DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Mehaničko suzbijanje sastojalo se u rezanju zapredaka škarama postavljenim
na dugim motkama.


Takovim načinom nisu se mogli dohvatiti zapreci na najvišim stablima.
Rezanjem velikog broja zapredaka na jednom stablu (i do 20) i nekoliko godina
uzastopce, ono fiziološki slabi i napadaju ga drugi paraziti. Najteži je pak slučaj
ako se zapredak nalazi ispod vršnog izbojka. Takovim rezanjem stablo se deformira
i njegov normalan rast u visinu nije moguć. A upravo na tim mjestima
gusjenice vrlo često stvaraju zapretke.


SI. 3 — Borov četnjak pravi u velikom procentu zapretke
upravo ispod terminalnog izbojka.
Foto: Opalički


Skidanjem zapredaka nije još sve gotovo. Sakupljeni zapreci sa gusjenicama
uništavali su se paljenjem ili gaženjem. Taj se posao uvijek savjesno ne
izvršava, pa se mnoge gusjenice uspiju ponovo domoći stabala, gdje nastave
sa pravljenjem štete. Kemijska metoda dosada dala je samo djelomične uspjehe
prije svega zato, što prije toga nisu dovoljno ispitani najefikasniji insekticidi,
njihove doze i koncentracije, a i zbog toga što su se dosadanje akcije provodile
kasno tj. kada su već odrasle gusjenice bile dovoljno rezistentne na insekticide.
No i da nije bilo ovih propusta kemijsko suzbijanje još uvijek predstavlja nužno
zlo i dvosjekli mač, jer takovo suzbijanje ima svakom šumarskom stručnjaku
i biologu dobro poznate negativne strane. To je u slučaju borova četnjaka najbolje
pokazao francuski entomolog Biliotti , koji je na temelju svojih istraživanja
dokazao da je teško odrediti vrijeme suzbijanja borova četnjaka a da
se pri tome ne uništava i korisna entomcfauna čija je uloga u preventivnoj zaštiti
šuma od tolikog značenja da u ekološkim i sdnekološkim radovima to predstavlja
kamen temeljac u životu šume i njenoj biocenozi (Tischler).