DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 77     <-- 77 -->        PDF

sijeca u sve grane šumarske nauke. Suradnik
je 1880—1915 i urednik 1880—1886
te 190&—1908 Šumarskog Lista. Uređuje
bogate zbirke na Križevačkom zavodu iŠumarskoj akademiji. Razvija veliku aktivnost
u Hrvatsko-slavonskom šumarskom
društvu: dugi je niz godina odbornik,
tajnik, potpredsjednik. Organizator je
šumarskih izložaba, osnivač Hrvatskog
društva za gajenje lova i ribarstva i 1892—
—1910 urednik njegova glasila. Radeći u
šumsko-upravnoj službi pokrenuo je pitanje
uređenja urbarskih općina i reorganizacije
šumske uprave. Bio je -čovjek snažna
intelekta, neobično radin i neslomljivog
značaja, što je pokazao za vrijeme
Khuenova i Rauchova režima.


PETRAClC ANDRIJA rođen u Petrinji
22. X 1879. Šumarske nauke završio je
1901. u Zagrebu. U vezi s Malinovim planom
za obrazovanje šumarskog nastavničkog
podmlatka 1905—1907 je na univerzitetu
u Munchenu, gdje specijalizira i doktorira
iz šumsko-uzgojne i šumsko-botaničke
skupine. God. 1911. je suplent Šumarske
akademije, predaje 7 predmeta,
god. 1912. je profesor, 1919. fundator i prvi
dekan Gospodarsko-šumarskog fakulteta.
Odgojio je preko 4-0 generacija šumarskih
stručniaka. Na Akademiji i Fakultetu razvija
opsežan i raznovrstan istraživački rad.
Proučava izlučivanje stabala u sastojinama,
probleme sušenja hrasta, izbojne snage
drveća, biljke kod pošumljavanja,
strukture mješovitih sastojina, pomlađivanje
lužnjaka uslijed štetnog uoliva
amorfe, listinac raznih vrsta drveća itd. a
napose i naše mediteranske šume. Napisao
je vrijedne udžbenike Uzgajanja šuma.
Opetovano je bio odbornik i predsjednik
Šumarskog društva i urednik Šumarskog
Lista.


Kao dabar rodoljub zalagao se za učvršćivanie
bratstva i jedinstva naših naroda.
Za nrošlog rata materijalno i moralno pomaže
NOB. God. 1967. odlikovan je Ordenom
rada I reda. Umro je god. 1958. Ime
prof. dr Petračića usko je povezano s
historijom razvitka našeg šumarstva i šumarske
fakultetske nastave.´)


Dr N. N.


TJEDAN ŠUMARSTVA U MUNDENU
(Zap. Njemačka)


Na Šumarskom fakultetu u Hana. Miinden-
u, Univerziteta Gottingen, održan je
»Tjedan šumarstva« u vremenu od 7. no


´> Anić: Prof. dr A. Petračić, Sum. list 1958
broj 10.


vembra do zaključno 11. novembra 1960.
godine. Program zasjedanja obuhvaćao je
referate iz raznih grana šumske privrede
i nastave.


U ovom izvještaju osvrnut ćemo se na
najmarkantnija predavanja u toku zasjedanja,
kojih bi se rezultati ili metode rada
mogle primijeniti akomodirane na naše
prilike. Napominjemo, da su ekološke razlike
između njihovih šuma i naših često
bitne, te rezultate njihovih istraživanja
često moramo primati s rezervom.


Uvodne govore održali su dekan Šumarskog
fakulteta prof. dr VIETINGHOFF
—RIESCH i rektor Univerziteta prof. dr
PLESNER. Rektor je istakao, da se nekada
smatrao naučnim radnikom onaj, koji
je pretežno čitao i predavao, dok današnji
naučni radnik pretežno eksperimentira, da
bi mogao rezultate naučnih istraživanja
primijeniti na praksu.


Cijelu materiju tokom zasjedanja možemo
uglavnom podijeliti na nekoliko grana
šumarstva:


1. Osnivanje sastojina, 2. Sjemenarstvo
i genetika, 3. Tehnika uzgajanja šuma,
4. Ekologija šuma i šum. fitocenologija,
5. Eksploatacija šuma, 6. Organizacija rada,
7. Ekskurzije i pokusne plohe.
OSNIVANJE SASTOJINA (BONNEMAN).
Vještačka pošumljavanja u Zap.
Njemačkoj izvršena su poslije rata uglavnom
primjenom totalne ili djelomične obrade
tla (na pruge) i unošenjem četinjača
na površine gdje su bile šume lišćara. To
su danas kulture stare 7—11 godina. Dosadašnji
rezultati uspijevania pokazuju, da
je uspjeh po broju stabala na jedinici površine
bolji kod totalne obrade tla, ali se
visine vrsta drveća do spomenute dobi
izjednačuju. Za obradu tla upotrebljavan
je šumski plug i frezer. Po hektaru je sađeno
10.000—35.000 sadnica. Od upotrebljenih
vrsta drveća za pošumljavanje ispitivan
je odnos visinorasta kitnjaka, crvenog
hrasta, bukve graba, srrirče, evropskog i
japanskog ariša, zelene duglazije, borovca,
te jele prema običnom boru ko´i je u tim
predjelima (istočni dio Zap. Njemačke) bio
najviše rasprostranjen. Primjesa lišćara je
povoljno djelovala na uspijevanje četinjača
i kvalitet deblovine. Na nekim pošumljenim
površinama hrastom i bukvom, te
su vrste propale, ali su se naletom sjemena
trepetljike, breze i bora popunile. Uspijevanje
spomenutih vrsta pokazuje, da su
bolje rezultate od običnog bora pokazale
zelena duglazija, borovac i ariš, dok je
smrča dala približno iste rezultate kao i
obični bor, a listače su ispod visine bora.
Napominje se, da je na kulturama velike


155