DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 57 <-- 57 --> PDF |
PRILOG POŠUMLJAVANJU KONTINENTALNIH KRSKIH TERENA IZL02ENIH UTJECAJU EKSTREMNE BURE Inc. Halid Sarajlić UVOD OVAJ PRILOG RAZMATRA radove pošumljavanja u području zrmanjske bure, gdje su klimatski faktori u svojim oprečnostima naročito izraženi. Bura na liniji Plaše—Meja—Škrljevo zna da skida krovove vagona, međutim zrmanjska bura je nešto što je daleko teže, tako da je ona postala pojam nesreće i za narod i za saobraćajno osoblje na toj liniji. Ova bura, koju domaći ljudi zovu i bosanska, najintenzivnija je na liniji: Vrelo Une, dolina Velike i Male Popine, Vrelo Zrmanje. Iz ovog područja ona se razlijeva prema Bukovici i Ravnim Kotarima, gdje postepeno slabi i nestaje. Kroz ovaj teren prolazi željeznička pruga Oštarije—Split kao i cesta od Gospića i Bihaća preko raskrsnice Sučevići na Knin, Zadar i Split. U zimsko i sniježno doba ovdje dolazi redovno do prekida i cestovnog i željezničkog saobraćaja. U izvještajima Uprave za ceste i puteve o prekidu saobraćaja, obično je na prvom mjestu raskrsnica Sučevići. Sto se tiče željeznice, to je nevolja za sebe. Osim velikih materijalnih gubitaka za privredu, vrlo je neugodna i neizvjesna sudbina putnika koji se nađu zameteni u snijegu i na otvorenoj pruzi. Izvještaj željezničke uprave za dio pruge Malovan—Zrmanja u periodu 1952. do 1956. govori o prekidu saobraćaja od 42 dana, što u prosjeku iznosi 8,4 dana godišnje. Materijalni troškovi održavanja i gubitaka na prometu iznose prema ovom izvještaju preko 10 miliona dinara po jednom danu prekida ili oko 100 miliona godišnje. Osim toga kroz cijeli zimski period na ovom dijelu pruge drži se znatan dio ljudstva u pripremi, što stvara posebno velike troškove za željeznicu. Ovi prekidi se događaju i pored jednog velikog sistema stalnih željezobetonskih snjegobrana i galerija, koji je postavljen na ovom terenu, a čije održavanje iziskuje također znatne sume. Radi ovoga Željezničku upravu odavno zanima uzgoj šumskih snjegozaštitnih pojaseva, koji su u svijetu, a na nekim mjestima i kod nas, pokazali vrlo dobre rezultate u zaštiti željezničkih pruga od smetova. Tako je na području željezničkih pruga A. O. Vojvodine zadnjih godina podignuto oko 15 km šumskih snjegozaštitnih pojaseva, koji prema izjavama tamošnjeg osoblja za održavanje pruga već sad vrše primjernu ulogu zaštite od smetova. Osim toga prije kojih 50 godina podignuta je uz cestu na izlazu doline Mala Popina prema kanjonu Vrela Zrmanje jedna sastojina crnog bora, koja je riješila problem smetova na ovom dijelu puta. Na ovo upućuje činjenica da na ulazu u ovaj kanjon nema smetova, a da je ova sastojina svake sniježne zime napunjena snijegom takvog profila kako se oni redovno formiraju u ovim šumskim snjegozaštitnim pojasevima. Uspjeh uzgoja ove sastojine pripisuje se zemljištu koje je na ovom terenu više poljoprivredno nego šumsko. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Prema nekim izvorima i željeznička uprava je pokušala u par navrata uzgojiti šumski snjegozaštitni pojas iznad same željezničke stanice Zrmanje ali bez rezultata. Ovo je stvorilo uvjerenje, da na ovom području koje je pored jake bure i izrazito krševito, nije moguć nikakav uzgoj šume. Međutim je željeznička šumarska služba — koja je prije nekoliko godina osnovana radi stabilizacije terena pored pruga, zatim rješavanja bujica i parkiranja željezničkih stanica — postigla izvjesne rezultate na ovom zadatku, radi čega smatramo korisnim da se oni i objave. *?.