DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 67 <-- 67 --> PDF |
STRANA STRUČNA LITERATURA KÄRPÄTI Z.: Sorbus-vrste Mađarske i susjednih područja (Die Sorbus-Arten Ungarns und der angrenzenden Gebiete). Fed- des Repetorium, 92, 2/3, pp. 71—344, 1960. Kao plod dugogodišnjih istraživanja i prikupljanja o vrstama ´roda S o r to u s Mađarske i sus.iednih zemalja, izašla je monografija, u kojoj je iznesena svestrana taksonomija i rasprostranjenost svojti roda Sorbus. Vrste roda Sorbus raširene su u umjerenim područjima sjeverne hemisfere naše Zemlje. Rod Sorbus navodi prvi Linee »Species plantarum« — 1753. na str. 477. On već razlikuje dvije vrste: a u c uparia i domestic a. Kasniji monografi vrsta roda Sorbus razlikuju grupe vrsta t. zv. sekcija, a unutar ovih vrste (species). Tako Hedlun d (1901) razlikuje 5 sekcija. Karpati razlikuje 5 sekcija roda Sorbus: Cormus, Aucuparia, Aria, Torminaria i Chamaemespilus. Karpati je pretežno kod opisivanja sistematskih nižih svojti uzeo u obzir morfološke razlike lista, zatim cvijeta ii ploda (oblika i svojstava). Svaka vrsta, pa i niže sistematske svojte obrađene su na slijedeći način: 1. Podaci iz literature i herbara 1. morfološki opis, 3. popis lokaliteta prema geografskim područjima. Uz popis lokaliteta navedeni su i autori, odnosno skupljači. Od naših geografskih područja obrađena su slijedeća: Illyricum, u koji se ubraja Slavonicum i Croaticum. Slavanicum se dijeli u Euslavonicum i Praecarniolicum. Croaticum se dijeli u Litournicum, Velebiticum i Carsticum. Ravničarski krajevi naše zemlje spadaju u Pannonicum i to u Transdanubicum (Sopianicum) i Eupannonicum (Deliblaticum) (Vojvodina i Srijem). Banat se ubraja u fitogeografsko područje Dunubicum. Autorova monografija predstavlja ustvari sadanje stanje poznavanja sistematike i raširenosti vrsta roda Sorbus na istraživanom području. Uz brojna svoja višegodišnja ispitivanja, pregledao je sve herbare i botaničke muzeje radi prikupljanja podataka. Djelo sadrži 46 crteža (geografske karte i crteži oblika listova) i 450 literarnih podataka. Za Kärpätia možemo reći, da objektivno navodi sve naše floriste i dendrologe, kod kojih je našao podatke o vrstama roda Sorbus. Dr J. Kovačević PRILOZI DISKUSIJI O MJESTU I ULOZI F´TOCENOLOGIJE U ŠUMARSTVU Braun-Blanquet, J.: OSNOVNI PROBLEMI I ZADACI SOCIOLOGIJE BILJA (Grundlagen und Aufgaben der Pflanzensoziologie). Reprint »Vistas in Botany «. Pergamon Press, London 1999. Upravo u vrijeme kada se gotovo u cijeloj Eropi razmahala diskusija o tome da li i koliko ima vrijednosti sociologija bilja kao savremena naučna osnova ekologije i geografije bilja, kada je ta diskusija prešla i na područje raspravljanja o vrijednosti (i primjenljivosti) ove ili one škole za praktične potrebe poljoprivrede i šumarstva, došao je u pravi ćas ovaj kratki esej duhovnog oca najsvestranije primjenjivane naučne koncepcije i naučnoistraživačke metodike sociologije bilja poznate pod nazivom »ciriško-monpeljerska škola«. U uvodnom dijelu autor ističe da sociologija bilja nije ništa drugo nego sastavni dio kompleksne biocenologije, iako možda jedan od njenih najznačajnijih dijelova, što se je sociologija biljnih zajednica razvila brže nego njena paralelna komponenta — sociologija životinjskih zajednica, potpuno je razumljivo iz same radne metodike jedne i druge discipline. Međutim, novija istra |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 68 <-- 68 --> PDF |
