DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 20     <-- 20 -->        PDF

sman. Industrija isto tako, sa svog ekonomskog gledišta, treba da stimulira


kvalitetnu proizvodnju sirovine.


Naročito je važno naglasiti, da novu povećanu proizvodnju treba dovesti u


sklad sa sadašnjim i projektovanim novim kapacitetima industrije, ili tražiti


mogućnosti izvoza drveta kao sirovine ili industrijske polusirovine, dok se ne


izgrade vlastiti kapaciteti za preradu cjelokupne šumske proizvodnje.


Zavođenje intenzivnog — savremenog gazdovanja u šumama i povećanje
obima sječa odvijače se kroz dua pravca i to:


— Prvo, povećanje proizvodnje — prirasta u postojećim prirodnim (ekonomskim
šumama sa jačim uvođenjem modernijih uzgojnih i zaštitnih metoda,
te uklanjanje iz ekonomskih šuma svega onoga, što ima nisku i malo vrijednu
produkciju.
— Drugo, osnivanje plantaža kultura drveća brzog rasta na boljim staništima
uz primjenu intenzivnog načina uzgoja savremenim, silvikulturnim i
agrotehničkim mjerama i u pravilu u konsocijaciji sa poljoprivrednim ili drugim
šumskim, niskim i rentabilnim kulturama. Prema podacima, iznijetim na
savjetovanju o plantažnoj proizvodnji drveta, ocijenjeno je da u Jugoslaviji postoje
povoljni uslovi za podizanje oko 1,5 mil. ha topolovih i četinarskih plantaža
i intenzivnih kultura. Plantažna proizvodnja drveta treba da u kratkom vremenskom
periodu (već od 8—10 godina) osigura u prvom redu podmirenje potreba
deficita u mekim lišćarima i četinarima za hemijsku, a djelimično i mehaničku
preradu. Plantažna proizvodnja na 1,5 mil. ha dala bi krajnji efekat od
oko 33 miliona m3 bruto mase godišnje, što je u prirodnim šumama za kratak
period nemoguće postići.
Postavlja se pitanje u kom vremenskom periodu, i kako-je moguće ostvariti
povećanu proizvodnju drveta u prirodnim šumama. Pri ovome treba razlikovati
potencijalne — maksimalne mogućnosti povećanja prirasta obzirom na prirodne
uslove i realne mogućnosti, kod kojih treba voditi računa pored prirodnih uslova
još i C´ drugim ekonomskim i tehničkim momentima.


Za sada možemo kao-objektivno´ mjerilo za ovu ocjenu uzeti katastarsku
klasifikaciju šuma, jer istu imamo provedenu u svim šumama Jugoslavije.


Maksimalna potencijalna mogućnost povećanja prinosa (prirasta) prirodnih
šuma na osnovu naših i srednjoevropskih prosjeka u sličnim uslovima može se
ocijeniti na bazi katastar, klasifikacije, tako da se na prvoj klasi može proizvesti
10 m3 po- 1 ha, a na zadnjoj 8-oj klasi 2 m3 po- 1 ha godišnje. Uz pretpostavku da
ćemo pored izdvajanja 800.000 ha šuma za plantažnu proizvodnju, imati 8 mil.
ha prirodnih šuma i da će odnos među klasama uglavnom ostati isti, bilo bi
moguće povećati proizvodnju u prirodnim — ekonomskim šumama na oko 48
miliona m3 godišnje, odnosno osigurati u prosjeku prirast od 6 m8 po 1 ha.


Na iznijetu klasifikaciju i ocjenu mogu se staviti primjedbe, u pogledu mogućnosti
proizvodnje većeg prirasta na boljim klasama odnosno manje na lošijim
klasama, ali u cjelosti kao- potencijalno- — maksimalna proizvodnja na sadašnjem
stepenu gospodarenja u prirodnim šumama ova ocjena može se uzeti kao orijentaciona
i moguća.


Ovako ocijenjeno povećanje prinosa (prirasta) u prirodnim šumama neće se
moći realizovati na svim površinama šuma, iz više razloga. Kao- prvo-, postavlja
se problem komunikativno-sti, zatim mogućnosti unovčenja proizvedenih šumskih
sortimenata i problem sredstava, koja su potrebna za intenzivan uzgoj. Na
nekim mjestima postavlja se i pitanje vlasništva (problem privatnih šuma).