DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE GODIŠTE 85 MART—APRIL GODINA 1961 STOGODIŠNJICA ŠUMARSKE NASTAVE GOVOR IZASLANIKA MARŠALA TITA — PREDSJEDNIKA SABORA NRH BAKARIĆ DR VLADIMIRA NA PROSLAVI STOGODIŠNJICE ŠUMARSKE NASTAVE DANA 21. XI 1960. »Danas slavimo stotinu godina kontinuirane poljoprivredne i šumarske nastane u našoj zemlji. Dopustite mi da u prvom redu prenesem današnjim slavljenicima, onima koji danas nastavljaju rad »kr. Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima-", tj. nastavnicima i učenicima Poljoprivredne škole u Križevcima i Šumarskog i Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu, tople čestitke povodom ovog jubileja i najbolje želje pokrovitelja same proslave predsjednikaRepublike druga Tita za vaš daljnji uspješan rad. Stotinu godina kontinuiranog rada nije kratko vrijeme. Takav rad mora duboko prožeti generacije stručnjaka i duboko se odraziti na proizvodnim snagama društva. Dovoljno je pruženo dokaza da je i u ovom slučaju bilo tako. Suma rezultata proteklih stotinu godina je visoko pozitivna. S druge strane, treba priznati, da je stvaranje našeg prvog »učilišta« palou vrijeme kad su poljoprivredne i šumarske nauke bile još vrlo mldde. Zato tajperiod od stotinu godina i nije relativno vrlo dug. U njemu se zbivao ne samo rast našeg znanja, rast naših kadrova, nego rast tih nauka uopće. Morat ćemo stoga kod nekih ocjena nedostataka biti nešto blaži, a kod ocjena uspjehavoditi računa da su mnogi od njih bili velikim dijelom rezultati samo vlastitih napora i vlastitog originalnog rada. To te uspjehe čini vrednijima i značajnijima. Držim, da se u historiji nastave kojoj stotu godišnjicu života Slavimo vjernoogleda i naša vlastita historija. Križevačko je učilište osnovano u vrijeme kad je kod nas stvaranje građanskog društva, odnosno prodiranje kapitalizma počelo snažnije uzimati maha. Taj je prodor našao svog odraza i u ideologiji prosvijećenih ljudi onog doba. Oko tog se doba niz javnih radnika počinje baviti i političkom ekonomijom i uopće studijem unapređenja ekonomskog života. U vašim je materijalima za ovu proslavu spominjan utjecaj francuskog fiziokratizma (doduše, ne na stvaranje križevačke škole), a ja bih — možda ne s pravom — spom!enuo utjecaj takvih shvaćanja, koja su na Zapadu dala, recimo, jednog J. B. Saya. Ne spominjem to samo zato što su takva shvaćanja na Zapadu imala svog neposrednogutjecaja na neke, ljude tog doba (na primjer, na E. Kvaternika, pa kasnije na Blaža Lorkovića itd.) nego i zato što su se slična shvaćanja počela javljati kod nas i relativno nezavisno od tih shvaćanja na Zapadu. Bile su to uglavnom vlastite intefrpretacije nauke koja je iz domovine (Engleske) preko Francuske i 81 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Njemačke dopirala i do nas. To nije čudo, jer su ta shvaćanja bila dovoljnokritična prema feudalizmu i njegovim ostacima, a s druge strane i dovoljno u praksi pomirljiva prema njemu uz istovremeno zatvaranje očiju pred novim suprotnostima koje novi sistem rađa. Usprkos vulgarno-ekonomske (relativne) plitkosti tih shvaćanja, ona su kod nas u to doba odigrala vrlo pozitivnu ulogu(što na evropskom zapadu nisu), jer su ubrzavala već postojeće tendencijerazvoja. Institucije koje su ta shvaćanja dala nose i njihov biljeg. Tako i nastava o kojoj danas, govorimo ima odlučnu tendencu egzaktnosti, nije bezuvjetno suprotna feudalnom posjedu, ali ga bezuvjetno usmjeruje k tržištu i reformira, pokazuje i razvija razumijevanje seljačkog posjeda. O pozitivnom djelovanjutakvog smjera ne može biti sumnje. Prijelaz u novo stoljeće i proteklo vrijeme gotovo sve do drugog svjetskog rata ne označava veliki polet poljoprivrede u ovom starom dijelu svijeta. Naprotiv, tu se manjeviše izmjenjuju stagniranja s krizama. Na dnevnom su redu bila pitanja pomoći i održavanja sitnog seljačkog posjeda, jer drugi izlaz, revolucionarni izlaz, još nije bio »dozrio«. To je stvaralo i naučnom radu i nastavi teške probleme, ali nije davalo podstreka većim ni naučnim ni praktičnim zahvatima. Teoretske mogućnosti su daleko premašivale stvarne, materijalne i društvene. To je i stvaralo ideologe tipa Davida, Cajanova, Laura i drugih. . Nije