živanja zoologa su pokazala da se zajednice nekih životinjskih vrsta dobro uklapaju u zajednice biljaka. Rezultati istraživanja se često tako dobro poklapaju, da je fitocenoza u najvećem broju slučajeva ujedno i zoocenoza, odnosno biooenoza. Sistem biljnih zajednica zasnovan na florističkom sastavu i vezanosti vrsta ima ogromne prednosti, jer se u florističkom sastavu automatski istič u i druge važne osobine zajednice kao što su: fizionomija, stepen razvijenosti, životne prilike, odnosi konkurencije, areal rasprostranjenja i t. d. O pitanju da li je ovaj sistem prirodan, po autorovom mišljenju, bespredmetno je raspravljati, jer to za razvoj jedne naučne discipline nema nikakav značaj. U daljem izlaganju, autor u kratkim, ali sadržajnim poglavljima daje pregled raščlanjenomu i suštine naučne zgrade na koju se oslanja sociologija bilja. Govoreći o florističkom ograničavanju tipova vegetacije, on naglašava da se ono osniva na podudarnosti (prilika) staništ a (übereinstimmenden Standortsverhältnissen), a ne samo na biljkama koje »prevladavaju«. Opće primjenjena metoda osniva se na »pravilnom« podudaranju izvjesnih skupina biljnih vrsta pod sličnim prilikama staništa. Tu i nehotice dolazimo do veze biljaka-tlo, odnosno biljna asocijacija-tip zemljišta. Autor posebno govori o mogućnosti prepoznavanja i opisivanja asocijacija. Ono nije uvijek jednostavno, i to naročito kada se radi o nestabilnim jedinicama (naseljima) ili o njihovoj mješavini (međusobnom prodiranju) na manjem prostoru. Vrlo su važni kvantitativni i kvalitativni odnosi unutar asocijacije — »konstanca« i tzv. »vjernost zajednici«. Iz ovoga proizlaze veoma važni zaključci za iskorišćavanje podataka dobivenih standardnom metodom uzimanja »snimaka « pri terenskim istraživanjima. Jednu važnu napomenu iz ovog eseja trebali bi da prihvate i naši biljni sociolozi, a ta je da se autor priklanja miš ljenju Schwickera t-a po kojemu asocijacije treba uzeti prostorno široko, a lokalne promjene smatrati subasoeijacijama, varijantama, odnosno za asocijacije treba uzeti zajednice sa skupom karakterističnih vrsta na osnovi klimatskih, i fiziografski dobro ograničenih područja. Po mišljenju autora, taksonomija biljnih zajednica nije još danas toliko napredovala, da bi mogla dati »generalni pregled zajednica«, ali zato postoje dobri regionalni pregledi pojedinih područja među koja ubraja i Jugoslaviju. Po´ našem mišljenju, ipak je to samo djelomično tačna konstatacija jer ni mi još nemamo potpuni pregled, nego više jednu gomilu nesistematizovane građe o našim, (pretežno šumskim) biljnim zajednicama. Međutim, sasvim je tačna konstatacija da je otežano sastavljanje jednog takovog dobrog sistema jer se u materijalima istraživanja nailazi i na prelazne i osiromašene zajednice, kao i na mješavine koje nije lako uvrstiti u sistem. Raspravljajući dalje o nizu pitanja koja su iskrsla u najnovijim radovima, autor nam daje predlog nove definicije za asocijaciju. Ona bi trebala da glasi: »asocijacija je biljna zajednica određene kombinacije vrsta i određenih zahtjeva na stanište, koja kroz prisustvo karakterističnih vrsta (vjernih, čvrstih ili stalnih) pokazuje florističku i ekološku samostalnost. « S tim u vezi ističe da težište definicije asocijacije leži u »karakterističnoj vezi vrsta sa staništem«, a ne u samim karakterističnim vrstama koje ne moraju biti čak ni prisutne u svakoj konkretnoj sastojini te asocijacije. Prema tome izbor karakterističnih vrsta jedne zajednice nije stvar slučajnog izbora, nego rezultat i dobrog poznavanja njihove autekologije. Karakteristične vrste pokazuju tipičnu formaciju asocijacije, mi bi rekli možda, njenu »optimalnu fazu«, dok u inicijalnoj i terminalnoj fazi ne mora biti prisutna ni jedna od karakte |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 69 <-- 69 --> PDF |
