DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 56     <-- 56 -->        PDF

nih i nerazvijenih zemalja povećao se za
skoro 30°/o, dok se svjetska proizvodnja
šuma istovremeno nije povećala više od
15%>. Jedino za drvo. namijenjeno industriji,
situacija je nešto bolja. Tu je konstatirano
povećanje produkcije od 30´%,
ali jedan dio tog povećanja proizlazi odatle,
što je smanjen otpadak kod prerade
i što je jedan d:o ogrjeva iskorišćen za
celulozno drvo. Međutim i tu postoji jedna
granica, koja je već u mnogim zemljama
postignuta. Osjeća se slična situacija kao
i u poljoprivedi, a sastoji se u tome. da
su najveći prirasti postignuti u već razvijenim
zemljama i u SSSE, dok su u nerazvijenim
zemljama prirasti ostali na istom
nivou, tako da bi čovjek skoro mogao
reći. da je u tim zemljama proizvodnja
ostala na istom nivou. Taj je manjak utoliko
markantniji, što je razvoj industriie
pulpe i papira sjajan. U dvadeset posljednjih
godina svjetski je kapacitet prešao od
25 na 60 miliona tona papira. Taj je prirast
bio izrazito brži od istodobnog prirasta
svjetske industrijske proizvodnje, te je
učinio od pulpe i papira industriju, koja
se po svojoj vrijednosti (15 miliiarđi dolara),
po svojim dimenzijama i svohm kapacitetima
svrstava u red tradicionalno
moćnih industrija, kao što su industrija
čelika, tekstila i ulja. Ipak, usprkos nekih
nedavnih uspjeha u Latinskoj Amer´ci i
Dalekom Istoku. 9pulpo oir^đa na Evropu i Sjevernu
Ameriku Porast potrošnje napija
za prosvjetne svrhe i za ambalažu u siromašnim
zemljama bio je zaustavljen zbog
nedovoljnog lokalno? opskrbljivanja i nemogućnosti
nerazvijenih zemalja da izdvoje
veća devizna sredstva za uvoz papira.


Mnogobrojni razlozi objašnjavaju taj
razvoj, koji nije ružičast, jer bi čovjek
normalno očekivao, da bi velike rezerve
nepos ečenih šuma mogle lako omogućiti
povećanje šumske orodukcije. Mnogi od
tih razloga su dobro poznati. Zato bih želio
da se osvrnem samo m neke aspekte,
koji su se pokg-aM naročito značajni u toku
naših sistematskih isokHvania sličnih
razvoja u nekih 80 do 100 zemalja u svijetu.


1. Ne može se P"eći preko č:n*enice, da
vlade zakonodavna i un-ravn-- tijela još
uvijek dovolino ne ckene važnost šuma;
iz toga rezultira, da su investiere u šumarstvu
nedovoline. da ^e šnmar~ka služba
slabo saturirana : politički slaba, a da
privatni kapital niie dovoljno angažiran
ni ondje, gdje h´< ?""">arstvo bno unosio.
2. Naše nas je iskustvo u FAO nažalost
naučilo, da planeri i ekonomisti pridaju
razvoju šumarstva slabi prioritet.
Oni smatraju da stabla rastu stotinu godina
i predstavljaju dugoročno investirani*5
slabog ukamaćenja. Oni ne vide, da brzorastuće
plantaže mogu smanjiti ophodnju
na 10 i 20 godina i to specijalno u
proizvodnji pulpe i ogrjeva; oni zaboravljaju
da razvoj šumarstva obično počinje
s prirodnim šumama, koje za razliku od
pol´oprivređnih usjeva, nisu morale biti
zasađene, nego. je dovoljno da postanu
pristupačne, da budu uređene i onda iskorištene.


3. Presija stanovništva, koja je često
kombinirana s razlozima političkog oportunizma,
drugi je veliki razlog zbog kojeg
se pridaje slabiji prioritet uređenju
postojećih šuma ili osnivanju novih. Nemogućnost,
đa se cifarski izrazi zaštitna
funkcija šuma, mnogo otežava to nepovoljno
stanje. Čovjek ne može očekivati
od polovice svjetskog pučanstva, koje nije
dovoljno ishranjeno, da dovede u odnos
proizvodnju hrane i šumarstva, ako to njihovi
predstavnici i mnogi specijalisti ne
razumiju ili nisu sposobni da tu vezu pokažu.
Jedan od glavnih ciljeva Projekta
o razvoju Mediterana, koga je izradio
FAO. bio je. da se demonstrira kako je
pogrešno graditi nacionalnu ekonomsku
politiku ; rrograrne razvoja jedino na
kratkoročnim razmatranjima, i na potrebi
osiguranja brzih profita. Programi, koji
su bili detaljno izgrađeni za deset mediteranskih
zemalja i za tu regiju, kao cjelinu,
čine jedan promišljeni pokušaj, da
se kombiniraju dugoročne investicije s
kratkoročnim akcijama i da se pokaže, da
takva politika može dati odgovor, koga
očekuje toliko nerazvijenih zemalja u njihovim
pokušajima za ostvarenjem njihova
razvoja pomoću vlastitih sredstava.
4. Druga teškoća, koju susrećemo često
u nekim dijelovima svijeta, sastoji se u
tome. što vlade pojedinih zemalja pokazuju
tendencu, da idu iz jednog ekstrema
u drugi — od pomanjkanja bilo kakve
kontrole do potpune zabrane sječe i industrijske
g razvoja. Ne treba isticati, da
su takve mjere loše. Smatram jednim od
najvažnij;h zadataka, da se postigne razumijevanje
o potrebi, da se na nekim
površinama kombinira čuvanje šuma i
ograničen;e sječa, a da se na drugim površinama
obavljaju komercijalne sječe s
razvojem šumarstva na njima.
5. Činjenica jest, da se dobar dio tropskih
šuma u nerazvijenim zemljama, gdje
bi trebalo podignuti proizvodnju, smatrao
nepristupačnim. Iskustvo je FAO u
svom programu tehničke pomoći (na pr.
u Amazoni) pokazalo, da te šume n:su ta