DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 12 <-- 12 --> PDF |
4. Klepa c D.: Jedna stara praktična metoda računanja prirasta u prebornim šumama, Šumarski list 1960. 5. Schaeffer — Gazin D´Alverny: Sapinieres, Pariš 1930. 6. Schaeffe r L,.: La notion d´age en futaie jardinee, Bulletin de la Societe Forestiere de Belgique, 1936. QUELQUES COURBES D´EQUILIBRE ARTIFICIEL DANS LES SAPINIERES RESUME En se basant sur les courbes d´equilibre dans les »Sapinieres« l´auteur a determine les courbes d´equilibre artificiel avec l´exploitabilite de 60 cm. On peut voir les resultats sur la figure No 1 et dans le tableau No 2. En meme temps l´auteur discute la question d´age d´exploitation. Parmi les differentes manieres pour calculer l´age d´exploitation en futaie jardinee il accepte »la notion d´age« de L. Schaeffer. MOGUĆNOSTI POVEĆANJA PROIZVODNJE (PRIRASTA) I OBIMA SJEČA U PRIRODNIM EKONOMSKIM SUMAMA Ing. Dimitrrje Bura I. UVOD PRIRODNE SUME JUGOSLAVIJE čine 35% ukupne površine zemlje ili 8,8 mil. ha pa obzirom na naše prirodne uslove, pretežno brdoviti reljef, predstavljaju ne samo prirodno bogatstvo, već i jaku potencijalnu osnovu, za ostvarenje nove — povećane proizvodnje i treba da odigraju krupnu ulogu u daljoj izgradnji i unapređenju nacionalne privrede. Imajući u vidu osnove naše privredne politike u narednom periodu, koju karakterišu tri glavna činioca i to: — investiranje u one objekte, koji će ne samo dati bržu akumulaciju, već za koje imamo i sirovine u zemlji; — ulaganje u objekte, čiji proizvodi imaju siguran plasman na domaćem i strafiom tržištu; — usklađivanje investicija i proizvodnje sa međunarodnim tržištem; šumarstvo sa industrijom za preradu drveta čini jedinstven lanac, koji ispunjava sva tri postavljena uslova, pa šumarstvo, uz već razvijenu industriju i poljoprivredu, ima uslove da postane jedna od prioritetnijih privrednih oblasti. Pokušaćemo ukazati na neke osno>vne postavke i osnovne potrebe i nove — intenzivnije metode gazdovanja u prirodnim — ekonomskim šumama, koje će omogućiti povećanje proizvodnje i one biološke, tehničke i ekonomske aspekte, koji ukazuju na stanje i mogućnosti povećanja prirasta. II. STANJE PRIRODNIH — EKONOMSKIH SUMA Da bi bila jasnija slika o stanju prirodnih šuma u obimu zadataka na unapređenju proizvodnje u prirodnim ekonomskim šumama, potrebno je da se iznesu i osnovni najnoviji sređeni statistički podaci sa kojima raspolažemo. 90 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— Od ukupne površine Jugoslavije (25.574 hilj. ha) otpada na šume 8J830 hilj. ha ili 35*Vo površine. — P o vlasništv u otpada na opšteđruštvene šume 6.104 hilj. ha ili 70*/o i 2.726 hilj. ili 3C/o na privatne i zadružne, — Drvna masa svih šuma iznosi 886.188 hilj. m? od čega 705.096 hilj. m" ili 80*/o je masa opštedruštvenih šuma i 181.090 hilj*. ms ili 2(P/t privatnih i zadružnih šuma. — Po očuvanosti šuma ima ha: opštedruštvenih privatnih zadružnih Očuvanih 3,967.374 1,473.000 13.018 Degradiranih Šikara i makija 905.858 1,231.598 834.000 379,000 6.929 2.213 Ukupno: SVEUKUPNO 6,104.830 2,703.000 22.760 8,830.590 Treba naglasiti, da od ukupne drvne mase (šum. fonda) koja iznosi 886.188 hilj. mJ otpada na očuvane opšteđruštvene šume 73°/o, pa ta kategorija šuma tj. očuvane opšteđruštvene šume su najvažnije za privredno razmatranje. — Šuma specijalne namene (zaštitne šume, rezervati, nac. parkovi, izletišta, zeleni pojasevi i si.) ima 224.445´ ha, a na njima se nalazi drvna masa od 25.544´ hilj. m*. — Prema vrsti drveća, a u odnosu na drvnu masu očuvanih opštedruštvenih i privatnih šuma ima 71 četinara je osetna u celokupnom iznosu zemlje. Naročito je nepovoljno stanje u NR Srbiji, gdje je učešće četinara 9,7!ll/o, Makedoniji 12.6"Vo, Hrvatskoj 18.410/!). Najpovoljnije stanje je u NR Sloveniji 64,5P/o, dok je u BiH i Crnoj Gori 38%> četinara. — Odnos dobnih, odnosno debljinskih razreda u visokim jednodobnim, niskim i prebornim šumama nije najpovoljniji za visoku i savremenu proizvodnju drveta. Uzrok tome je dosadašnji način gazdovanja i pretežno eksploatatorski odnos prema šumama u prošlosti i ratna pustošenja. Naročito je karakteristično, da u,prebornim šumama imamo znatne količine stabala jačih dimenzija, a loših bioloških i tehničkih osobina (suhovrha, kriva, natrula), koja bi iz uzgojnih i ekonomskih razloga trebalo u jednom bržem tempu i u razdoblju od 5—10 godina posjeći. — Sume prema bonitetnim razredima katastra Za ocjenu stanja šuma i potencijalne mogućnosti proizvodnje interesantno je navesti i stanje šuma prema evidenciji zemljišnog katastra, koji Sume razvrstava u 8 klasa — prema katastarskom prihodu. Ove klase su izračunate na osnovu prirasta po jedinici površine, kvaliteta i vrijednosti drveta. Prema zemljišnom katastru stanje šuma po klasama je slijedeće: 1 klasa 328.697 2 klasa 723.400 3 klasa 1458.855 4 klasa 1,907.898 5 klasa 1,835.295 6 klasa 1,535.096 7 klasa 711.952 8 klasa 217.818 Ukupno: 8,779,875 * Otstupanje u površini između evidencije katastra i Šumske statistike iznosi 50.125 ha, što se obzirom na ažurnost evidencije promjene u katastru i statistici može tolerisati. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Gornje stanje, odnosno razvrstanje šuma na katastarske klase isto tako nam ukazuje, da prve klase sigurno pretstavljaju odlična staništa na kojima se može ići na visoku proizvodnju (prirast), a to iznosi preko 2,5 mil. ha visokpproduktivnih šuma. Isto tako treba pomenuti, da je radi degradiranosti pojedinih šuma znatan dio površina, iako na dobrim tlima, svrstan u niže katastarske klase, pa prema tome se može sa sigurnošću računati, da je učešće boljih staništa na kojima se sada nalazi, jedan dio slabih šuma isto tako znatno i da -i na takvim površinama imamo uslova za veću proizvodnju drveta od one, koju imamo danas. Sadašnja proizvodnja šuma — drvna masa po 1 ha i prirast Proizvodne mogućnosti šuma u sadašnjem njihovom stanju najbolje se mogu ocijeniti prema drvnoj masi i prirastu po jedinici površine (u konkretnoj gospodarskoj jedinici). Drvna masa po 1 ha Uzevši u obzir očuvane opštedruštvene šume u FNRJ, drvna masa po 1 ha za glavne kategorije šuma je slijedeća: — U očuvanim šumama svih kategorija — prosjek 161 m8/ha — U visokim jednodobnim šumama 141 m´/ha — U prebornim šumama 236 m3/ha — U niskim šumama 33 m3/ha — U degradiranim šumama 49 mVha — U šikarama i makijama 12 nvVha. Prosječni podaci u pojedinim republikama znatno otstupaju kako u odnosu na prosjek FNRJ, a tako i unutar republike za pojedina područja (priv. oblasti i gospodarskih jedinica), pa ih treba uzimati samo kao pomoćne pokazatelje opšteg stanja. Prirast šuma Prirast je. najbolje mjerilo proizvodnje — produktivnosti u šumama. On je funkcija boniteta zemljišta, klimatskih prilika, vrste drveća koja na dotičnom zemljištu raste, te uzgojnih, zaštitnih i gospodarskih mjera, koje se u dotičnoj šumi provode. Ukupni prosječni godišnji prirast svih ekonomskih šuma (opštedruštvenih, zadružnih i privatnih) cijeni se na oko 20 mil. m3 bruto mase, što iznosi nešto ispod 3 m3 po 1 ha godišnje. Ovo je svakako veoma nizak ukupni i prosječni gođišnj prirast naših šuma, obzirom na bonitete staništa šuma i klimatske prilike naše zemlje. Postoje primjedbe na ove podatke tj. ocjenu visine prirasta. Ispitivanja na mnogim mjestima ukazuju, da su "prirasti veći. Međutim, to su određeni lokaliteti i bolja staništa i oni mogu donekle da utiču na povećanje prosjeka, ali se ipak ne mogu zanemariti uređajni elaborati gotovo svih najvrednijih ekonomskih šuma, čiji podaci u prosjeku ipak daju gore navedene iznose. Ako bi se usvojila primedba, da je prirast nešto veći, onda se postavlja pitanje da li se pravilno i objektivno ocjenjuje, premjerava i eviedntira sječa šuma odnosno prerada i potrošnja drveta. U tom slučaju smo onda u drugom nezavidnom položaju sa jako niskim procentom iskorišćenja drveta i velikim procentom otpatka u šumi i na mjestima prerade. III. DOSADAŠNJI NACliN GAZDOVANJA U PRIRODNIM SUMAMA Principi gazdovanja Na šume se još gleda pretežno kroz posječene kubike zrelog ili za određenu svrhu podesnog drveta, koje se kroz decenije akumulisalo u šumama. Ovome je donekle doprinelo´ i dosta rašireno (konzervativno) gledaje na šumarstvo i šumsku proizvodnju, a koje polazi od shvatanja »-da šuma raste sama-«, da je treba samo razumno sjeći, da još imamo dosta šuma (i prašuma), naše šume u cjelini dovoljno prirašćuju za pokriće potreba i si. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Naučno gledanje na korišćenje prirodnih šuma i njihov uzgoj nosi još karakter idealističkog gledanja na šumu kao isključivo prirodno bogatstvo, koje sačinjava složena biocenoza, koju ne bi trebalo narušavati, ili ukoliko je narušena, treba se istoj čim prije vratiti, jer se poremećaj »sveti«, a. šume treba tako koristiti i s njima gazdovati kroz umjerene i oprezne sječe oponašajući u svemu prirodu. Glavni regulativ šumskog gazdovanja bile su dosada sječe. One su zakonskim propisima regulisane — određivanjem godišnjeg ili periodičnog etata (obima sječa). Ovakav način gazdovanja imao je svoje opravadnje i mogao se održati u onom periodu, dok je šuma bilo dosta, ljudi i potreba za drvom malo i dok je drvo imalo mnogo manju primjenu i upotrebnu vrijednost. Karakteristično za dosadašnje gazdovanje je to, da su naši preci kroz stoljeća, a i mi skoro do danas, vršili takav način sječa da smo stalno »probirali« ono što je najbolje. U šumi je na taj način ostajalo ono što je slabije — kržljavije, natrulo ili sa drugim negativnim osobinama. Najljepša stabla otišla su u šindru, dužicu, grede, furnirske trupce i si. Ti su sortimenti iznošeni i iz udaljenih predjela, jer su svojom vrijednosti mogli da pokriju troškove proizvodnje. Postepeno je na taj način u šumi ostajao za prirodno podmlađivanje (nasemenjavanje) genetski lošiji materijal i sve se to odrazilo (negativno) na sadašnje stanje prirodnih šuma. Mali je broj sastojina i stabala (sjemenskih), koje danas možemo izlučiti i reći da su odličnih bioloških i tehničkih osobina i dobrih naslednih svojstava. Međutim, da se gospodarenje vršilo onako kako treba, situacija bi morala biti obrnuta tj. većina stabala bi trebalo da je ostala sa najboljim tehničkim i biološkim svojstvima. Ovo je potrebno, naglasiti i uvidjeti koliko je važno čim prije poduzeti gospodar sko-uzgoj ne mjere u pogledu unošenja u prirodne šume odgovarajućih, u prvom redu autohtonih vrsta drveća, sa odličnim biološkim, tehničkim i naslednim svojstvima, koja će garantovati visok i kvalitetan prirast i dobar podmladak. To zahtijeva, da se načini i ozbiljna prekretnica i u pojmu »prirodnog podmlađivanja«. Naime nameće se imperativno pitanje, da li u našim prirodnim šumama, ako su one danas po strukturi sastavljene od lošeg i genetski nesigurnog materijala (jedinki), treba pustiti, da se i dalje same regeneriraju i stvaraju opet nove, ali loše sastojine (šume). Gospodarske osnove Od ukupne površine opšte društvenih šuma (6,1 mil. ha) uređenih šuma tj. šuma sa uređajnim elaboratima ima 2,5 mil. ha ili 42%, a to je veliki nedostatak za uredno gospodarenje. Dosadašnji uređajni elaborati — gospodarske osnove i instrukcije na temelju kojih se izrađuju, nisu se u osnovi promijenile unazad 50 i više godina. Elaborati su u prvom redu rađeni za područja, u kojima je trebalo vršiti sječu šume. Glavni dio istih daje detaljne podatke o stanju sječivih drvnih masarasporedu sječa (po prostoru i vremenu), dok je uzgojni dio obično skroman i najčešće sa formulacijom, da će se sastojina »prirodno podmladiti« ili »prirodni podmladak osigurati«, ili je data samo kratka uzgojna osnova sa najkraćim podacima o broju i vrsti sadnica, koje treba posaditi ili sjemena zasijati. Detaljnih analiza i mjera za povećanje prirasta obično nema ili se samo u skromnom obimu, predlaže izvršenje čišćenja ili proreda uzgojnog karaktera. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Novi uređajni elaborati imaju nešto više elemenata o uzgojnim merama. Oni su pod uticajem učenja o biljnim zajednicama — fitocenologije. Opisi sastojina su dopunjeni nabrajanjem svih vrsta biljaka dotične biljne zajednice sa nastojanjem, da se iz tih elemenata izvuče zaključak o budućoj šumi — sastojim,, ali sa malo ekonomskih elemenata, odlučujućih za gazdovanje odnosno proizvodnju željenih sortimenata određenog kvaliteta u što kraćem razdoblju. Fitocenologiji, odnosno gazdovanju sa šumama na bazi iste, je cilj približiti šumu biološki stabilnoj biljnoj zajednici sličnoj ili približno sličnoj prašumi, u kojoj čovjek ne bi trebao< mnogo da izmjenjuje vrste drveća, niti da djeluje na strukturu tla u cilju postizavanja određene (nasilne) brže i veće proizvodnje. Prema tome dosadašnje gospodarske osnove u prirodnim — ekonomskim šumama davale su rješenja u pogledu isko´rišćavanja šuma tj. sječa, ali nisu ujedno bili kompleksni ekonomski projekti — biološko tehničkih rješenja, koja treba da garantuju najveću, najkvalitetniju, najbržu i najekonomičniju proizvodnju određenih sortimenata i u tom pravcu novi uređajni elaborati treba da se dopune. Iskorišćavanje drveta kao industrijske sirovine Šumarstvo* sa nedovoljno razvijenom industrijom za preradu drveta je po veličini treća sirovinska privredna oblast. Mora se naglasiti, da zbog slabo razvijene hemijske i zastarele mehaničke industrijske prerade drveta, od ukupnobruto posječene drvne mase upotrebljava se za industrijsku preradu samo 31% drveta (prema stanju 1959), što je veoma nizak postotak. Od ukupnog procenta industrijske prerade (31%) otpada na mehaničku industrijsku preradu 21% a na hemijsku 10%. Izvoz proizvoda šumarstva i industrije za preradu drveta Učešće proizvoda šumarstva i industrije za preradu drveta u posleratnom izvozu iznosilo je u ukupnom izvozu zemlje jedan period vremena oko 30% ukupnog izvoza, dok je danas radi zaostajanja šumarstva i industrije za preradu drveta u odnosu na druge privredne oblasti i grane svedeno na 15%. Obzirom na geografski položaj naše zemlje, prema zemljama deficitarnim sa drvetom (Mediteran i Srednji Istok), mi imamo veoma povoljne uslove za povećanje izvoza. Međutim i za ovu mogućnost nemamo potrebne kapacitete u industriji za preradu drveta. Opšta i zaštitna uloga šuma Opšta i zaštitna uloga šuma važna je za privredu i život cijele zemlje. Sume, osim proizvodnje drveta i drugih šumskih proizvoda, imaju veoma važnii ulogu u životu ljudi i drugih bića. One su regulator vodnog režima, blagotvorno djeluju na klimatske prilike, umiruju bujice i sprečavaju eroziju na svome i susednom zemljištu itd. Zaštita zemljišta od erozije u cjelosti je u većini republika prebačena na šumarstvo´, a to je problem podjednako važan za poljoprivredu, vodoprivredu, saobraćaj i druge privredne oblasti i grane, pa bi ovaj posao morao biti zajednička stvar svih zainteresovanih. Pri ocjeni uloge i značaja šumarstva treba voditi računa i o ovim opštimmomentima, samo se želi naglasiti, da savremeno šumarstvo, odnosno šumska proizvodnja, mora u prvom redu imati u vidu svoj osnnovni zadatak, a to je |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 17 <-- 17 --> PDF |
proizvodnja drveta. Savremeno šumarstvo pretstavlja takav način gazdovanja, koji uz intenzivnu proizvodnju drveta ujedno osigurava izvršenje opštih i zaštitnih funkcija šume. Konturna obrada zemljišta (po izohipsama), savremena mehanizacija, upotreba selekcionisanih. vrsta i sorti drveća, đubrenje i druge silvikulturne i zaštitne mjere omogućavaju, da se i u dosadašnjim zaštitnim šumama zagarantuje ne samo zaštitna funkcija, već ujedno i visoka proizvodnja. Organizacija proizvodnje i upravljanje šumama Izuzev NR Sloveniju, u šumarstvu se tek ove 1960 godine vrše ozbiljna nastojanja, da se isto organizuje kao i sve druge privredne oblasti i grane na principu — preduzeća. U drugim republikama šumarstvo´ je organizovano na principu ustanova ili ustanova sa samostalnim finansiranjem. Nerješeni i nesavremeni oblici organizacije proizvodnje i upravljanja u šumarstvu zahtijevaju, da se ovo čim prije riješi kao preduslov za uvođenje viših oblika proizvodnje u ovoj oblasti. U pojedinim našim republikama ili njihovim područjima ozbiljne teškoće za uvođenje intenzivnijeg načina gazdovanja pretstavljaju neriješena pitanja paše u šumama i neriješeni posjedovno pravni odnosi. Dosadašnja investiciona ulaganja u šumarstvu Za period od 1947—1960 uloženo je u šumarstvo- 102,5 milijarde dinara za investicije. Struktura investicionih ulaganja bila je (do konca 1958): u komunikacije SĐ^/o, u zgrade i građevinske objekte SP´o, u opremu 22%, i u ostala (biološka) i druga ulaganja 11%. Najznačajnija ulaganja bila su prema tome uložena u izgradnju šumskih komunikacija, u zgrade i mehanizaciju šumskog transporta tj. u one radove i opremu, koji su bili neophodni u prvom redu za izvršenje plana sječa*. Međutim ulaganja u biološko uzgojne radove tj. u radove za povećanje proizvodnje, bila su do sada veoma niska, a to- se odrazilo i na ukupni nizak prirast i etat naših šuma. Iz cijelog izlaganja o načinu dosadašnjeg gazdovanja može se zaključiti, da eksploatatorski odnos prema šumama u prošlosti, ratna pustošenja, neriješeni i nesavremeni oblik upravljanja, povećane potrebe za drvetom u posleratnom periodu obnove, izgradnja industrije (drvo je izvoženo radi uvoza potrebnih mašina), kao i neznatna sredstva, koja su odvajana za unapređenje šumske proizvodnje daju šumarstvu za sada još karakter zaostale i ekstenzivne privrede. Bruto proizvod šumarstva u 1960 god. predviđa se 75,3 milijarde dinara, a sa drvarskom industrijom 294,5 milijarde din. To sve ukazuje, da šumarstvo zaostaje za opštim ekonomskim razvojem cijele zemlje u odnosu na druge privredne oblasti i grane. Dok je prosječni indeks porasta privrede za period 1956—1961 — 157,6 dotle je on za šumarstvo jedva 102,9 tj. najniži od svih privrednih oblasti i grana. Uzrok tome su bili za sada i objektivni razlozi, jer je obnova zemlje, podizanje bazične industrije i poljoprivrede bilo za zajednicu svakako prioritetnije, pa se šumarstvu ranije nisu mogla dati veća sredstva za njegovu privrednu obnovu. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 18 <-- 18 --> PDF |
