DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 5 <-- 5 --> PDF |
/ i takvo seljačko gospodarstvo koje se održava samo izvanredno velikim zalaganjem, velikim naporima i odricanjima. Statistika novčanih prihoda — između ostalih pokazatelja — pokazuje tok njegovog pretvaranja iz osnovnog u dopunsko vrelo prihoda. Sada je ta vrsta posjeda negdje — za čitavu Jugoslaviju — gotovo pred polovinom toga puta. Taj se tok događaja nije odvijao i ne odvija se bez svojim unutrašnjih teškoća i potresa. O njima je mnogo govoreno, i to ne bi trebalo ponavljati. Dopustite ipak da dadem jednu grubu sliku ili odbljesak tog razvoja na jednomprimjeru, na primjeru proizvodnje i prometa bijelih žita. Poznato je da smo rekordnu godišnju proizvodnju pšenice prije rata, tj. proizvodnju 1938. godine, kad je ona-bila premašila tri milijuna tona, stigli i prestigli tek 1959. godine s proizvodnjom od preko četiri milijuna tona (indeksgotovo 135). U slaboj i burnoj 1954. godini ta nam je proizvodnja iznosila samo oko 45 posto one rekordne iz 1938. Ali i slabija 1960. donijela je preko tri i po milijuna tona, dakle više nego ranija rekordna (indeks oko 111). Struktura proizvodnje u 1959. bila je otprilike ovakva: privatni su seljacisami, bez suradnje društva, proizveli nešto više od 68 posto te proizvodnje, u različitim vrstama kooperacije sa zadrugama i poljoprivrednim dobrima proizveli su daljnjih oko 12 posto, a društvena gospodarstva nešto više od 19 posto. U 1960. godini su individualni proizvođači proizveli sami nešto više od 61 posto ukupne proizvodnje, oni u kooperaciji gotovo 20 posto, a društvena gospodarstva nešto preko 19 posto. U otkupu što su ga izvršila privredna poduzeća i zadruge, kupljeno je od proizvodnje bijelih žita iz 1959. godine oko 26 posto, cd čega otpada na društveni sektor gotovo 51 posto, a na privatni 49 posto. Sigurno ovdje pšenica i bijela žita predstavljaju »granični« slučaj, ali je tendencija i u drugoj proizvodnji ista, a ponegdje, barem u nekim krajevima(ne baš malim) i za neke proizvode u najmanju ruku takva. A što za nas znači kad kod neke ovako važne proizvodnje društvo na neki način, manje ili više, utječe na 30 i 40 posto njenih količina? I kad kod onog otkupa, koji znači najbitniji dio naše brige, društvene organizacije sudjeluju s polovinom količine? I kad je takva tendencija i kod drugih proizvoda? To znači bitno novi element, element koji u velikoj mjeri zahtijeva novi tipstručnjaka, stručnjaka koji će znati i najnovije tekovine nauke i koji će znati do maksimuma koristiti i rezerve koje su se u starom sistemu krile. To, dakle, u prvom redu znači da su nam pretežno potrebni ne više kancelarijski ljudi, propagandisti i ljudi skučenih laboratorija i instituta, nego praktičari koji vladaju rezultatima nauke i koji posjeduju maksimum smionosti u preobražajudosadašnje stvarnosti. Takvim su ljudima širom otvorena vrata. Ali upravouslijed toga se širom otvaraju vrata i potrebama daljeg i sve šireg naučnog ispitivanja i provjeravanja postignutih Rezultata. Čini se da je pravo vaše vrijemetek nastupilo. Ovo izgleda kao da protuslovi činjenici naših dosadašnjih nemalih uspjehau poljoprivredi. Ipak nije tako. Daleko sam od toga da te uspjehe potcjenjujem, ali su oni tek prvi prodor koji treba i osigurati i podržati, jer inače može donijeti i poneko razočaranje. Godina se 1959. — kako je poznato — nije ponovila mada je i 1960. bitno bolja od najbolje, rekordne, predratne godine. I s površnim prilaženjem istraživanju uzroka nekih podbačaja u 1960. godini vidi se da se ponegdje nismo dovoljno odlučno orijentirali na to da održimo visok nivo proizvodnje i uz ne 83 |