čudo što se slična ideologija sve više provlačila i kroz nastavne planove naših učilišta. Ipak je u to vrijeme data vrlo solidna baza za proučavanje zbivanj´a na selu kod nas, kod čega ljudi vaših škola nisu igrali malu ulogu. Postavljeni su naučni temelji ispitivanja društvenog aspekta ili društvenih uslova primjene poljoprivrednih i šumarskih nauka. Sudbina svršenog og\ronoma ili šumara nije izgledala previše ružičasta. Izgledi su mu bili — u najboljem slučaju — kancelarijski posao, nešto opće prosvjete selu i, eventualno, rad u nekom laboratoriju. Ništa ga od toga nije stimuliralo na smjelije zahvate u proizvodnji — mada su i na tom polju data dobra ostvarenja — na jače vladanje snagom nauke. To tim više što su neke općenitokorisne, racionalne i dobre akcije uslijed skučenosti prilika propale. Oscilacije broja studenata nakon prvog svjetskog rata (i osnivanje fakulteta u Zagrebu) također s velikom točnošću odražavaju — da tako kažem — historijske momente našeg razvoja. Pad broja studenata oko 1925. godine baš odražava »pesimizam« toga doba u pogledu poljoprivrede, ili tačnije, pesimizamgornjih slojeva i međuslojeva društva. Nagli porast broja studenata koji počinje oko 1931. odraz je početka procesa buđenja seljaštva. To je početak dolaska »plebejskog«, seljačkog elementa, odnosno njegovih težnji na fakultet. Taj element ne želi priznati bezizlaznost situacije i traži izlaske. Traži ga i na selu, pa možda baš ondje u prvom redu. Zato je on pretežno lijevo i revolucionarno orijentiran, zato ne daje ništa na kompromise, i zato se ubrzo studenti agronomijeističu u redovima naprednih studenata i prvi legalno »osvajaju« svoj stručni klub. U skladu s tim oni daju velik broj boraca u toku rata i velik broj istaknutih rukovodilaca Revolucije. Sadašnji uvjeti djelovanja poljoprivrednih i šumarskih škola i fakulteta, a i njihovi zadaci, bitno su drugačiji. Međutim, sredina kojoj su u prošlosti bili upućeni napori tih ustanova, nestaje sve više pred našim očima. Seljak kojegaje bijeda tjerala da otkida od svojih ustiju i prodaje svoje proizvode praktičkiviše uopće ne postoji. Ali sve više prestaje postojati osnovnim vrelom prihoda 82 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 5 <-- 5 --> PDF |
/ i takvo seljačko gospodarstvo koje se održava samo izvanredno velikim zalaganjem, velikim naporima i odricanjima. Statistika novčanih prihoda — između ostalih pokazatelja — pokazuje tok njegovog pretvaranja iz osnovnog u dopunsko vrelo prihoda. Sada je ta vrsta posjeda negdje — za čitavu Jugoslaviju — gotovo pred polovinom toga puta. Taj se tok događaja nije odvijao i ne odvija se bez svojim unutrašnjih teškoća i potresa. O njima je mnogo govoreno, i to ne bi trebalo ponavljati. Dopustite ipak da dadem jednu grubu sliku ili odbljesak tog razvoja na jednomprimjeru, na primjeru proizvodnje i prometa bijelih žita. Poznato je da smo rekordnu godišnju proizvodnju pšenice prije rata, tj. proizvodnju 1938. godine, kad je ona-bila premašila tri milijuna tona, stigli i prestigli tek 1959. godine s proizvodnjom od preko četiri milijuna tona (indeksgotovo 135). U slaboj i burnoj 1954. godini ta nam je proizvodnja iznosila samo oko 45 posto one rekordne iz 1938. Ali i slabija 1960. donijela je preko tri i po milijuna tona, dakle više nego ranija rekordna (indeks oko 111). Struktura proizvodnje u 1959. bila je otprilike ovakva: privatni su seljacisami, bez suradnje društva, proizveli nešto više od 68 posto te proizvodnje, u različitim vrstama kooperacije sa zadrugama i poljoprivrednim dobrima proizveli su daljnjih oko 12 posto, a društvena gospodarstva nešto više od 19 posto. U 1960. godini su individualni proizvođači proizveli sami nešto više od 61 posto ukupne proizvodnje, oni u kooperaciji gotovo 20 posto, a društvena gospodarstva nešto preko 19 posto. U otkupu što su ga izvršila privredna poduzeća i zadruge, kupljeno je od proizvodnje bijelih žita iz 1959. godine oko 26 posto, cd čega otpada na društveni sektor gotovo 51 posto, a na privatni 49 posto. Sigurno ovdje pšenica i bijela žita predstavljaju »granični« slučaj, ali je tendencija i u drugoj proizvodnji ista, a ponegdje, barem u nekim krajevima(ne baš malim) i za neke proizvode