IV. POTREBE DRUŠTVA I PERSPEKTIVNI ZADACI ŠUMARSTVA Potrošnja i proizvodnja drveta i proizvoda od drveta u svijetu i kod nas Da bismo´ mogli što< pravilnije ocijeniti naredne zadatke i pravac razvoja šumarstva i njegove proizvodnje u lancu šumarstvo (drvo kao sirovina — drvarska industrija (mehanička i hemijska), potrebno je sagledati i ocijeniti potrebe i potrošnju drveta u zemlji, te mogućnosti plasiranja našega drveta i proizvoda od drveta u inostranstvu. Jugoslavija je u odnosu na površinu šuma među prvim zemljama u Evropi (5-ta po redu). Međutim po potrošnji proizvoda od drveta mi smo skoro poslednji u svim proizvodima, a naročito u potrošnji papira i kartona sa 7,6 kg po 1 stanovniku godišnje. Pogrešno bi bilo zaključiti, da smo po potrošnji drveta, specijalno proizvoda industrijske prerade drveta tako slabo plasirani, samo radi nerazvijenosti naše industrije, već treba konstatovati, da smo mi tako svrstani dobrim dijelom i radi znanog obima izvoza drveta i proizvoda od drveta. Perspektivni zadaci šumarstva Pred šumarsvo — šumsku proizvodnju Jugoslavije postavljen je jasno zadatak, da u narednom periodu od 15—20 godina, a po mogućnosti i prije, u proizvodnji i potrošnji-drveta i proizvoda od drveta stigne najrazvijenije zemlje Evrope tj. da građanima Jugoslavije osigura standard ekonomski razvijenih zemalja u potrošnji proizvoda drveta, kao i da zadrži i poveća nivo izvoza drveta i proizvoda od drveta. Prema jednom orijentacionom proračunu to zahtijeva godišnju proizvodnju (prirast) i obim sječa od 40—50 mil. m3 bruto mase, a pomogućnosti i više (radi povećanja izvoza). Naš naredni petogodišnji plan 1961—1965 treba da osigura povećani obim sječa od sadašnjih 19,5 mil. ms na 22.5 mil. m3 godišnje (eventualno i nešto više), a u periodu do 1980 godine (po mogućnosti i ranije) trebalo bi da osiguramo povećanu proizvodnju i obim sječa od 45 mil. m3 i da postignemo slijedeću orijentacionu strukturu šumske proizvodnje. U 000 m3 1960 1965 1980 Sječa (bruto masa) 19.500 22.500 45.000 Proizvodnja (neto> masa) 16.190 18.5.10 38.000 Industrijskog drveta: 8.950 11.828 24.450 — za mehaničku preradu 5.488 6.163 11.750 — za hemijsku preradu 2.018 3.215 12.700 Tehničkog drveta (jamsko, stubovi i seoska građa) 2.444 2.430 3.060 Ogrev 7.240 6.682 13.550 Često se postavlja pitanje, da li je tolika i takva proizvodnja potrebna obzirom na stalan razvoj nauke i tehnike u kome se javljaju nove sirovine i materijali, koji mogu da zamijene drvo. Slično pitanje postavljeno je prije 50 i više godina u doba naglog razvoja metalne industrije, naročito nakon pronalaska raznih legura i armiranog betona, koji su mogli na mnogim mjestima da zamijene drvo. Međutim, drvo je baš u tom periodu našlo još veću primjenu i povećanu potrošnju naročito u hemijskoj |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 19 <-- 19 --> PDF |
preradi (celuloza, papir, vještačka vlakna, razne vrste ploča i si.), i ta primjena iz dana u dan nalazi sve nove i nove oblike korišćenja drveta. Danas se od drveta izgrađuje toliko veliki broj proizvoda, kojih nije bilo prije, počevši od raznih oblika mehaničke prerade, vještačkih ploča na bazi drveta svih mogućih dimenziia i oblika, cijelog niza hemiiskih proizvoda — od plastičnih masa, vlakana (viskoze), prehranbenih artikala za li ude i stoku do organskih đubriva, a nauka i tehnika na ovom polju stalno dalie radi. pa nema opasnosti da drvo neće naći svoiu uootrebu. Priie se oostavlja pitanje da li proizvodi na bazi drveta mogu da budu konkurenti u cijeni sa novim sirovinama, i materijalima, koji ga mogu zamijeniti. Savremeno organizovana bilina proizvodnja, ti. proizvodnja drveta. koristeći do maksimuma fotosintezu, biti će sigurno jedan od najekonomičniiih i najjeftinijih načina proizvodnja organske sirovine i sigurno će moći izdržati konkurenciju sa drugim vještačkim sirovinama, u koje će trebati ulagati više energije i rada, pa ovo ne bi trebalo da bude uzrok bojazni zla plasman povećane proizvodnje. Aktuelnije je pitanje organizacije proizvodnje određenih šumskih sortimenata za najkraći rok, što kvalitetnije i što jeftinije, jer samo u tom slučaju šumska proizvodnja može biti jeftinija i konkurentna u odnosu na nove sirovine i materijale, koji mogu da zamijene drvo. U narednom periodu od 20 godina, prema zacrtanoj potrebi i proizvodnji, orijentaciono se predviđa novećanje u sledećim osnovnim proizvodima i to: — rezane građe sa 2 do 2,5 puta, — furnira i šperploča za 10 do 12 puta, — raznih ploča od drveta za 20 puta, i za ovu povećanu proizvodnju treba trajno´ osigurati potrebnu sirovinu, V. MOGUĆNOSTI POVEĆANJA PROIZVODNJE SUMA I INDUSTRIJSKE PRERADE DRVETA Ostvariti postavljeni zadatak tj. povisiti proizvodnju drveta i obim sječa na 45 mil. m3 godišnje za period od 20 godina, po mogućnosti i prije a u vezi sa tim izvršiti odgovarajuću industrijsku preradu toga drveta, potrebno je djelovati u dva pravca i to: — na osposobljavanju industrije za preradu drveta i — uvođenju intenzivnijeg načina gazdovanja u šumama. Osposobljenje i povećanje kapaciteta industrije za preradu drveta je svakako najprioritetniji zadatak. Već sada sječive drvne mase treba da u prvom redu đo< maksimuma industrijski iskoristimo. Treba naglasiti da između šumarstva — proizvođača sirovine i industrije, koja to> drvo prerađuje mora biti mnogo više koordinacije i poslovnog — ekonomskog razumijevanja. Zavođejnem intenzivnijih metoda gazdovanja u prirodnim šumama veoma brzo će se povisiti proizvodnja u kojoj će oko 50% biti tanjih, zdravijih i kvalitetnijih šumskih sortimenata, sposobnih prvenstveno za hemijsku i poluhemijsku industrijsku preradu. Ova činjenica zahtijeva i promjenu shvatanja o vrijednosti nove šumske proizvodnje. Ne bi se smjelo dogoditi (što je još danas slučaj), da za zdrav i svjež kvalitetan proredni materijal na primer četinara, koji pretstavlja odličnu sirovinu za celulozu ili drugu hemijsku ili poluhemijsku preradu drveta, industrija danas plaća manje nego za cjepanice od starih sušika, koje pretstavljaju industrijsku sirovinu najmanje vrijednosti. Organizovana i povećana proizvodnja drveta u šumi mora naći odgovarajući rentabilan pla |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 20 <-- 20 --> PDF |
