je gorski javor, javor mlječ obični jasen, gorski brijest i trešnja. Pokazalo se, da ove plemenite vrste listača do 60-te godine brže rastu, a onda ih dostiže i pretiče bukva. Spomenute vrste bolje podnose sušu nego bukva. S obzirom da su navedene vrste heliofilnije, u gustim m´adicima, kao i kod drugog pomladnog razdoblja, ne izdrže pritisak bukve i zato se često viđaju samo uz prosjeke i na rubovima čistina. Na kamenitom tlu gorski brijest bolje uspijeva od bukve. Takve mješovite sastojine jače su po masi za 20°/o. nego čiste bukove sastojine, a vrijednost sortimenata je veća. Kod njege takvih mješovitih sastojina treba primjenjivati visoke prorede i kresanje grana da bi oslobodili plemenite listače od potiskivanja bukve. (SCHULZ) Poznato je da granatost stabala jako utječe na kvalitet drva. Taj problem se može riješiti uzgojnim mjerama, kao što je osnivanje sastojina s velikim brojem stabala po jedinici površine, načinom obrade tretmana sastojina i kresanjem grana. Kod odumrlih, odnosno obrezanih grana promjera do 3 cm urašćivanje postaje potpuno kod običnog bora tokom 27, hrasta 20, a bukve 17 godina. To su rezultati dobiveni ispitivanjem 1.100 trupaca. Za kvalitetnu oblovinu traži se da kod lišćara urasle grane budu unutar cilindra od 12 cm, a kod bora unutar 15 cm. Postoji mišljenje da kresanje treba početi provoditi tek u stadiju letvenjaka, jer bi inače mlada stabalca, ako su okresana, stradala od divljači. EKOLOGIJA ŠUMA I ŠUM. FITOCENOLOGIJA (WITTICH) Utjecaj vrsta drveća na stanište očituje se najviše u rastvaranju listinca, odnosno četinjaka na određenom supstratu. Najbrže se rastvara stelja na tlima bogatim vapnom, odnosno bazama. Rastvaranje stelje zavisi također o aktivnostima makro- i mikro-faune. Stelja bogata vapnom također povoljnije djeluje na rastvaranje humusa. Stelju bogatu bjelančevinama radije žderu kišne gliste. Dinamika razvoja tla i promjena u njemu jedva se zapaža i za 10 godina. Podzoliranje tla je brže u smrčevim sastojinama nego u bukovim. Jedna generacija sastojine je malo razdoblje, da se nešto sigurno konstatira. Tvrdnja da dvije generacije smrčevih sastojina na istom mjestu znače i nemogućnost daljeg uzgoja smrče ne stoji. U Hartz-u na dobrom tlu i treća generacija dobro uspijeva. Uzroci su neispitani. Melioracijom i gnojidbom može se poboljšati stanje tla i raspadanje stelje i stvaranje povoljnog humusa. (HARTMANN) U svom izlaganju opisao je biljne zajednice u Schwarzwald-u, Hartz-u i Rhon-u. (SCHOBER) Prirodni areal sitkanske smrče nalazi se uz pacifičku obalu SAD od Aljaske do Kalifornije. Uspijeva u području bogatom oborinama. Na Aljasci iznose oko 3.000 mm godišnje i prema jugu opadaju tako, da u Kaliforniji padne oko 1.000 mm. Gdje su oborine manje nema sitkanske smrče. U Zap. Njemačkoj su rezultati uzgoja sitkanske smrče pokazali, da je najbolja provenijencija sjemena iz države »Vašington«. Sjeme iz Kalifornije nije dalo uspjeha, jer su kulture propale. Otpornija je na vjetroizvale od obične smrče. radi vertikalnog i srednje dubokog zakorjenjivanja. Zato kulture sitkanske smrče treba osnivati na dubljim tlima. Na plitkim tlima je osobito osjetljiva na ljetne suše. Na suhim tlima i u sušnim godinama fiziološka aktivnost slabi i napada .je »Dendroctonus« i »Lasio |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 79 <-- 79 --> PDF |
monas«. Od divljači sitkanska smrča općenito manje strada od obične smrče. Osjetljiva je na mraz i često stvara rašlje. U Njemačkim uslovima 50—70 godišnje kulture imaju oko 32 m prosječnu visinu i 18—20 rcvVha prirasta. U usporedbi sa zelenom duglazijom ima veći prirast za 5´—lO´/u. a od obične smrče za 50—60°/o. Kod osnivanja kultura na podzoliranim tlima potrebna je totalna obrada tla, a za potpuni uspjeh i visoki nivo podzemne vode. Najpovoljniji je razmak sadnje 1,6 x 1.5 do 2 x 2 metra. EKSPLOATACIJA ŠUMA (KNIGGE) Upotrebljivost drva ovisi o njegovim fizikalnim svojstvima. Na ta svojstva najveći utjecaj ima stanište, socijalni položaj stabla u sastojini i uzgojni zahvati u sastojim. Na dobrim staništima