rističnih vrsta. To posebno važi za antropogeno uplivisane sastojine asocijacije, pa je tu, po našem mišljenju, i ključ za rješavanje niza neujednačenosti u našim shvatanjima tipova šuma i njihovim vezama sa »floristički« definiranim asocijacijama. Drugi dio ovoga eseja govori o višim sistematskim jedinicama vegetacije. Po mišljenju autora, one se mogu stvarati sa različitih polaznih stanovišta: prema njihovoj kompleksnosti, na osnovi dominirajućih životnih faktora, prema sociološkoj progresiji, od strukturalno jednostavnijih do potpunijih i td. Međutim, ipak se je pokazala kao najbolja — klasifikacija prema florističkoj srodnosti, jer ona omogućava i olakšava širok a upoređivanja. Takve više jedinice su i s t o v r e m e n o i ekološke, horološkeidinamogenetske v e 7. e, jer su karakteristični skupovi biljaka ujedno i odraz raspona staništa, širine geografskog prostranstva i razvojnog procesa. U novije vrijeme uvedena je kao viša sistematska jedinica »grupa klasa«, kojoj su podređene neke postojeće klase. Ove »grupe klasa« obuhvataju teritorijalno udaljene, ali klimatski slične životne prostore koji sadržavaju brojne vikarne vrste istih biljnih rodova a sasvim različite zajednice. Kao osobito´ jasan primjer je klasa evropskih smrčevih šuma (VACCINIO-PICEETEA) i klasa sjeveroameričkih, odnosno japanskih četinarskih šuma sastavljenih iz vrsta Abies balsamea, odnosno. Picea jezoensis, Abies sachalinensis i drugih vrsta koje se odlično podudaraju i u karakterističnim predstavnicima ostalih rodova. Osvrćući se na savremenu diskusiju oko biljnosocioioškog sistema autor ističe niz prednosti kojeg nam daje sistem florističkih veza — posebno za ekološke i druge komparacije, a naročito još za njegovu praktičnu primjenu u šumar stvu, poljoprivredi i u drugim privrednim granama. Međutim, autor je daleko od toga da ovaj sistem, kojemu je on sigurno jedan od najzaslužnijih interpretatora, proglasi jedino ispravnim i jedino upotrebljivim. Činjenica pak, da tom sistemu prilaze brojni novi istraživači biljnih zajednica, pa i oni koji istražuju niže biljke, pokazuje da je taj sistem opravdao svoje postojanje. Sve veće interesovanje zoologa za probleme kauzalne biocenologije daće uskoro vrijedne rezultate kojima će se taj sistem proširiti i upotpuniti. Posebni problemi koji se danas javljaju u razvoju teorije i prakse sociologije bilja nalaze se u pitanju mogućnosti upotrebe matematičko-statističkih metoda kod istraživanja biljnih zajednica. Isto tako ima još niz neriješenih pitanja kod tehnike ekoloških istraživanja korelacije pojedinih faktora, zatim kod metodike istraživanja razvoja (dinamike) zajednica, te pitanje i definicija klimatskih zajednica kao i pitanje areala i drugih geografskih karakteristika zajednica. Autor je osobito detaljno izložio metode i rezultate nekih istraživanja razvojne dinamike (primitivnih) zajednica i ovo pitanje ilustrirao nizom crteža. Sa zadovoljstvom se može konstatovati da je autor i sam evoluirao u shvatanju vrijednosti komparativnih izučavanja arealtipova pojedinih vrsta što mu je već ranije bilo predloženo prilikom studije o šumi sevenskog crnog bora. Naravno da ni problemi kartiranja biljnih zajednica nisu mogli izostati iz ovoga eseja, ali oni su prikazani nažalost u najkraćim crtama. Na kraju autor se upušta i u šira izlaganja o primijenjenoj biljnoj sociologiji, prvenstveno u poljoprivredi i u šumarstvu, i ističe da tu postoji bojazan da ne bi analitičko-statistička razmatranja prerasla kauzalna. Posebno ističe važnost biljnosocioloških istraživanja radi rekonstrukcije razbijene prirodne ravnoteže u predjelima antropogenih devastacija. Po njegovom mišljenju, sa 67 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 70 <-- 70 --> PDF |