sman. Industrija isto tako, sa svog ekonomskog gledišta, treba da stimulira kvalitetnu proizvodnju sirovine. Naročito je važno naglasiti, da novu povećanu proizvodnju treba dovesti u sklad sa sadašnjim i projektovanim novim kapacitetima industrije, ili tražiti mogućnosti izvoza drveta kao sirovine ili industrijske polusirovine, dok se ne izgrade vlastiti kapaciteti za preradu cjelokupne šumske proizvodnje. Zavođenje intenzivnog — savremenog gazdovanja u šumama i povećanje obima sječa odvijače se kroz dua pravca i to: — Prvo, povećanje proizvodnje — prirasta u postojećim prirodnim (ekonomskim šumama sa jačim uvođenjem modernijih uzgojnih i zaštitnih metoda, te uklanjanje iz ekonomskih šuma svega onoga, što ima nisku i malo vrijednu produkciju. — Drugo, osnivanje plantaža kultura drveća brzog rasta na boljim staništima uz primjenu intenzivnog načina uzgoja savremenim, silvikulturnim i agrotehničkim mjerama i u pravilu u konsocijaciji sa poljoprivrednim ili drugim šumskim, niskim i rentabilnim kulturama. Prema podacima, iznijetim na savjetovanju o plantažnoj proizvodnji drveta, ocijenjeno je da u Jugoslaviji postoje povoljni uslovi za podizanje oko 1,5 mil. ha topolovih i četinarskih plantaža i intenzivnih kultura. Plantažna proizvodnja drveta treba da u kratkom vremenskom periodu (već od 8—10 godina) osigura u prvom redu podmirenje potreba deficita u mekim lišćarima i četinarima za hemijsku, a djelimično i mehaničku preradu. Plantažna proizvodnja na 1,5 mil. ha dala bi krajnji efekat od oko 33 miliona m3 bruto mase godišnje, što je u prirodnim šumama za kratak period nemoguće postići. Postavlja se pitanje u kom vremenskom periodu, i kako-je moguće ostvariti povećanu proizvodnju drveta u prirodnim šumama. Pri ovome treba razlikovati potencijalne — maksimalne mogućnosti povećanja prirasta obzirom na prirodne uslove i realne mogućnosti, kod kojih treba voditi računa pored prirodnih uslova još i C´ drugim ekonomskim i tehničkim momentima. Za sada možemo kao-objektivno´ mjerilo za ovu ocjenu uzeti katastarsku klasifikaciju šuma, jer istu imamo provedenu u svim šumama Jugoslavije. Maksimalna potencijalna mogućnost povećanja prinosa (prirasta) prirodnih šuma na osnovu naših i srednjoevropskih prosjeka u sličnim uslovima može se ocijeniti na bazi katastar, klasifikacije, tako da se na prvoj klasi može proizvesti 10 m3 po- 1 ha, a na zadnjoj 8-oj klasi 2 m3 po- 1 ha godišnje. Uz pretpostavku da ćemo pored izdvajanja 800.000 ha šuma za plantažnu proizvodnju, imati 8 mil. ha prirodnih šuma i da će odnos među klasama uglavnom ostati isti, bilo bi moguće povećati proizvodnju u prirodnim — ekonomskim šumama na oko 48 miliona m3 godišnje, odnosno osigurati u prosjeku prirast od 6 m8 po 1 ha. Na iznijetu klasifikaciju i ocjenu mogu se staviti primjedbe, u pogledu mogućnosti proizvodnje većeg prirasta na boljim klasama odnosno manje na lošijim klasama, ali u cjelosti kao- potencijalno- — maksimalna proizvodnja na sadašnjem stepenu gospodarenja u prirodnim šumama ova ocjena može se uzeti kao orijentaciona i moguća. Ovako ocijenjeno povećanje prinosa (prirasta) u prirodnim šumama neće se moći realizovati na svim površinama šuma, iz više razloga. Kao- prvo-, postavlja se problem komunikativno-sti, zatim mogućnosti unovčenja proizvedenih šumskih sortimenata i problem sredstava, koja su potrebna za intenzivan uzgoj. Na nekim mjestima postavlja se i pitanje vlasništva (problem privatnih šuma). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Intenzivan način gazdovanja moćiće se u prvom redu zavesti u očuvanim opštedruštvenim šumama, na boljim tlima degradiranih šuma i šikara i na jednom dijelu privatnih i zadružnih šuma, koje su u tom pravcu organizovane (zadružni poslovni savezi). Problem su još i kadrovi, i neophodno potreban rok od oko 5 godina, da se izvrše pripren«ni radovi za prelaz na intenzivnu proizvodnju tj. da se organizuje sjemenska i rasadnička proizvodnja visokoprinosnih domaćih i odomaćenih vrsta drveća i da se izrade potrebne gospodarske osnove i si. U svijetlosti ovih realnih mogućnosti moglo bi se kod nas, u sadašnjim uslovima, zavesti intenzivno gazdovanje na 50% opštedruštvenih očuvanih šuma, 30% degradiranih šuma i šikara na boljim staništima, i na 50% očuvanih privatnih i zadružnih šuma tj. na površini od oko 2,340.000 ha. Nove gospodarske osnove trebalo bi da tu površinu mnogo preciznije ocijene i ona će sigurno prije biti viša nego manja. Na površini od oko 2,3 mil. ha mogla bi se ostvariti povećana proizvodnjaod cea 10 mil. m3 prirasta godišnje to jest današnja proizvodnja od 20 mil. m* godišnje prirasta u prirodnim šumama može se u našim realnim uslovima zavođenjem savremenih intenzivnih metoda uzgoja povećati na 30 mil. m* godišnje. Za povećanje ove proizvodnje potrebno je planirati i osigurati sredstva za radnu snagu i materijalne troškove izvršenja određenih, uzgojnih i zaštitnih radova, koji će garantovati povećanje proizvodnje, na isti način kao što planiramo i osiguravamo sredstva za izvršenje planova sječa. Veličina površine u cjelini i po godinama biće veća ili manja, što će zavisiti od intenziteta uzgojnih mjera i boniteta staništa, na kojima se te mjere budu provodile. Za povećanje proizvodnje na boljim staništima uz iste mjere (ulaganja) ostvari će se viša proizvodnja. Ovo se naglašava stoga, što´ je dosadašnji obim investicionih i redovnih ulaganja u šumsko biološke (uzgojne) radove, koji treba da stimuliraju proizvodnju po- obimu bio mali (cea 11% investicionih ulaganja), a po> strukturi pretežno orijentisan na nisko produktivna pošumljavanja goleti, pa je potrebno