DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Mehaničko suzbijanje sastojalo se u rezanju zapredaka škarama postavljenim na dugim motkama. Takovim načinom nisu se mogli dohvatiti zapreci na najvišim stablima. Rezanjem velikog broja zapredaka na jednom stablu (i do 20) i nekoliko godina uzastopce, ono fiziološki slabi i napadaju ga drugi paraziti. Najteži je pak slučaj ako se zapredak nalazi ispod vršnog izbojka. Takovim rezanjem stablo se deformira i njegov normalan rast u visinu nije moguć. A upravo na tim mjestima gusjenice vrlo često stvaraju zapretke. SI. 3 — Borov četnjak pravi u velikom procentu zapretke upravo ispod terminalnog izbojka. Foto: Opalički Skidanjem zapredaka nije još sve gotovo. Sakupljeni zapreci sa gusjenicama uništavali su se paljenjem ili gaženjem. Taj se posao uvijek savjesno ne izvršava, pa se mnoge gusjenice uspiju ponovo domoći stabala, gdje nastave sa pravljenjem štete. Kemijska metoda dosada dala je samo djelomične uspjehe prije svega zato, što prije toga nisu dovoljno ispitani najefikasniji insekticidi, njihove doze i koncentracije, a i zbog toga što su se dosadanje akcije provodile kasno tj. kada su već odrasle gusjenice bile dovoljno rezistentne na insekticide. No i da nije bilo ovih propusta kemijsko suzbijanje još uvijek predstavlja nužno zlo i dvosjekli mač, jer takovo suzbijanje ima svakom šumarskom stručnjaku i biologu dobro poznate negativne strane. To je u slučaju borova četnjaka najbolje pokazao francuski entomolog Biliotti , koji je na temelju svojih istraživanja dokazao da je teško odrediti vrijeme suzbijanja borova četnjaka a da se pri tome ne uništava i korisna entomcfauna čija je uloga u preventivnoj zaštiti šuma od tolikog značenja da u ekološkim i sdnekološkim radovima to predstavlja kamen temeljac u životu šume i njenoj biocenozi (Tischler). |