vremena biljnosociološka istraživanja postaju sve više nužna u vidu istraživanja u ekipama, a tim putem doći ćemo vrlo brzo i do obogaćivanja i provjeravanja osnovnih postavki biljne sociologije. Max Moor : BILJNE ZAJEDNICE ŠVAJCARSKIH LUGOVA. (Pflanzengesellschaften schweizerischer Flussauen). Mitteilungen der schweizerischen Anstalt für das forstliche Versuchswesen, Bd. 34, Hft. 4, 1958. S. 223—360. M. Moo r je autor dosada najbolje studije o srednje-evropskim bukovim šumama. Iako se ta studija odnosi na švajcarsku Juru, dakle, na područje dosta udaljeno od naših bukovih šuma, ona sadrži vrlo vrijedne podatke i zaključke, a još i posebno ukazuje na metodiku istraživanja koja važi i za naše prilike. Ta studija o bukovim šumama kompleksno obuhvata komponente vegetacije i tla, i na osnovu toga daje, ne samo definicije biljno-socioloških zajednica, nego ove približava tipovima šumskih sastojina do te mjere, da ih savremeno šumarstvo može uzeti kao takove bez prigovora. Nova studija ovog autora također je rezultat detaljnih istraživanja biljnih zajednica u kojima promjene u stadijnom razvitku i sukcesije predstavljaju školski primjer u savremenom shvatanju biocenotskog razvoja. U uvodnom dijelu autor nas upoznaje sa osnovnim karakteristikama vegetacije u riječnim dolinama i daje sistematski pregled zajednica tih područja. On je obradio i inicijalne zajednice zeljastog bilja na obalama i riječnim sprudovima koje ćemo mi ovdje izostaviti, jer su one interesantne za nas jedino i samo kao sastavni članovi sukcesija koje završavaju šumskom vegetacijom. Za zajednice vrba i ostalog šumskog drveća nalazimo ovdje postavljen nov razred, red i dvije sveze (SALICETEA PURPUREAE Moor 1958, SALICETALIA PURPUREAE Moor, SALICION ELEAGNI Moor i SALICION ALBAE Tüxen) sa četiri zajednice vrbaka od ko jih je jedna novoopisana (Salici-Myricarietum Moor), jedna proširena i tačnije definisana (Salicetum, eleagno~daph.noidis Br. - BI. et Volk) a dvije uključene u novi red, odnosno razred (Salicetumtriandro-viminalis Lohmeyer, Salicetum albo-fragilis Tüxen). U nastavku teksta ove zajednice opisane su u najšire mogućem smislu. Za svaku napose date su osnovne florističke karakteristike, njihovo stanište, kao i dinamika razvoja. Vrlo detaljne tabele priključene su na kraju studije kao nevezani prilozi, a tekst je vrlo bogato ilustriran šematskim crtežima. Isto tako opsežno je raspravljena sva raspoloživa literatura o ovim zajednicama. Takav način obrade nalazimo i kod svih ostalih zajednica koje slijede. Treba naglasiti da se ovdje radi o sasvim novom shvatanju sistema biljnih zajednica, gdje su vrbaci izdvojeni iz ranijeg reda POPULETALIA u razredu QUERCO-FAGETEA i za njih je predložen poseban razred. Autor je, nadalje, obradio niz zajednica šibljaka koje on shvata kao rubne zajednice (»Mantelgesellschaften«), i koje (pretežno u pravcu vodotoka) čine prelaz između zajednica zeljastog ´bilja i određenih zajednica pravih lugova. Te zajednice spadaju u razred QUERCOFAGETEA Br. - BI. et Vlieg., ali ulaze u poseban red PRUNETALIA SPINOSAE Tx, odnosno u svezu BERBERIDION VULGARIS Br.-Bl. Tu spadaju novoopisane zajednice: Salicetum alpicolaeMoor, Salici-Viburnetum Moor i Pyrolo- Coryletum Moor, te zajednica Hippophaeo- Berberidetum Tüxen, koju je autor proširio novim podacima, kao i od ranije opisana zajednica Ligustro-Prunetum Tüxen. Od zajednica pravih lugova koje sistematski pripadaju rodu FAGETALIA SILVATICAE Pawlovski, a svezi FRAXINO- CARPINION Tüxen et Diemont opisane su dvije nove: Calamagrosti- Alnetum incanae Moor i Equiseto-Alnetum incanae Moor, zatim su proširene |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 71 <-- 71 --> PDF |