u tom pravcu učiniti prekretnicu i orijentisati se na povećanje proizvodnje drveta. u prvom redu u očuvanim i najboljim ekonomskim šumama. Uzgojne intervencije u prirodnim — ekonomskim šumama najinteresantnije su za naše bukove preborne šume, kojih ima preko 50% od ukupne površine šuma, sa velikim učešćem suhovrhih, zrelih i prezrelih stabala čija tehnička i biološka vrijednost iz godine u godinu slabi, pa je ekonomski i biološki opravdano> ove drvne mase čim prije realizovati i zamijeniti sa produktivnijim vrstama drveća (u prvom redu odgovarajućim četinarima). Koliko je potrebno osigurati radne snage za intenzivnu proizvodnju drveta u prirodnim šumama? U šumskoj proizvodnji tj. u šumskim gazdinstvima i pogonima eksploatacije šuma drvno´ industrijskih preduzeća uposleno je danas prosječno godišnje oko 60.000 šumskih radnika (obračunato na bazi 270 radnih dana u godini). Površine šuma u kojima se zaista vjši uzgoj i sječa (a ne samo čuvanje) i na kojima je evidentirana radna snaga, iznosi okruglo 4 miliona ha, pa prema tome na 1.000 ha šuma dolazi 15 radnika godišnje na uzgoj i eksploataciju. Ovaj broj radnika prema tome osigurava dosadašnji obim sječa i prosječnu proizvodnju od 3 m3 po 1 ha drvne mase godišnje. Ako želimo postići na određenim površinama u prosjeku prirast od 6 ms po´ 1 ha i zavesti intenzivno gazdovanje, slično onome, koje danas imamo u nekim dijelovima šumskih gazdinstava Slovenije ili naprednijim šumskim dobrima |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 22 <-- 22 --> PDF |
srednjeevropskih zemalja, bilo bi potrebno osigurati oko 30 stalnih šumskih radnika godišnje na 1.000 ha šuma, te odgovarajuća sredstva za sjeme, sadnice, opremu, komunikacije i si. Broj radnika za svako konkretno gazdinstvo zavisiće još i od stepena otvorenosti šuma i mehanizacije proizvodnje. VI. METODE SAVREMENOG GAZDOVANJA U PRIRODNIM ŠUMAMA KOJE GARANTUJU POVEĆANJE PROIZVODNJE (PRIRASTA) I OBIM SJEĆA Neke načelne postavke. Novo — savremeno šumarstvo, odnosno šumska proizvodnja može se najbolje uporediti sa savremenom poljoprivredom. U savremenom šumarstvu i savremenoj poljoprivredi kao oblicima biljne proizvodnje u otvorenoj prirodi (šumi ili polju), na veličinu proizvodnje utiču ne samo prirodni faktori (zemljište, klima, voda) već i količina i kvalitet uloženog rada. Višegodišnji proizvodni proces u šumskoj proizvodnji prirodnih šuma koji traje u pravilu nekoliko decenija, može se suvremenim metodama gazdovanja znatno skratiti. Prirast šuma, kao glavni proizvod, može se savremenim metodama uzgoja i zaštite povećati. t Savremena šumska proizvodnja se oslobađa krutih šablona »normalne šume «, »normalnog obrasta«, „dužine ophodnje", „normalnog odnosa dobnih razreda" i ide na svjesnu organizovanu proizvodnju potrebnih šumskih sortimenata primjenom novih metoda. U proizvodnju se polazi od jasnog cilja — zadatka, šta se želi proizvesti tj. koje glavne šumske sortimente i od kojih vrsta drveta. Pri tome mora biti jasan pravac razvoja industrije, koja će drvo kao sirovinu koristiti, kao i potrebe društva, pa tome prilagoditi gazdovanje. Šumarstvo i njegova proizvodnja danas se ocijenjuje po proizvodnji po jedinici površine i po čovjeku. Na taj način svrstava se šumarstvo u ravnopravan položaj sa ostalim privrednim oblastima i granama. Veća proizvodnja na istoj površini postaje rentabilnija; smanjuju se troškovi proizvodnje po> jedinici, povećava se produktivnost rada i na tržište se izbacuje jeftin i kvalitetan materijal. Visoka proizvodnja stvara uslove za uposlenje stalne radne snage. U šumarstvu moramo voditi računa za jedan duži period vremena o sadašnjim zalihama drveta u prirodnim šumama (šumskom fondu) koji često putanije po vrsti drveta, strukturi, tehničkoj ili industrijskoj upotrebljivosti, zdravstvenom stanju, prirastu, najpodesniji za postavljeni cilj gazdovanja. Zato treba u prelaznorn periodu nastojati da se, ne ugrožavajući proizvodnu sposobnost staništa, čim prije uklone i iskoriste iz starih sastojina one količine drveta, koje novoj proizvodnji smetaju ili koje su niskoproduktivne ili bezvrijedne. Često puta se sukobljavamo sa problemom kvantiteta i kvaliteta tj. u nekim slučajevima povećana proizvodnja nije uvijek i najkvalitetnija proizvodnja. Pošto je šumarstvo privredna oblast, to> u takvim slučajevima ekonomski momenat potreba, potražnja ili cijena treba da odluči, da li će se ići više na kvantitativnu ili na kvalitativnu proizvodnju ukoliko se ne mogu aadovoljiti oba momenta. Stavljaju se prigovori, da sve što se sada kao novo (savremeno — moderno) preporučuje, da ono ustvari nije novo već da je davno po mnoge stvari u svojim osnovama već od ranije poznate, ali su se u međuvremenu dogodile u nauci i tehnici kvalitetne promjene, stvorena su nova sredstva i nove mašine. Nauka je naročito u zadnjih par godina u oblasti biologije, fizike i hernije toliko napredovala, da su mnoge postavke u bilnoj proizvodnji osvijetljenesa novih aspekata (radioizotopi, elektronski mikroskop, ultrazvuk). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Dogodile su se nove promjene u našim društvenim odnosima, a sve to treba da se usvoji i u šumarstvu. Svjesni smo, da će naučni i tehnički progres ići još i dalje, da šumarstvo isto tako u borbi za osiguranje većih potreba sadašnjeg i budućeg društva mora ići istim putevima, kojim idu i druge privredne oblasti i grane. Šumarstvo ne smije postati kočnica daljeg privrednog razvoja zemlje. Stoga treba da ukažemo na nove savremene metode u šumskoj proizvodnji, odnosno u prvom redu u uzgoju šuma, te da ih naučno, tehnički i ekonomski osvijetlimo´ u novim uslovima i mogućnostima. One metode, koje budu za naše uslove zrele, treba usvojiti, kao što ćemo sigurno, za kratak period vremena usvojiti još novije metode, koje nam već danas najavljuju sa vremena dostignuća u primjeni nuklearne energije, fertilizacije šuma i slično. Metode savremene (moderne) šumske proizvodnje. O ovim metodama gazdovanja u prirodnim šumama, koje garantuju