DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 17     <-- 17 -->        PDF

proizvodnja drveta. Savremeno šumarstvo pretstavlja takav način gazdovanja,
koji uz intenzivnu proizvodnju drveta ujedno osigurava izvršenje opštih i zaštitnih
funkcija šume. Konturna obrada zemljišta (po izohipsama), savremena
mehanizacija, upotreba selekcionisanih. vrsta i sorti drveća, đubrenje i druge
silvikulturne i zaštitne mjere omogućavaju, da se i u dosadašnjim zaštitnim šumama
zagarantuje ne samo zaštitna funkcija, već ujedno i visoka proizvodnja.


Organizacija proizvodnje i upravljanje šumama


Izuzev NR Sloveniju, u šumarstvu se tek ove 1960 godine vrše ozbiljna nastojanja,
da se isto organizuje kao i sve druge privredne oblasti i grane na
principu — preduzeća. U drugim republikama šumarstvo´ je organizovano na
principu ustanova ili ustanova sa samostalnim finansiranjem.


Nerješeni i nesavremeni oblici organizacije proizvodnje i upravljanja u
šumarstvu zahtijevaju, da se ovo čim prije riješi kao preduslov za uvođenje
viših oblika proizvodnje u ovoj oblasti.


U pojedinim našim republikama ili njihovim područjima ozbiljne teškoće
za uvođenje intenzivnijeg načina gazdovanja pretstavljaju neriješena pitanja
paše u šumama i neriješeni posjedovno pravni odnosi.


Dosadašnja investiciona ulaganja u šumarstvu


Za period od 1947—1960 uloženo je u šumarstvo- 102,5 milijarde dinara za


investicije.


Struktura investicionih ulaganja bila je (do konca 1958): u komunikacije


SĐ^/o, u zgrade i građevinske objekte SP´o, u opremu 22%, i u ostala (biološka)


i druga ulaganja 11%.


Najznačajnija ulaganja bila su prema tome uložena u izgradnju šumskih
komunikacija, u zgrade i mehanizaciju šumskog transporta tj. u one radove i
opremu, koji su bili neophodni u prvom redu za izvršenje plana sječa*. Međutim
ulaganja u biološko uzgojne radove tj. u radove za povećanje proizvodnje,
bila su do sada veoma niska, a to- se odrazilo i na ukupni nizak prirast i etat
naših šuma.


Iz cijelog izlaganja o načinu dosadašnjeg gazdovanja može se zaključiti, da
eksploatatorski odnos prema šumama u prošlosti, ratna pustošenja, neriješeni i
nesavremeni oblik upravljanja, povećane potrebe za drvetom u posleratnom periodu
obnove, izgradnja industrije (drvo je izvoženo radi uvoza potrebnih mašina),
kao i neznatna sredstva, koja su odvajana za unapređenje šumske proizvodnje
daju šumarstvu za sada još karakter zaostale i ekstenzivne privrede.


Bruto proizvod šumarstva u 1960 god. predviđa se 75,3 milijarde dinara,
a sa drvarskom industrijom 294,5 milijarde din.


To sve ukazuje, da šumarstvo zaostaje za opštim ekonomskim razvojem
cijele zemlje u odnosu na druge privredne oblasti i grane. Dok je prosječni
indeks porasta privrede za period 1956—1961 — 157,6 dotle je on za šumarstvo
jedva 102,9 tj. najniži od svih privrednih oblasti i grana. Uzrok tome su bili
za sada i objektivni razlozi, jer je obnova zemlje, podizanje bazične industrije
i poljoprivrede bilo za zajednicu svakako prioritetnije, pa se šumarstvu ranije
nisu mogla dati veća sredstva za njegovu privrednu obnovu.