DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 47 <-- 47 --> PDF |
POVEĆANJE PROIZVODNJE UZGOJEM BAGREMA Ing. Dragutin Hanzl I. UVOD Pojačane sječe nakon II. svjetskog rata imale su za posljedicu smanjenje drvnih zaliha u svim evropskim zemljama. Tako je bilo i u našoj zemlji. Jedan od najznačajnijih problema, koji se povlači od god. 1945. neprekidno i u šumarstvu naše zemlje, jest štednja drveta i povećanje proizvodnje u našim šumama. Taj problem nam je nametnut zbog smanjenog šumskog fonda, kao posljedice forsiranih sječa. Drvne zalihe u našim šumama znatno su ispod normalnih. Stvaranje racionalne drvne zalihe je osnovni uvjet, da se iz šuma može trajno koristiti maksimalan godišnji prirast. Štednjom drveta i povećanjem proizvodnje drvne mase moći ćemo stvoriti povoljnije stanje. Pošumljavanjem neobraslih šumskih površina, goleti, melioracijom degradiranih šuma i šikara, uzgojem brzorastućih vrsta listača (topole, johe, bagrema i platane) i četinjača (borovca i duglazije), te provođenjem pravilnih uzgojnih postupaka od njege mladika do progalno-naplodnih sjekova, podići ćemo kvantitativni i kvalitativni prirast u našim šumama. Površine goleti, šikara i niskih šuma u odnosu na površine visokih šuma u NRH su ogromne. Samo površina suviše iskorišćenih i opustošenih šuma, te šikara i makija iznose oko 600.000 ha, a to je oko lh obrasle šumske površine. Tome treba dodati oko 500.000 ha goleti, krša, živog pijeska, starih sječina, paljevina i si. Godinji prirast u FNRJ po 1 ha procijenjen je s oko 2 m3, što> znatno zaostaje za evropskim prosjekom (20). Na pr. u Danskoj prirast iznosi oko 7 m3, u Njemačkoj za državne šume 5,1 ms po 1 ha. Prirast po stanovniku kod nas iznosi godišnje 0,89 m3, a potrošnja je 1,14 m3. Među vrste, koje naročito u mladosti brzo rastu, imaju veliki prirast i već za kratko vrijeme počam od 5—25 godine starosti daju znatne prihode, spada između ostalih i bagrem ili bagrena (Robinia pseudaccacia L., njem. gemeine Robinie, franc. robinier, engl. black locust, talij. robinia). Ipak neki stručnjaci ne unose bagrem ni na površine, na kojima bi se mogao uzgajati. Mjestimice je bagrem sađen na vrlo plitka i kamenita tla, mjestimice pak na odviše zbita i vlažna, negdje i na prevelike nadmorske visine, dakle na ona staništa, za koja već unaprijed znamo, da nisu za ovu vrstu drveća. Na takvim staništima, dakako, bagrem ima malen prirast, raste kržljivo i osuđen je na propast. Zbog toga ga pojedini stručnjaci neće da unose ni na odgovarajuća staništa. Neki ga izbjegavaju i zato, jer smatraju, da ga iz šume ne mogu nikad više izbaciti, da će »zakoroviti« šumu. Stoga ga ne unose i ne pošumljavaju njime čistine, gdje bi inače dobro uspijevao i dao dobre prihode u prvim proredama. II. PREGLED LITERATURE V stručnoj literaturi o bagremu i njegovu uzgoju mnogo je pisano. Prema navodima W r a b e r a (11) postaje bagrem u Prekomurju jedan od najkrupnijih problema, jer prodire poput korova u raznovrsne šume i na vrlo različita staništa, te se ni dra \ |