DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 20 <-- 20 --> PDF |
sman. Industrija isto tako, sa svog ekonomskog gledišta, treba da stimulira kvalitetnu proizvodnju sirovine. Naročito je važno naglasiti, da novu povećanu proizvodnju treba dovesti u sklad sa sadašnjim i projektovanim novim kapacitetima industrije, ili tražiti mogućnosti izvoza drveta kao sirovine ili industrijske polusirovine, dok se ne izgrade vlastiti kapaciteti za preradu cjelokupne šumske proizvodnje. Zavođenje intenzivnog — savremenog gazdovanja u šumama i povećanje obima sječa odvijače se kroz dua pravca i to: — Prvo, povećanje proizvodnje — prirasta u postojećim prirodnim (ekonomskim šumama sa jačim uvođenjem modernijih uzgojnih i zaštitnih metoda, te uklanjanje iz ekonomskih šuma svega onoga, što ima nisku i malo vrijednu produkciju. — Drugo, osnivanje plantaža kultura drveća brzog rasta na boljim staništima uz primjenu intenzivnog načina uzgoja savremenim, silvikulturnim i agrotehničkim mjerama i u pravilu u konsocijaciji sa poljoprivrednim ili drugim šumskim, niskim i rentabilnim kulturama. Prema podacima, iznijetim na savjetovanju o plantažnoj proizvodnji drveta, ocijenjeno je da u Jugoslaviji postoje povoljni uslovi za podizanje oko 1,5 mil. ha topolovih i četinarskih plantaža i intenzivnih kultura. Plantažna proizvodnja drveta treba da u kratkom vremenskom periodu (već od 8—10 godina) osigura u prvom redu podmirenje potreba deficita u mekim lišćarima i četinarima za hemijsku, a djelimično i mehaničku preradu. Plantažna proizvodnja na 1,5 mil. ha dala bi krajnji efekat od oko 33 miliona m3 bruto mase godišnje, što je u prirodnim šumama za kratak period nemoguće postići. Postavlja se pitanje u kom vremenskom periodu, i kako-je moguće ostvariti povećanu proizvodnju drveta u prirodnim šumama. Pri ovome treba razlikovati potencijalne — maksimalne mogućnosti povećanja prirasta obzirom na prirodne uslove i realne mogućnosti, kod kojih treba voditi računa pored prirodnih uslova još i C´ drugim ekonomskim i tehničkim momentima. Za sada možemo kao-objektivno´ mjerilo za ovu ocjenu uzeti katastarsku klasifikaciju šuma, jer istu imamo provedenu u svim šumama Jugoslavije. Maksimalna potencijalna mogućnost povećanja prinosa (prirasta) prirodnih šuma na osnovu naših i srednjoevropskih prosjeka u sličnim uslovima može se ocijeniti na bazi katastar, klasifikacije, tako da se na prvoj klasi može proizvesti 10 m3 po- 1 ha, a na zadnjoj 8-oj klasi 2 m3 po- 1 ha godišnje. Uz pretpostavku da ćemo pored izdvajanja 800.000 ha šuma za plantažnu proizvodnju, imati 8 mil. ha prirodnih šuma i da će odnos među klasama uglavnom ostati isti, bilo bi moguće povećati proizvodnju u prirodnim — ekonomskim šumama na oko 48 miliona m3 godišnje, odnosno osigurati u prosjeku prirast od 6 m8 po 1 ha. Na iznijetu klasifikaciju i ocjenu mogu se staviti primjedbe, u pogledu mogućnosti proizvodnje većeg prirasta na boljim klasama odnosno manje na lošijim klasama, ali u cjelosti kao- potencijalno- — maksimalna proizvodnja na sadašnjem stepenu gospodarenja u prirodnim šumama ova ocjena može se uzeti kao orijentaciona i moguća. Ovako ocijenjeno povećanje prinosa (prirasta) u prirodnim šumama neće se moći realizovati na svim površinama šuma, iz više razloga. Kao- prvo-, postavlja se problem komunikativno-sti, zatim mogućnosti unovčenja proizvedenih šumskih sortimenata i problem sredstava, koja su potrebna za intenzivan uzgoj. Na nekim mjestima postavlja se i pitanje vlasništva (problem privatnih šuma). |