DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 17 <-- 17 --> PDF |
proizvodnja drveta. Savremeno šumarstvo pretstavlja takav način gazdovanja, koji uz intenzivnu proizvodnju drveta ujedno osigurava izvršenje opštih i zaštitnih funkcija šume. Konturna obrada zemljišta (po izohipsama), savremena mehanizacija, upotreba selekcionisanih. vrsta i sorti drveća, đubrenje i druge silvikulturne i zaštitne mjere omogućavaju, da se i u dosadašnjim zaštitnim šumama zagarantuje ne samo zaštitna funkcija, već ujedno i visoka proizvodnja. Organizacija proizvodnje i upravljanje šumama Izuzev NR Sloveniju, u šumarstvu se tek ove 1960 godine vrše ozbiljna nastojanja, da se isto organizuje kao i sve druge privredne oblasti i grane na principu — preduzeća. U drugim republikama šumarstvo´ je organizovano na principu ustanova ili ustanova sa samostalnim finansiranjem. Nerješeni i nesavremeni oblici organizacije proizvodnje i upravljanja u šumarstvu zahtijevaju, da se ovo čim prije riješi kao preduslov za uvođenje viših oblika proizvodnje u ovoj oblasti. U pojedinim našim republikama ili njihovim područjima ozbiljne teškoće za uvođenje intenzivnijeg načina gazdovanja pretstavljaju neriješena pitanja paše u šumama i neriješeni posjedovno pravni odnosi. Dosadašnja investiciona ulaganja u šumarstvu Za period od 1947—1960 uloženo je u šumarstvo- 102,5 milijarde dinara za investicije. Struktura investicionih ulaganja bila je (do konca 1958): u komunikacije SĐ^/o, u zgrade i građevinske objekte SP´o, u opremu 22%, i u ostala (biološka) i druga ulaganja 11%. Najznačajnija ulaganja bila su prema tome uložena u izgradnju šumskih komunikacija, u zgrade i mehanizaciju šumskog transporta tj. u one radove i opremu, koji su bili neophodni u prvom redu za izvršenje plana sječa*. Međutim ulaganja u biološko uzgojne radove tj. u radove za povećanje proizvodnje, bila su do sada veoma niska, a to- se odrazilo i na ukupni nizak prirast i etat naših šuma. Iz cijelog izlaganja o načinu dosadašnjeg gazdovanja može se zaključiti, da eksploatatorski odnos prema šumama u prošlosti, ratna pustošenja, neriješeni i nesavremeni oblik upravljanja, povećane potrebe za drvetom u posleratnom periodu obnove, izgradnja industrije (drvo je izvoženo radi uvoza potrebnih mašina), kao i neznatna sredstva, koja su odvajana za unapređenje šumske proizvodnje daju šumarstvu za sada još karakter zaostale i ekstenzivne privrede. Bruto proizvod šumarstva u 1960 god. predviđa se 75,3 milijarde dinara, a sa drvarskom industrijom 294,5 milijarde din. To sve ukazuje, da šumarstvo zaostaje za opštim ekonomskim razvojem cijele zemlje u odnosu na druge privredne oblasti i grane. Dok je prosječni indeks porasta privrede za period 1956—1961 — 157,6 dotle je on za šumarstvo jedva 102,9 tj. najniži od svih privrednih oblasti i grana. Uzrok tome su bili za sada i objektivni razlozi, jer je obnova zemlje, podizanje bazične industrije i poljoprivrede bilo za zajednicu svakako prioritetnije, pa se šumarstvu ranije nisu mogla dati veća sredstva za njegovu privrednu obnovu. |