<** VCLIKA V^OPINA / H -ir «J» % VARA I/UITU.HA U LASA HULTUHA, SI. 1 — Područje zrmanjske bure PRILIKE STANIŠTA I KLBME Ploha, koja je obrađivana u ovom našem primjeru sastoji se od tri odvojene parcele položene neposredno uz željezničku prugu. Najveća od njih nalazi se uz samu željezničku stanicu Zrmanja, a druge dvije su oko 4 km dalje prema Gračacu. Ukupna površina ovih parcela iznosi oko 15 ha. Nadmorska visina ovog terena nalazi se između 650—700 m. Srednja količina godišnjih oborina iznosi 1600 mm, s tim da su ljetna tri mjeseca skoro svake godine potpuno suha. Za ilustraciju niskih temperatura navest ćemo da je u zimi 1955. na 1956. najniža temperatura iznosila —36° C. Smjer glavnih vjetrova dolazi sa sjeveroistoka, a njihova jačina od 100—130 km/h je vrlo česta pojava. Tla su plitka, vapnenasta i jako porozna. Suma se na ovom terenu nalazi u degradaciji, dok BU travni ele |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 59 <-- 59 --> PDF |
menti dosta dinamični. Od prizemnog karakterističnog rašća dolazi: Globularia bellidifolia, Carex humilis, Fumana procumbens,. Satureia subspicata, te neke vrste iz rodova Edraectnthus, Centaurea i HeUanthemum. Od grmlja i drveća dolaze: crni grab, crni jasen, cer, glog, rašeljka i divlja ruža, a u uvalama i po koja´ lijeska, drijen i crni tm. Karakteristično je, da se na ovom terenu koji ima izrazito- hladne zime nađu i po neki termofilni elementi kao Acer monspessulanum, Inula candida, ponegdje Salvia, a spominje se da je tu bilo i medunca. Pedološka analiza pokazuje, da su ova tla bogata dušikom i fiziološki aktivnim kalcijem, a vrk> siromašna kalijem, a naročito- fosforom, što je još jedan negativan prilog uzgojnim mjerama. TEHNIKA I REZULTATI POSUMLJAVANJA Već smo spomenuli, da su tla o kojima ovdje govorimo plitka i jako porozna, što znači da se brzo isušuju. Kad ovome dodamo, da su u zimsko doba radi bure i stalno otkrivena, onda pored pojačanog isušivanja dolazi i do promrzavanja i erozije. Ova situacija je diktirala sadnju jačeg materijala, radi što bržeg i dubljeg zakorjenjivanja. Zbog navedenih razloga upotrebljen je sistem gnijezda 1 X 1 X 0,5 sa trogodišnjim crnim borom kao osnovnom vrstom. U svako gnijezdo je sađeno po nekoliko sadnica jedne vrste, a ponegdje i miješano. Ovaj način se po-kozao uspješan, sa rezultatom primanja oko 80%. Istovremeno je izvršena sadnja u međugnijezdima sa mlađim materijalom i klasičnim jamama ali se nije prihvatilo više od 20% tog materijala. Pored crnog bora pošumljavano je još i sa crnim jasenom, crnim grabom, rašeljkom, brijestom, lipom i bagremom. Glavna sadnja osim dopuna i popuna, izvedena je u proljeće 1955. godine. Nakon dvije vegetacijske periode osim zakorjenjivanja cjelokupni sadni materijal nije pokazivao skoro nikakvih znakova kretanja. Za ovo vrijeme se na dubljini od 30—40 cm jako gusto razvilo korijenje crnog jasena, poljskog brijesta i rašeljke, dok su piramidalna topola i bagrem svoje korijenje pustili i preko jednog metra u dubljinu. U ovo isto vrijeme napravljen je i jedan eksperimenat sa četverogodišnjim bijelim borom. Jedna manja partija ovog materijala razdijeljena je na dva dijela tako, da je jednoj polovini krošnja reducirana na Vs, dok je druga polovina posađena normalno-. Ovaj tip redukcije koja je izvedena kako je prikazano na A i »<* \ SI. 2 — Bijeli borovi sa reduciranom i punom krošnjom skici, uzet je samo zato-, jer je gornji dio krošnje bio zdraviji, U gnijezdo je sađena samo- po jedna sadnica. Rezultat je bio- takav da se od materijala sa reduciranom krošnjom primilo oko 20%, dok onog drugog samo 2%. Danas su ovi primljeni primjerci jednako visoki oko 1,5 m. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Svi ovi radovi vršeni su sa velikom njegom i kontrolom, što smatramo osnovnim u uspjehu ovog pošumljavanja Kao prvo, nadzor nad sadnjom nije prepušten ni polukvalifikovanom osoblju, a pogotovu ne nekvalifikovanom. Pored brige o sadnicama cd njihova vađenja pa do sadnje, obavilo se je školovanje ljudi koji su vršili samu sadnju. Nakon izvršenog pošumljavanja uvelo se je dvogodišnje održavanje sadnog materijala uz popune i jednim oprašivanjem na godinu. Kako i u daljnjim vegetacijskim periodama sadni materijal, izuzev crnog bora, nije pokazivao nekog znatnijeg, odnosno normalnijeg prirašćivanja, poduzet je na jednoj manjoj površini unutar ovog pošumljavanja jedan meliorativni zahvat, koji je dao vrlo zanimljive rezultate. U proljeće 1958. godine prekopana je ova pokusna površina tako., da su trava i korov među gnijezdima potpuno eliminirani. U jesen iste godine cijeli sadni materijal ove površine osjetno se SI. 3a — Topola na melioriranoj plohi razlikovao od ostalih sadnica izvan nje. Iako se nisu pokazivale neke znatnije razlike u prirastu, krošnje su bile potpunije, površina lišća veća, a boja mnogo življa. U proljeće iduće godine dodano je ovoj površini oko 3 kg umjetnog gnojiva po aru (superfosfat i KAS), nakon čega se je u jesen iste godine potpuno izmijenila, slika u prilog ovog malog melioriranog otočića prema njegovoj okolini. Piramidalne i kanadske topole su se razbuktale toliko kao da nisu na teškom terenu, a crni jasen je krenuo kao da nije vrsta sporog rasta. Ovdje treba napomenuti da se kanadska topola izvan meliorirane plohe nije mogla održati i ako je brižljivo- u gnijezdima sađena. Crni bor je i ovc.m prilikom dokazao da ima najminimalnije zahtjeve na fosforna i kalijeva gnojiva, te nije pokazivao nekog naročitog napretka prema borovima koji su sađeni u gnijezda izvan meliorirane plohe. Što se tiče uspjeha uzgoja na površinama koje nisu meliorirane, možemo reći da se jedino, crni bor vrlo dobro udomio. Njegov prirast u zadnje tri vegetacijske periode iznosio je u prosjeku 20—25 cm godišnje, sa pravilnim postranim rastom i vrlo zdravom bojom iglica. I dok su skromni zahtjevi na hranji |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Tabela odnosa razvitka sadnica iste starosti (sađeno 1955. S) u melioriranoj plohi i van nje u gnijezdima (mjere u cm) mjer ratu niče Topola piramidalna Bagrem VL melior. plohi van melior. plohe u melior. plohi van melior. plohe 0) 0) Š33 &3 o a «9j cs to c rt lf^ ´3 c c s lU O f» Ti O > T3 tyj TI .-, T—1 TI ._ .-< *u5 S-. op> o > D. 3 w 0. 3 Ci 3 w O. 3 w i> w > > a 3 t» r. 3 a 3 a 3 375 7 160 170 3,5 44 275 5 63 200 3,5 50 Crni jasen Crni bor 170 2,5 62 100 1,5 23 90 3,5 40 75 2 29 vima i otpornost prema nepogodama kod crnog bora došli do izražaja, dotle su druge vrste uglavnom samo vegetirale. Manjak na kaliju i fosforu (pedološka analiza tla: K2O slabo zasićeno, a P2O5 nema ni u tragovima), te promrzavanje slabih i nedovoljno´ odrvenjelih izbojaka uzrok su da ove druge vrste nisu davale normalan prirast. Radi dubljeg zakorjenjivanja donekle su se izdvajali bagrem i piramidalna topola ali sa oskudnim krošnjama i slabom veličinom i bojom lišća. Sto se tiče prcmrzavanja nedovoljno odrvenjelih izbojaka, napomenut SI 3b — Topola izvan meliorirane plohe SI. 4 — Crni jasen na melioriranoj ploh; ćemo da u ovom području postoji i jesenski (prilično izrazit) prirast. Pretpostavljamo da je rita mprirasta nekih unesenih vrsta preko sušnog ljetnog perioda prekinut, te se nastavlja u ranoj jeseni. Kako ovo područje ima nagle klimatske skokove, dolazi i do spomenutog promrzavanja. Tako na primjer: |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 62 <-- 62 --> PDF |
brijest, javor gluhi i gorski, amer. jasen, karagana i amorfa su vrste koje već pet godina žive u ovom području, a da se nisu skoro ni pomakle. Na melioriranoj površini prirast se odvija normalno u cijeloj vegetacijskoj periodi kod, svih vrsta, a pojave promrzavanja izbojaka nema. S.* — C"ni bor na melioriranoj plohi Troškovi ovakovog načina pošumljavanja, kakvog smo prikazali na našoj melioriranoj plohi iznose prema kalkulacijama iz 1958. godine oko 400.000 dinara po hektaru, odnosno 2—3 puta više nego pošumljavanje na istom terenu u gnijezda. Ipak kada se radi o šumama zaštitnog tipa, kao i pitanju sigurnosti i brzini pošumljavanja, smatramo da je ovakav postupak uzgoja opravdan i tehnički i ekonomski. SI. 56 — Crni bor izvan meliorirane plohe u gnijezdu ZAKLJUČAK U stručnoj, a i u dnevnoj redovnoj štampi često se čita o planovima pošumljavanja na kršu ali vrlo malo o njegovim uspjesima. Pored objektivnihsubjektivnih razloga o neuspjehu pošumljavanja, postoji na nekim našim terenima još uvijek dilema o prioritetu kvantitativnih ili kvalitativnih radova. Ima |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 63 <-- 63 --> PDF |