već ranije opisane zajednice: Carici remotae- Fraxinetum W. Koch, Pruno- Fraxinetum Oberdorfer i Querco-Carpinetum Tüxen. Zajednice sive johe (Alnus incana) pripadaju gornjim (»alpskim «) tokovima vodotoka, zajednica šaša (Carex remota) i gorskog jasena (Fraxvius excelsior) je ovdje pretežno zajednica obala manjih vodotoka (»Bacheschenwald), dok je zajednica sremze (Prunus padus) i gorskog jasena karakteristična za mokre depresije rječnih terasa, a zajednica gorskog jasena (Fraxinus excelsior — da nije možda neki posebni ekotip?) i poljskog brijesta je tip pravog luga koji je samo u izuzetnim godinama periodično plavljen. Zaiednica hrastova lužnjaka i kitnjaka. te običnog graba je poseban tip dolinskog luga rasprostranjenog na aluvijalnim terasama, ali izvan dohvata poplavnih voda. Zajednici Querco-Carpinetum Tüxen, autor posvećuje najveću pažnju, jer ona to kao potpuno razvijena šuma i zaslužuje. Njeno stanište nije jedinstveno, nego tzv. aluvijalni mozaik i zbog toga možemo u njoj razlikovati niz izraženih subasocijacija: aegopodietosum, asaretetosum, aretetosum, stellarietetosum i luzuletetosum koje predstavljaju i raspone staništa od pjeskovitih i vrlo vlažnih do skeletom bogatih, jako dreniranih, suhih i kiselih tala. Zajednica crne johe Carici elongatae- Alnetum W. Koch zauzima močvarna staništa u predalpskom području, staništa koja su najčešće vezana sa razvojem tresetišta. Ova zajednica zbog toga ulazi u poseban razred ALNETEA GLUTINOSAE Br. - BI. et Tüxen i red ALNETALIA GLUTINOSAE Tx., odnosno svezu ALNION GLUTINOSAE M. D. Međutim, ovdje je opisan samo jedan fragment ove zajednice, dok crnu johu nalazimo prisutnu i u zajednicama Equiseto- Alnetum incanae (rijetko), Pruno-Fraxinetum i Carici remotae-Fraxinetum (obilnije, ali pojedinačno) gdje nije karakteristična. Na kraju, postoji još jedna zajednica iz razreda, VACCINO-PICEETEA Br. BI., koju autor uzima kao tip zajednice riječnih aluviona predalpskog područja. To je zajednica Pyrolo-Pinetum Br.-Bl. koja se pruža nešto iznad područja koje zahvata visok vodostaj vodotoka, na suhim i šljunkovitim staništima. To je zajednica šume bijelog bora, u kojoj je bogato razvijen sloj grmlja, a prisutne su i karakteristične vrste biljaka i mahovina reda i razreda smrčevih šuma. Slične zajednice možemo naći i u dolini rijeke Save u Sloveniji. Završavajući svoju studiju o lugovima i vegetaciji priobalnih staništa u predalpskom području i sredogorju Švajcarske, autor rezimira rezultate svojih istraživanja i daje pregled stanišnih prilika i zonaciju priobalne vegetacije kao i sukcesije i tzv. »prekrivanje staništa « u području vegetacije priobalnih lugova. U ovim sažetim poglavljima iznesena je vanredno plastično i pregledno zakonitost pojave vegetacije na prirječnim aluvijalnim tlima. Sa tog gledišta ova studija ima ogromnu teoretsku i praktičnu vrijednost i za istraživanja u našim još neistraženim lugovima. Max Moor: PRIMJEDBE UZ SISTEMATIKU RAZREDA QUERCO-FAGETEA. (Zur Systematik der Querco-Fagetea) Mitteilung der Floritisch-soziologischen Arbeitsgemeinschaft