DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 8 <-- 8 --> PDF |
problemi, koji najviše interesiraju našu privredu, nisu rješavali kompleksno, to jest zajedničkom suradnjom nekoliko užih specijalista i njihovih tehničkih pomagača. Jela Od svih naših glavnih vrsta drveća jela ima u Evropi najmanji areal, njena je ekološka amplituda uska, gotovo i nema poznatih rasa (na području Hrvatske vierovatno imame» tri rase jele: dvije, na hladnijim — vlažnijim staništima i toplijim — sušim u dinarskim planinama, i, treću, jače diferenciranu na panonskom sredogorju). Zato kad povećavamo područje njenog prirodnog rasprostranjenja, moramo* to» činiti vrlo obzirno», tj. birajući prvenstveno» ona staništa koja što potpunije odgovaraju njenim ekološkim zahtjevima i maloj prilagodljivosti na druga staništa. Jela ne po»dnosi vruća i suha ljeta, vrlo» studene zime, jake mrazove, tople i suhe vjetrove. Zahtijeva mnogo oborina ili mnogo zračne vlage, ili bar obilno vlage u tlu, nadasve što mirniji i vlažniji zrak. Na mineralan sastav tla nema naročite zahtjeve, pa do»bro uspijeva i na karbonatnim i na silikatnim tlima; na silikatima i na dubljim profilima iznad vapnenaca u toplijoj klimi bolje, jer ,si; ova tla vlažnija i hladnija. Mnogi primjeri pokazuju, da se jela na istočnom rubu areala (Macelj gora i dr., silikat) bc»Ije podmlađuje i održava u borbi s bukvom nego na pojedinim staništima Krša gdje je tri puta više oborina i klima hladnija. Zato neki klimatski indeksi, kojima su neki istraživači nastojali pokazati na staništa za unošenje jele (Rol u Francuskoj na temelju Martonneovog indeksa ariditeta) ne vrijede za nas, jer osim klime vrlo» važnu ulogu ima hladnoća odn. toplina tla i njegova vlažnost; npr. na uzanom području o»ko Brušana i Lešća u Lici i drugdje na silikatima i dubljim profilima iznad vapnenaca imamo obilno» jele, a nedaleko na plićim vapnenačkim tlima uopće je nemamo i ne mo»že je mno»go» biti u. termokserofilnijim zajednicama. Zato je konkurentska snaga jele na mnogim staništima silikata veća nego» prosječno» na vapnencima s mnogo više oborina: na svježim staništima silikata probija se u krošnju bukve, a na vapnencima čeka razvijajući širo»k (difuzan) oblik kro»šnje sve do»k joj se ne po»mo»gne o»slo»bađanjem. Prema tomu jelu mo»žemo proširiti prvenstveno u području njenog areala i na hladnijim i vlažnijim rubovima areala. Izvan njenog areala možemo je unositi u zatvorenije po»lc»žaje, napose na hladnijim i vlažnijim tlima, gdje je kraća ljetna i dnevna termo»perioda, manja prosječna toplina, manje strujanje zraka, manja evaporacija tla i transpiracija krošanja. To su prvenstveno uvale, zatim sjeverne strane koje nisu mnogo» strme i pod utjecajem su vlažnijih i hladnijih vjetrova, ali i južni svježi zatvoreni po»ložaji. Omjer smjese jele na novim staništima može biti 5—40%; veći u zatvorenijim svježim uvalama, manji na vapnencima i položajima izloženim nedo-voljno svježim zračnim strujama. Ne smije se unositi na položaje izložene toplim ili sušim vjetrovima, na padine i grebene s plitkim i ispranim tlom, ni na teška slabo drenirana tla. Dok imamo boljih staništa ne smiju se birati lošija. Smreka Ogromna rasprostranjenost i razmjerno do»bra prilagodljivost novoj okolini, velik broj ekotipova i forma, velika i dugo»trajna klijavost sjemena, jednostavna proizvodnja sadnica i jeftina sadnja — sve to i mno»go drugo utjecalo 6 |