u najmanju ruku takva. A što za nas znači kad kod neke ovako važne proizvodnje društvo na neki način, manje ili više, utječe na 30 i 40 posto njenih količina? I kad kod onog otkupa, koji znači najbitniji dio naše brige, društvene organizacije sudjeluju s polovinom količine? I kad je takva tendencija i kod drugih proizvoda? To znači bitno novi element, element koji u velikoj mjeri zahtijeva novi tipstručnjaka, stručnjaka koji će znati i najnovije tekovine nauke i koji će znati do maksimuma koristiti i rezerve koje su se u starom sistemu krile. To, dakle, u prvom redu znači da su nam pretežno potrebni ne više kancelarijski ljudi, propagandisti i ljudi skučenih laboratorija i instituta, nego praktičari koji vladaju rezultatima nauke i koji posjeduju maksimum smionosti u preobražajudosadašnje stvarnosti. Takvim su ljudima širom otvorena vrata. Ali upravouslijed toga se širom otvaraju vrata i potrebama daljeg i sve šireg naučnog ispitivanja i provjeravanja postignutih Rezultata. Čini se da je pravo vaše vrijemetek nastupilo. Ovo izgleda kao da protuslovi činjenici naših dosadašnjih nemalih uspjehau poljoprivredi. Ipak nije tako. Daleko sam od toga da te uspjehe potcjenjujem, ali su oni tek prvi prodor koji treba i osigurati i podržati, jer inače može donijeti i poneko razočaranje. Godina se 1959. — kako je poznato — nije ponovila mada je i 1960. bitno bolja od najbolje, rekordne, predratne godine. I s površnim prilaženjem istraživanju uzroka nekih podbačaja u 1960. godini vidi se da se ponegdje nismo dovoljno odlučno orijentirali na to da održimo visok nivo proizvodnje i uz ne 83 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 6 <-- 6 --> PDF |
povoljnije uslov od onih iz 1958-59. godine, pa da za takav slučaj nismo čitavu organizaciju dovoljno osposobili, a ponegdje da nam još za to nedostaje snage. I jedan i drugi faktor traži dosta napora u svom uklanjanju. Ulaženje novih proizvoda u transformacije slične vrste (kao stočarstvo, povrtlarstvo, voćarstvo, itd.) tek otvara i ondje takve probleme. Još jedan element otežava brža rješenja. To su odnosi cijena. Mi smo sada otprilike na tom nivou kad rentabilno može sve proizvoditi samo onaj koji se koristi različitim rezervama seljačkog domaćinstva (ili onih elemenata koji se na njega nadovezuju), i onaj koji je najsuvremeniji. Sredina prečesto ide u gubitke. To je, također, jedna od teškoća privrednog rasta i preobražaja društva. Cijene su nam određivala dva elementa: pretežna proizvodnja uz seljačke rezerve i relativno usko i skučeno tržište. Uloga prvog se smanjuje a veličina drugog raste. Oboje daje tendenciju novih odnosa cijena. Politika niskih cijenapoljoprivrednih proizvoda ubrzo će doći u suprotnost s daljnjim privrednimrazvojem i morat će se mijenjati. Ona je odraz prošlog niskog standarda društva i morat će nestajati kako i ovaj nestaje. Ipak ne treba ovo shvatiti kao da koristim ovaj skup za agitaciju za neposredno i bezuslovno povišenje cijenaagrarnim proizvodima. Daleko sam od toga. Bezuslovno povišenje tih cijena, izuzev nužnih korekcija, ubrzo bi povratilo stare odnose u novom obliku i služilo bi isključivo razbijanju nekih iluzija, ali ne bi dalo nikakvih drugih rezultata (osim osjećaja nestabilnosti). Zato je za dovođenje u sklad odnosa cijenasa životnim standardom nužno potrebno povesti borbu za energičnu modernizaciju (i ne samo poljoprivrede i šumarstva), a tu je opet široko polje rada za vas i za buduće stručnjake. Praksa nekoliko posljednjih godina pokazala je da vrlo oštro kažnjava polutanstvo, diletantizam i nedosljednost pa je ne bi trebalo ponavljati. Kako se vidi, drugovi, potrebna količina poljoprivrednih i šumarskih proizvoda i stalno povisivanje standarda radnog čovjeka traži od nas velike naporena vašem području. Ali zato i nagrađuje te napore. Radostan sam što je i način ove proslave pokazao da i vi dijelite takva mišljenja te ste i samoj proslavi dali radni karakter, a ne karakter prostog slavlja. To je još jedan znak da će vaš rad u budućnosti bivati još uspješniji pa — nadamo se — čak i uspješniji negošto je svojedobno u historijskim relacijama, bio pionirski rad vaših prethodnika. Dopustite da vam te uspjehe od srca zaželim«. |