N. F. Hft. Nr. 8, Stolzenau/Weser I860, Pp. 283—293. Iz velikog niza studija i referata koji su objavljeni u posljednjoj svesci »Saopštenja radne zajednice za floristička i sociološka istraživanja«, izdvojili smo ovu značajnu studiju švajcarskog autora koja nam dolazi u pravi čas, kada i sami osjećamo potrebu da Sfi razjasne izvjesne nejasnosti i neskladnosti u sistemu i taksonomskim odnosima biljnih zajednica šuma i šumskog drveća. Na prvom mjestu, autor je hronološkim redom složio sve podatke literature koji se odnose sa sistematsko obuhvatanje šumskih biljnih zajednica u više jedinice, i to ne samo onih iz razreda |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 72 <-- 72 --> PDF |
QUERGO-FAGETEA (Br. - Bl. et Vlieg. 1937). nego i onih iz srodnih razreda i redova. Iz c obuhvataju pretežno regionalne zajednice, ali i takve, koje imaju i šire rasprostranjenje. Iz pregledno prikazanih viših sistematskih jedinica hronološki sređenih »prema srodstvu«, vidimo, da se gotovo kod svakog autora, nalazi rx>seban sistem, a ovaj se od ostalih redovno razlikuje u nekim manjim ili većim detaljima. Postoje i takvi sistemi koji, na prvi pogled, nemaju međusobno ništa zajedničkog, ali se ipak u svojim osnovama približuju ili poklapaju.. Iz ovoga ne bi nikada došli do zajedničkog jezika sporazumijevanja, ukoliko ne bi neke od postavljenih jedinica podvrgli sinonimici, ili bi pak, morali naći novi okvir za postavljanje niza dobro ograničenih regionalnih sistema, u kojima bi se sveze i zajednice svele na varijante. Prema tome. autor nam je pokazao širinu problema koji postoji u jedno^ značnom rješavanju pitanja sistema biljnih zajednica. Naše mišljenje je da bi ovaj problem mogao riješiti samo jedan dobro pripremljen i autoritativan sastanak svih evropskih predstavnika regionalnih »kurseva« — pošto tu ne bi odgovarao naziv »škola«. Potreba za tim sastankom je sazrela odavno, i on se ne bi trebao mnogo odgađati! Drugi dio referata rezimira rezultate raznovrsnih pokušaja proširivanja sistema i polazi od razmatranja reda QUERCETALIA PUBESCENTIS. Samostalnost ovoga reda nikada nije dolazila u pitanje. Ranije su tu bile uključene sveze zajednica i grmlja (PRUNION SPINOSAE, BERBERIDION i dr.). Ovdje su bile uključene i malobrojne istražene zajednice šibljaka južne Evrope. Sve ove zajednice i sveze izdvojene su u nov red PRUNETALIA SPINOSAE koji obuhvata srednjeevropske živice. Međutim, u novije vrijeme postoji i. pokušaj da se šibljaci jugoistočne Evrope povezu u nove sveze i u jedan nov raz red (COTINETALIA D. Kraft) u razredu QUERCO-FAGETEA. Prema mišljenju M. M o oi r-a, nije još dovoljno razjašnjeno da li ovdje spadaju i mediteranske šume borova, ali i ovo pitanje su u najnovije vrijeme raščistili naši fitocenolozi I. Horv.at i S. H o r v a t i ć. Većina autora povezuju u redu QUERCETALIA PUBESCENTIS samo 3 sveze: QUERCION PUBESCENTI-PETRAE Br. BI., ORNO-OSTRYION To- maž. i CARPINION ORIENTALIS Horvat. Postoje i sveze DICTAMNO-SORBION Knapp te FAGO-PINION CQRSICANAE Br. BI. koje, međutim, iz naših perspektiva nemaju presudno značenje. Mnogo je jednostavniji red FAGETALIA SILVATICAE Pawlowski. On obuhvata, prema M. Moor-u, samo dvije sveze: FAGION SILVATICAE Pawl, i FRAXINO - CARPINION Tüxen.. Međutim, i ovdje su bile postavljene brojne sveze (ASPERULO-FAGION Tx., LUZULO- FAGION Tx., CEPHALANTHERO- FAGION Tx„ TILIO - ACERION Klika i druge, kao i naše FAGION ILYRICUM Horv. FAGION MOESTACAE prov., i t. d.). Svezu FAGION SILVATICAE, prema mišljenju M. Moor-a, ne bi trebalo dalje dijeliti