povećanje proizvodnje osvrnuti ćemo se samo koliko je potrebno´ da se potvrdi ocjena mogućnosti povećanja proizvodnje, iznijeta u prethodnom poglavlju. Sve metode savremenog intenzivnog uzgoja šuma čine jedinstveni proizvodni lanac. Na ovom polju rade selekcioneri, pedolozi, fiziolozi, mikrobiolozi, šumari uzgajivači, agrotehničari, biohemičari i cijeli niz drugih stručnjaka, koji svaki u svom sektoru nastoji da doprinese povećanju prinosa. Uzgoj šuma u intenzivnoj proizvodnji drveta primjenjuje sledeće savremene metode: — Odabiranje i izlučivanje sjemenskih sastojina i stabala najkvalitetnijih — u prvom redu autohtonih i visokoprinosnih vrsta drveća, sorti i klonova, te metode njihove selekcije i oplemen javan ja. U vezi* s ovim vrši se podizanjesuvremenih rasadnika, sjemenskih plantaža najboljih domaćih, cdomaćenih i stranih" vrsta drveća, a u prvom redu onih brzoga rasta. Ove metode treba u roku od 5 godina (ukoliko- je potrebno za pripremu) da stvore uslove za prelaz na kvalitetnu intenzivnu šumsku proizvodnju. Selekcija i oplemenjivanje šumskog drveća treba da nam dade biološki spo>scbne jedinke šumskog drveća, sposobne za visoku proizvodnju i otporne na glavne bolesti. — Unošenje četinara u šume lišćara i to prvenstveno´ vrsta brzoga rasta kao ekonomski vrednijih i produktivnijih vrsta, u kojima smo danas deficitarni, kao i lišćara. u četinarske i topola u nizinske. Samo ova, akcija osigurače 50—100% povećanja prirasta šuma na površinama, na kojima se vrši introdukcija. — Uvođenje metoda stalnog aktivnijeg i intenzivnijeg proređivanja( vršenja njege, čišćenje i prorede) kao sistema gospodarenja za povećanje ukupnog prinosa i skraćivanja ophodnje (proizvodnog procesa) u prirodnim šumama. Ove metode u krajnjem efektu povećavaju ukupni sečivi etat do- 50% i poboljšavaju kvalitet drveta. — Zavođenje metoda boljeg korištenja šumskog zemljišta (zemljišta na kome raste šuma) primjenom aktivnih mjera u cilju poboljšanja produktivnosti samog zemljišta i stvaranja optimalnih uslova za snabdjevanje biljaka vodom i hranivima. — Metode prihranjivanja — fertilizacije prirodnih šuma mineralnim đubrivima tamo, gdje postoje ekonomski opravdani uslovi u cilju povećanja proizvodnje. U svjetlosti savremenih sagledanja biljne proizvodnje kroz aspekte fotosinteze i mijenjanja zemljišnih i drugih uslova, odnosno stvaranja optimalnih uslova za biljnu proizvodnju metode fertilizacije pretstavljaju najnovija saznanja, koje će sigurno- u budućnosti imati još veći praktični značaj. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— Primjenom savremenih metoda zaštite šuma, a naročito metoda preventive, kao aktivnih mjera povećanja prirasta za 10—30%, što zavisi od stepena primjene metoda i ekonomske opravdanosti ulaganja za ove radove na velikim šumskim površinama. Za uvođenje savremenih metoda u šumskoj proizvodnji potrebno je izvršiti i određene predradnje, odnosno stvoriti uslove da se te metode intenzivne proizvodnje mogu primijeniti i riješiti neke probleme u šumarstvu kao privrednojoblasti. Potrebno je radi važnosti naglasiti da i o njima treba voditi računa, a to su: — problem organizacije šumarstva kao preduzeća sa radničkim samoupravljanjem i sa stalnom radnom snagom; — problem osiguranja stabilnog redovnog dugoročnog finansiranja šumske proizvodnje i investicija u šumarstvu kako izgradnje komunikacija, mehanizacije tako i bioloških investiranja; — problem izrade savremenih gospodarskih osnova i redovne invetarizacije šuma; — problem osposobljavanja stručnih kadrova za savremenu proizvodnju; — pomoć naučno-istraživačkoj i savjetodavnoj službi, koja treba da pomogne modernizaciju proizvodnje i brže usvajanje novih metoda, kao i traženja savremenijih rješenja u našim uslovima. Pri svemu ovome treba sagledati i realne mogućnosti industrijske preradeproizvedenog drveta i plasmana šumskih i drvnoindustrijskih proizvoda na domaćem i stranom tržištu, dajući naglasak na sve veće mogućnosti razvoja hemijske i poluhemijske prerade drveta i plasmana tih proizvoda. Sve ovo´ jasno´ ukazuje, da se sa mjerama koje se predlažu i za koje postoje objektivni i realni uslovi može povećati proizvodnja drveta na dva načina i to: — U prirodnim šumama kroz zavođenje intenzivne savremene proizvodnje može se povisiti godišnji obim sječa na bruto masu od 30 mil. m13, od čega će biti najviše bukve odnosno lišćara (cea 70%)´, i sa time nećemo moći za jedan duži period namiriti deficit u četinarima i mekim lišćarima za mehaničku i hemijsku preradu. — U plantažnoj proizvodnji drveta (topole i četinari brzog rasta) moguće je ostvariti brzu proizvodnju i početna njena korišćenja već nakon 8—10 godina. Plantažna proizvodnja će u prvom redu brzo nadomjestiti deficit četinara i mekih lišćara za hemijsku preradu drveta. Znači da imamo uslova da zacrtanu proizvodnju od 45 mil. n# godišnje sa sigurnosti ostvarimo, i premašimo u narednom periodu (bližem — 5 god. i daljem — 10—15 god.) i da zajednici osiguramo, dovoljnu proizvodnju drveta na bazi koje će se moći osigurati standard sličan onom najrazvijenijih zemalja Evrope, kao i da zadržimo i povećamo, nivo izvoza drveta i proizvoda od drveta. Svaki od ovih načina proizvodnje ima svoj značaj i važnost u narednom razvoju šumske proizvodnje i industrije za preradu drveta i jedan drugog nadopunjavaju. Prirodne šume ne mogu dati na temelju svoga sadašnjeg stanja sve ono, što. nam je danas i u neposrednom narednom periodu potrebno tj. ne mogu nam brzo> namiriti deficit u četinarima i mekim lišćarima. Prema tome postoje i realni uslovi i opravdanje, da se uz odgovarajuća ulaganja u intenzivniju proizvodnju u prirodnim šumama i podizanje plantaža već sada ide na odgovarajući veći obim sječa na račun nove povećane proizvodnje i stvorenih uslova za njeno, trajno, održavanje na toni povećanom nivou. 