DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 70 <-- 70 --> PDF |
vremena biljnosociološka istraživanja postaju sve više nužna u vidu istraživanja u ekipama, a tim putem doći ćemo vrlo brzo i do obogaćivanja i provjeravanja osnovnih postavki biljne sociologije. Max Moor : BILJNE ZAJEDNICE ŠVAJCARSKIH LUGOVA. (Pflanzengesellschaften schweizerischer Flussauen). Mitteilungen der schweizerischen Anstalt für das forstliche Versuchswesen, Bd. 34, Hft. 4, 1958. S. 223—360. M. Moo r je autor dosada najbolje studije o srednje-evropskim bukovim šumama. Iako se ta studija odnosi na švajcarsku Juru, dakle, na područje dosta udaljeno od naših bukovih šuma, ona sadrži vrlo vrijedne podatke i zaključke, a još i posebno ukazuje na metodiku istraživanja koja važi i za naše prilike. Ta studija o bukovim šumama kompleksno obuhvata komponente vegetacije i tla, i na osnovu toga daje, ne samo definicije biljno-socioloških zajednica, nego ove približava tipovima šumskih sastojina do te mjere, da ih savremeno šumarstvo može uzeti kao takove bez prigovora. Nova studija ovog autora također je rezultat detaljnih istraživanja biljnih zajednica u kojima promjene u stadijnom razvitku i sukcesije predstavljaju školski primjer u savremenom shvatanju biocenotskog razvoja. U uvodnom dijelu autor nas upoznaje sa osnovnim karakteristikama vegetacije u riječnim dolinama i daje sistematski pregled zajednica tih područja. On je obradio i inicijalne zajednice zeljastog bilja na obalama i riječnim sprudovima koje ćemo mi ovdje izostaviti, jer su one interesantne za nas jedino i samo kao sastavni članovi sukcesija koje završavaju šumskom vegetacijom. Za zajednice vrba i ostalog šumskog drveća nalazimo ovdje postavljen nov razred, red i dvije sveze (SALICETEA PURPUREAE Moor 1958, SALICETALIA PURPUREAE Moor, SALICION ELEAGNI Moor i SALICION ALBAE Tüxen) sa četiri zajednice vrbaka od ko jih je jedna novoopisana (Salici-Myricarietum Moor), jedna proširena i tačnije definisana (Salicetum, eleagno~daph.noidis Br. - BI. et Volk) a dvije uključene u novi red, odnosno razred (Salicetumtriandro-viminalis Lohmeyer, Salicetum albo-fragilis Tüxen). U nastavku teksta ove zajednice opisane su u najšire mogućem smislu. Za svaku napose date su osnovne florističke karakteristike, njihovo stanište, kao i dinamika razvoja. Vrlo detaljne tabele priključene su na kraju studije kao nevezani prilozi, a tekst je vrlo bogato ilustriran šematskim crtežima. Isto tako opsežno je raspravljena sva raspoloživa literatura o ovim zajednicama. Takav način obrade nalazimo i kod svih ostalih zajednica koje slijede. Treba naglasiti da se ovdje radi o sasvim novom shvatanju sistema biljnih zajednica, gdje su vrbaci izdvojeni iz ranijeg reda POPULETALIA u razredu QUERCO-FAGETEA i za njih je predložen poseban razred. Autor je, nadalje, obradio niz zajednica šibljaka koje on shvata kao rubne zajednice (»Mantelgesellschaften«), i koje (pretežno u pravcu vodotoka) čine prelaz između zajednica zeljastog ´bilja i određenih zajednica pravih lugova. Te zajednice spadaju u razred QUERCOFAGETEA Br. - BI. et Vlieg., ali ulaze u poseban red PRUNETALIA SPINOSAE Tx, odnosno u svezu BERBERIDION VULGARIS Br.-Bl. Tu spadaju novoopisane zajednice: Salicetum alpicolaeMoor, Salici-Viburnetum Moor i Pyrolo- Coryletum Moor, te zajednica Hippophaeo- Berberidetum Tüxen, koju je autor proširio novim podacima, kao i od ranije opisana zajednica Ligustro-Prunetum Tüxen. Od zajednica pravih lugova koje sistematski pripadaju rodu FAGETALIA SILVATICAE Pawlovski, a svezi FRAXINO- CARPINION Tüxen et Diemont opisane su dvije nove: Calamagrosti- Alnetum incanae Moor i Equiseto-Alnetum incanae Moor, zatim su proširene |