na podsveze, dok to sa svezom FRAXINO-CARPINION nije slučaj. Sveza FRAXINO-CARPINION treba da obuhvata zajednice mješovitih šuma lišćara, a ove da odvaja od zajednica bukovih i jelo´VO´-bukovih šuma. Za ovo je dao podstreka I. H o r v a t, uvodeći svezu ALNO-QUERCION, ali je on, prema M. Moor-u, ovu svezu vezao za red POPULETALIA ALBAE. Međutim, ovim putem pošli su i Braun- Blanquet i Tüxen, i »vlažno krilo « sveze FRAXINO-CARPINION izdvojili kao ALNO-ULMION i pripojili ga redu POPULETALIA ALBAE, — pripojili i kasnije to napustili! Konsekventno ovu podjelu sprovodi jedino E. Ober -dorfer u svojim radovima.. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Red POPULETALIA ALBAE Br. Bl. u prvo vrijeme obuhvatao je samo svezu POPULION ALBAE u koju su bile uključene zajednice lugova šireg mediteranskog područja. I. H or vat je u ovaj red unio i vlažne polupoplavne šume Srednje Evrope, a poslije njega i mnogi drugi autori su postupili na jednak način. Međutim, postoji niz autora koji potpuno odbacuju potrebu postojanja ovog reda, jer po njihovom mišljenju pojedine zajednice i sveze koje bi se tu uključile, spadaju, na pr. u razred ALNETEA GLUTINOSAE ili u red FAGETALIA SILVATICAE. I sam M. Moo r izdvaja vrbake iz reda POPULETALIA ALBAE u poseban razred SALICETEA PURPUREAE, što je, po našem mišljenju, prihvatljivo. Autor, nadalje, izdvaja i niz pitanja koja se odnose na sistem šumskih zajednica koji obuhvata razred QUERCOFAGETEA. Ovdje imamo pokušaje da se izdvoji kao razred QUERCETEA PUBESCENTIS (E. Oberdorf er), te da se izdvoje neke zajednice reda POPULETALIA ALBAE i pripoje uz ALNETEA GLUTINOSAE (J. Eggler). Isto tako ima i obratnih pokušaja, na pr. da se zajednice iz reda ALNETALIA GLUTINOSAE pripoje redu QUERCOFAGETEA (R. v. Soo, S. Ja vor ka, T. Simon). I sam autor, kako vidimo, zalaže se za izdvajanje zajednice vrbaka (šuma i šikara) u poseban razred. Međutim razred QUERCO-FAGETEA, kako ga je još 1937. godine postavio B r a- un-Blanquet i Vlieger, ostaje ali se uz njega postavlja i niz pitanja na koja treba dati jasne odgovore. Autor ih postavlja i odgovara na njih na sljedeći način: 1. Spadaju li zajednice reda QUERCETALIA PUBESCENTIS u razred QUERCO-FAGETEA? Sastav ovih zajednica pokazuje mnoštvo vrsta bukovih šuma i otvorenih živica pa prema tome ovaj red treba i dalje zadržati u razredu QUERCO-FAGETEA. 2. Pripadaju li zajednice reda QUERCETALIA ROBORI-PETRAEAE razredu QUERCO-FAGETEA? Iako se hras^ tovi, lužnjak i kitnjak i neke druge vrste javljaju u zajednicama sveze FRAXINOCARPINION, red QUERCETALIA ROBORI- PETRAEAE obuhvata samo izrazito acidofilne zajednice i u njega treba uključiti na pr. srednjeevropske šume hrasta i breze, šume pitomog kestena i t. d. QUERCO-FAGETEA i QUERCETEA ROBORI-PETREAE su dva odvojena razreda koje je nemoguće spojiti. 3. Pripadaju li zajednice reda ALNETALIA GLUTINOSAE u razred QUERCO- FAGETEA? Na sličan način kao i red QUERCETEA ROBORI-PETRAEA, i red ALNETEA GLUTINOSAE, obuhvata zajednice crne johe i šikare širokolisne vrbe na tresetlštima, pa, — i -pored prisutnosti crne johe d vrsteSolanum dulcamara u zajednicama koje pripadaju svezi POPULION ALBAE — nemoguće je povezati red ALNETALIA GLUTINOSAE i redove iz razreda QUERCO-FAGETEA. 