pojava da se u krškim terenima biraju radije pašnjačke partije za pošumljavanje samo da se što sigurnije postigne planski zadatak i smanje njegovi troškovi. Pod ovim dojmom su i neka šumarska savjetovanja počela pitanje pošumljavanja krša stavljati u drugi plan i ako je nedvojbeno da je svaki komad pošumljenog krša toliko vrijedan da gotovo i nema cijene. Zelja nam je, da u prilog ovome navedemo i odno>s mjesnog stanovništva prema pošumljavanju željezničkih snjegozaštitnih pojaseva u području Zrmanje. I ako ovaj izrazito pašnjački kraj zna u nekim ljetnim mjesecima biti potpuno suh, ipak se nije dogodilo, da je bilo kad puštano blago u ovaj ograđeni prostor, koji je podignut još prije pet godina. Napominjemo, da se na drugim mjestima gdje ima više šume u okolici i mnogo boljih uvjeta za pašarenje ovo redovno događa. Cilj nam je da ovim jednostavnim primjerom i postupcima koji su u njemu prikazani stvorimo više i raspoloženja i povjerenja prema pošumljavanju teških krševitih terena, pa se nadamo da će ovaj prikaz u tom smislu biti od koristi. LITERATURA: Afanasije v D.: Pošumljavanje krša — Š. L. 1952. Bale n J.: Naš goli krš — Zagreb 1931. Horva t I.: Nauka o biljnim zajednicama — Zagreb 1949. N Horva t A.: Osvrt na rezultate pošumljavanja u krškom području NRH u periodu petogodišnjeg plana — Š. L. 1954. Zian i P.: Tehnika na krasu — Gozd. vestnik 1954. A CONTRIBUTION TO THE AFFOEESTATION OF CONTINENTAL KARST TERRAINS EXPOSED TO THE INFLUENCE OF EXTREME NE-WINDS (BORA) SUMMARY The source of the Zrmanja River is situated roughlv the border of the provinces of Lika and Dalmatia lying in a tvpical´ continental Karst region. In this area the climatic conditions of great extremes are prevalent. Besides the summer droughts, which last 2—3 months also a temperature of —36° C was noticed there. The NE-wind is here an almost daily phenomenon, reaching very often a speed of 100—130 km./h. The soils are degraded, shallovv and very porous, with a deeply leached mineral component of potassium and phosphorus. Throughout this region there passes the railway line Ogulin—Split, and here are also the cross-roads of the higvvays Gospić—Zadar—Split and Bihać—Zadar—Split. During the vvinter snow periods there occurs regularly an interruption in railway and road traffic because of heavy snow-drifts brought by the north winds. In order to protect the traffic against the snow-drifts the Railwa;y Administration undertook in this district to establish snow shelter belts by means of the following tree species: Pinus nigra, Fraxinus Ornus, Ostrya carpinifolia, Ulmus campestris, Tilia parvifolia, Acer obtusatum, Populus nigra v. pyramidalis, and Populus canadensis. The succes of this afforestation work performed in »nests« spaced 1 X 1 X 1,5 m was complete only with the Austrian Pine while the other species showed a tendency to stuntedness. In order to improve the conditions in this silvicultural undertaking, the following trial was carried out on an experimental plot: the plot was dug in the manner that ali grasses and weeds between the »nests« were removed, and thereafter manured with artificial fertilizers (superphosphate and KAS) in quantities of ca. 3 kg. per are. This trial showed such promising results that in spite - of the adverse climatic and soil conditions ali species on the plot started already in the year of planting their normal growth. |