102 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Sagledavajući sadašnju šumsku proizvodnju i proizvodnju industrije za preradu drveta, koja čini skupa 295 milijardi bruto produkta u 1960 god. moguće je u periodu od 15—20 godina osigurati povećani bruto produkt na 1.786 milijardi dinara kako je to obzirom na postavljeni zadatak proizvodnje od 45 mil. m* drvne mase godišnje predviđeno. VII. ZAKLJUČAK 1. Sadašnje stanje naših prirodnih šuma na površini od 8,8 mil. ha i proizvodnja (prirast) od cea 20 mil. ms godišnje, daje prosječnu proizvodnju po 1 ha manju od 3 nrVha. Ova proizvodnja i sječa, sa sadašnjim stanjem zastarele industrije za mehaničku preradu i nedovoljno razvijene hemijske industrije na bazi drveta, nije u stanju da zadovolji rastuće potrebe društva i da održi dosadašnji visok nivo izvoza drveta i proizvoda na bazi drveta. Još jedan negativan faktor stanja i strukture šumske proizvodnje jeste deficitarnost u četinarima i nepovoljan odnos lišćara prema četinarima. Mi imamo u odnosu na masu 29% četinara a 71% lišćara, a poželjno bi bilo da je taj odnos obrnut. 2. Pred šumarstvo se postavlja zadatak da u organizovanoj — savremenoj proizvodnji osigura, u lancu šumarstvo — industrija za preradu drveta, povećanu proizvodnju i potrošnju svojih dobara, koji će građanima Jugoslavije osigurati standard najrazvijenijih evropskih zemalja, uz zadržavanje dosadašnjeg ili povećanog nivoa izvoza. Prema ocjeni to bi zahtijevalo godišnju proizvodnju, i obim sječa od 40 do 45 mil. m3 bruto mase drveta uz odgovarajuću industrijsku preradu. 3. Ostvarenje postavljenog zadatka treba sagledati kroz: — osposobljavanje industrije za preradu drveta, koja treba u prvom redu da postojeću proizvodnju kao i onu povećanu u cijelosti industrijski preradi. — uvođenjem intenzivnog načina gazdovanja u šumama i to: — kroz povećanje proizvodnje — prirasta u prirodnim šumama, — kroz osnivanje plantaža i kultura drveća brzog rasta. 4. Povećanje proizvodnje — prirasta u prirodnim — ekonomskim šumama moguće je ostvariti zavođenjem savremenih metoda uzgoja i zaštite šuma. Realna mogućnost da se poveća proizvodnja, obzirom na tehničke i ekonomske mogućnosti i otvorenost (stanje komunikacije) prirodnih šuma za 5—10 godina, mogla bi se ostvariti na iznosu od 30 mil. m3 bruto mase prosječno godišnje Sadašnji obim sječa od 19,5 mil. m3 bruto mase godišnje može se bržim tempom povećati đo> iznosa od 30 mil. m´3 bruto mase prosječno godišnje uz uslov, da se za povećani obim sječa paralelno osiguraju i srazmjerna ulaganja (biološka) za povećanje šumske proizvodnje. Potencijalne mogućnosti proizvodnje prirodnih šuma cijene se na 48 mil. m3 ili 6 m3 po 1 ha prosječno godišnje. 5. Povećana proizvodnja (prirast) i obim sječa baziraju se na savremenim principima gazdovanja i osnovani su na nekoliko načelnih postavki i to: — savremena šumska proizvodnja u prirodnim šumama je organizovana proizvodnja, a ne stihijska — sama od sebe. Na ovu proizvodnju proizvođač svjesno utiče svojim uzgojnim i zaštitnim metodama; — više godišnji proizvodni proces u savremenoj šumskoj proizvodnji može se skratiti (skraćenje ophodnje); — prirast prirodnih šuma može se savremenim metodama povećati. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1961 str. 26 <-- 26 --> PDF |
6. Metode savremene šumske proizvodnje, koje se preporučuju i garantuju visoku proizvodnju čine jedinstven lanac, a to su: — odabiranje i izlučivanje sjemenskih sastojina i stabala, te selekcija i oplemenjivanje najproduktivnijih domaćih i stranih vrsta drveća. U vezi s tim organizovane savremene sjemenske i rasadničke proizvodnje i osnivanje sjemenskih plantaža. — unošenje četinara u šume lišćara i to prvenstveno vrsta brzog rasta, te topola u nizinske šume. — Uvođenje metoda aktivnijeg i intenzivnijeg proređivanja šuma, kao metoda povećanja ukupnog prinosa i skraćivanja ophodnje. — Zavođenje metoda boljeg korišeenja zemljišta i stvaranja optimalnih uslova za rast drveća. — Primjena savremenih metoda zaštite šuma, a prvenstveno uvođenje preventivne službe i mjera. — Primjena metoda prihranjivanja (fertilizacije) šuma i sagledavanja šumske proizvodnje sa aspekta, novijih ispitivanja u oblasti fotosinteze. 7. Prelaz na intenzivnu — povećanu šumsku proizvodnju zahtijeva i rješavanje i nekih organizacionih, tehničkih i finansijskih problema šumarstva među kojima je najvažnije: — Organizovanje šumarstva — šumske proizvodnje kao> preduzeća sa radničkim samoupravljanjem i sa stalnom radnom snagom. — Osiguranje dugoročnog mobilnog finansiranja šumske proizvodnje. — Izrade savremenih gospodarskih osnova. — Rješenje problema polunomadske ispaše u prirodnim šumama, tamo gdje se prelazi na intenzivnu preodzvodnju i regulisanja odnosa lovstva. — Pomoć naučno istraživačkoj i savjetodavnoj službi. — Osposobljavanje stručnih kadrova za savremenu proizvodnju. THE POSSIBILITY OF INCREASING THE PRODUCTION (YIELD) AND THE EXTENT OF CUTTINGS IN NATURAL COMMERCIAL FORESTS SUMMARY The author discusses the above-mentioned problem and states that the present condition of Yugoslav forests with 8,8 million ha. and ca. 20 million cu. m. of annual cut cannot meet the ever increasing needs of the population, or hold the thus far high level of exports of wood and wood products. Besides, there exists also ap upfavourable ratio of broadleaved species (71´Vo) as compared with conifers (29´Vo), although an inverse proportion would be desirable. The task of forestry in this country is to increase the annual yield and the oxtent of cuttings to 40—45 million cu. m. with a corresponding industrial processing of wood. This could be achieved by selecting and breeding the most productive native and foreign tree species, and by the introducing fast-growing conifers into the broadleaved forests as well as Poplars into the lowland forests; by intensive thinnings and shortening of rotation; by methods of better soil utilization and creation of optimum conditions for the growth of trees; by mođern methods of forest protection. In conclusion the author touches upon a series of organizational, technical and financial problems, which should be solved to achieve the objectives aimed at. 104 |