4. Pripadaju li zajednice (i sveze) uskolisnih vrba (SALICION ALBAE, SALICION TRIANDRAE, SALICION ELEAGNI) razredu QUERCO-FAGETEA? Ove zajednice sastavljene iz slijedećih vrsta vrba: Salix alba, Salis fragilis, S. triandra, S. viminalis, S. daphnoides, S. purpurea, S. eleagnos i S. atrocinerea na prvom mjestu nemaju ništa zajedničko sa zajednicama vrbovih šibljaka u kojima se javljaju Salix nigricans ili sa močvarnim zajednicama u kojima se javljaju S. cinerea i S. aurita. Zajednice i sveze uskolisnih vrba su stanovnici pješčanih i šljunkovitih riječnih obala i bliže su jošićima nego šumama mješovitih lišćara, a imaju i svoje posebne karakteristike. Radi toga treba ih izdvojiti iz razreda QUERCO-FAGETEA i svrstat u poseban razred SALICETEA PURPUREAE (Moo r 1958, vidi i prikaz ovog rada u worn broju Šumarskog lista). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 74 <-- 74 --> PDF |
5. Da li treba odbaciti red POPULETALIA ALBAE? Prema mišljenju E. Oberdorf e r-^a zajednice sveze POPULION ALBAE treba posmatrati ikao prodiranje eurosibirske priobalne vegetacije (lugova) u mediteransku regiju i zbog toga su ove zajednice siromašne sa karakterističnim vrstama bukovih šuma. Prema mišljenju M. Moo r -a, ovaj red treba odbaciti jer se za njega ne mogu izdvojiti dobre karakteristične vrste. Red bi se imao svesti na svezu POPULION ALBAE (resp. Alnion lusitandeum) unutar reda FAGETALIA SILVATICAE, pa bi tek onda ovaj red imao dobre karakteristične vrste kao što su na pr. Carex silvatica, Paris quadrifolia, Allium ursinum i dr. — jer ove onda ne bi morale biti lose (jednostrane) karakteristične vrste razreda. 6. Treba li svezu FRAXINO-CARPINION sensu lato raščlaniti u sveze CARPINION BETULI i ALNO-PADION (ALNO-ULMION)? Obzirom da karakteristične vrste koje pojedini autori postavljaju za ove dvije sveze prehvaćaju u obje sveze, to ih je teško shvatiti kao odvojene. To proizlazi još više i nakon toga pošto je autor izdvojio vrbake u posebni red i razred. Da li bi se sveza FRAXINO-CARPINION mogla razdvojiti na jedno suho i na jedno mokro «-krilo «, teško je odlučiti jer u dosadašnjim radovima pojedinih autora nije dovoljno jasno došlo do izražaja izdvajanje vrbaka i šibljaka, odnosno i tzv. »rubnih « zajednica. 7. Da li treba svezu FRAXINO-CARPINION sensu lato podići na stepen reda? Red FRAXINETALIA kojeg su postavili A. Scamoni i Passarge ne može se prihvatiti jer se tu, između ostalih, radi i o zajednicama bukve i graba koje se nalaze izvan centra svog geografskog rasprostranjenja i, kao što je poznato^ takve »granične grupacije« ne mogu poslužiti kao baz aza neki sistem. Prema tome, ako bi se čak i FRAXINO- CARPINION rastavio na »suhu« (CARPINION BETULI) i »mokru« (ALNO- PADION) svezu, treba Obje zajedno uvrstiti u red FAGETALIA SILVATICAE. Zaključujući ovu opsežnu diskusiju (koja, naravno, nije time i završena, jer će se mnogi fdtocenolozi naći pobuđeni da iznesu svoje stavove i opovrgnu neke koji su ovdje izneseni) — autor nam daje svoj novi nacrt sistema »eurosibirskih ljeti zelenih šuma« koji izgleda ovako: Razred: QUERCO-FAGETEA Br. BI. et Vlieg. Red: QUERCETALIA PUBESCENTIS Br. BI. Sveze: QUERCION PUBESCENTISPETRAEA Br. BI. ORNO-OSTRYION Tomažić CARPINION ORIENTALIS Horvat Fago-Pinion corsicanae Br. BI. Red: FAGETALIA SILVATICAE Pawlowski Sveze: FAGION SILVATICAE Pawl. FRAXINO-CARPINION Tx. et Diem. POPULION ALBAE Br. Bl. Alnion luzitanicum Br. Bl. et coli. Red: PRUNETALIA SPINOSAE Tüxen Sveze: BERBERIDION VULGARIS Br. Bl. Rubion subatlaniticum Tx. Prunion fruticosae Tx. Salicion arenarie Tx. Pruno-Rubion ulmifolii O, Bolca Lonicero-Berberidion hispanicae O. Bolos Razredu QUERCO-FAGETEA i navedenim redovima date su na novi način postavljene skupine karakterističnih vrsta, koje sada imaju mnogo određeniji položaj i značenje. Međutim, na stranu to što bi se u mnogome složili sa au |