drvo iste vrste je manje specifične težine, a time i slabijih fizikalnih svojstava. Starost stabala uvećava kvalitet drva. Na kvalitet drva vrlo veliki utjecaj imaju i genetska svojstva. Bolja kvaliteta drva je iz gustih sastojina i zato su, prema gledanju eksploatatora i korisnika drva, bolje umjerene prorede kod njege sastojina. S obzirom na socijalnost pojedinog stabla u sastojini, veće kolebanje kvaliteta drva imaju dominantna stabla. (STREHLKE) Veliki troškovi izrade celuloznog drva traže što veću upotrebu mehanizacije da bi se smanjili troškovi. Danas se već upotrebljavaju mašine za guljenje kore, posebno slaganje celuloznog drva u kolute promjera 1 m. Ti koturi složenog drva vežu se čeličnom vrpcom pa se lakše i brže utovarivaju i istovarivaju pomoću dizalica montiranih na motornim vozilima. Za preradu drva potrebne su nove mašine (na primjer za Ijuštenje, piljenje itd.), jer se sve više iskorišćuju stabla sitnijih dimenzija. ORGANIZACIJA RADA (SPEIDEL) Karakteristično je za njemačko šumarstvo, da je stepen povećanja produktivnosti rada u vremenu 1950.—1960´. god. gotovo jednak u šumarstvu kao i u industriji i poljoprivredi. Te tri grane su s najvećim povećanjem produktivnosti rada, dok su ostale grane ispod njihovog nivoa. Satnica šumskog radnika povećana je skoro 4 puta u razdoblju od 1952.—1958. god. Produktivnost rada u istom razdoblju povećana je svega za 5´0´Vo, tj. godišnje cea T°/o. U isto vrijeme, dok su plaće radnika i namještenika rasle, dobici šumovlasnika su opadali. Ako bi se snizile zarade radnika, to bi se negativno odrazilo u šumskoj privredi, jer bi šumski radnici odlazili na rad u druge privredne grane. EKSKURZIJA I POKUSNE PLOHE (KRAHL — URBAN) U toku ekskurzije, upoznali smo se s metodama na pokusnim plohama u »Lehrforstamtu« u Bramwaldu. Na plohama je ispitivano uspijevanje lužnjaka, kitnjaka i bukve s obzirom na razne provenijencije sjemena. Plohe su vrlo lijepo komparativno postavljene tako, da se za 10 god. otkad su osnovane vide već prvi rezultati. Pokusi s reznicama lužnjaka i kitnjaka pokazali su, da je zakorjenjivanje kitnjaka lakše nego lužnjaka. Tehnika rada već sada je tako usavršena, da se u budućnosti može na ovaj način naveliko razmnožavati hrastove. Najvažnije je kod toga, da se prethodno plus stabla ispitaju da li su genotip ili fenotip. Za nas je interesantno mišljenje Krahl — Urbana, da u dolini Save ima lužnjaka tri rase. Zapadno od Nove Gradiške, lužnjak tjera kasnije u tu rasu smatra povoljnu za introdukciju u njihove šume. Najčišćom rasom kitnjaka smatra se sredogorje u Slavoniji. Ispitivanje potomaka bukovih stabala, koja su ostala kao sjemenjaci, a imaju razne mane. kao što je usukanost, rašljatost i rano listanje. Pokazalo se na potomstvu (pokusne eplohe), da se te loše osobine nasljeđuju i to usukanost 46´°/o, rašljatost 52!|)/o, dok biljke uzgojeje iz sjemena od stabala koja rano listaju gotovo u potpunosti nasljeđuju to svojstvo. Slabog su uzrasta, jer često stradavaju od kasnog mraza. KarAio listajuća rasa je bolja, jer brže raste i stabalca su ljepšeg habitusa. Naš boravak u Hann. Miindenu iskoristili smo. da pogledamo neke pokusne plohe Zavoda za tehniku uzgajanja šuma. Docent dr Rohrig pokazao nam je u okolici GSttingena: 1. Pokusna ploha u sastojini bukve, gorskog javora i običnog jasena. Starost 99 godina. Drvna masa oko 360 rnVha. Tečajni prirast 5—6 m3/ha. Kod tretmana sastojina išlo se za tim, da se tokom ophodnje poveća učešće po drvnoj masi tzv. plemenitih lišćara, tj. gorskog javora i običnog jasena. S obzirom da su to heliofilne vrste, naročito obični jasen, njega sastojina provođena je jakim visokim proredama. Tim načinom njege sastojina postiglo se. da na toj pokusnoj plohi danas ima preko WVo plemenitih lišćara. To je jedan od načina obogaćivanja sastojina, koji se postiže intenzivnom njegom. 2. Pokusna ploha bukve, trešnje (Prunus avium x P. domestica) s nešto gorskog brijesta, običnog jasena i gorskog javora. Starost 40 godina. Broj stabala po hektaru oko 750. Tečajni prirast oko 7 m3/ha. Svrha 157 |