DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 52 <-- 52 --> PDF |
rišćenje pčelama znatnih danas neiskorišćenih površina. U okviru opće obnove Krša znatno će se i brzo pojačati proizvodnja nektara, odnosno prvorazrednoga meda i podizanjem agronomskih zaštitnih pojaseva, kombinirajući pošumljavanja s podizanjem voćnjaka i hortikulture. Zaštitni šumski pojasevi, izvedeni planski smanjuju opasnu snagu hladnih i toplih vjetrova, štite i vežu tlo, održavaju vlagu, sprečavajući s tim isušivanje tla, suzdržažavaju posolicu u primorskim krajevima i na otocima, ublažavaju ekstremne temperature, djeluju na tok voda, ublažavaju bujice, sklonište su mnogim životinjama, osobito korisnim pticama, ukrašavaju kraj, a daju korist čovjeku, jer povećavaju prinos neposrednoga poljoprivrednoga zemljišta. Kod podizanja pojaseva, s obzirom na pčelarstvo dolazi u obzir ovo drveće i grmlje: bagrem, razne vrste lipa, gledičija, amorfa, hrast, divlji kesten, pitomi kesten, vrba, iva, klen, drijen, japanska sofora, Paulownija, Koelreutheria, badem, višnja, trešnja, jabuka, kajsija, kruška, šljiva, oskoruša, suručica, tamarika, katalpa i dr. Izbor se obavlja prema vrsti i položaju tla, i klimi. Osobita je prednost pojaseva s gustim zimzelenim grmljem, jer su hladni, pogotovo jaki zimski vjetrovi (bura) štetni za zimovanje pčela. Vrste drveća treba kombinirati tako, kako bi razvijale što bolju krošnju. Kad drveće odraste, treba podsaditi podstojno šiblje, koje je medonosno (na pr. malinu ...). Kako se danas gotovo svuda posvećuje sve veća briga uređivanju parkova i drvoreda, mogu i u tomu sudjelovati i sa agronomima i šumari. Koliko mi je poznato šumarsko se osoblje u zapadnim zemljama bavi mnogo više s pčelarstvom nego naše, iako je ono po školskoj spremi, i po svojemu odnosu prema prirodi, upravo upućeno na bavljenje pčelarstvom. Zašto ne bi i mi iskoristili dobru priliku za korist svoju i naše narodne zajednice. Med je čista prirodna, snažna i zdrava hrana, koja istrošenu tjelesnu snagu nadoknađuje brže i bolje od svake druge slatke tvari, a poznato je dijetetsko i profilaktično terapeutsko djelovanje meda na čovječji organizam, a posebno povoljno djelovanje meda na funkcioniranje srčanoga mišičja. Već zato bi terensko šumarsko osoblje trebalo trošiti med, osobito poslije napornoga tjelesnoga rada. Konačno, šumarsko osoblje trebalo bi, u zajednici sa agronomima, poraditi na tomu, da se na njihovomu području osnuju poveći društveni pčelinjaci, čim bi se 50 mnogo boije iskoristila prirodna bogatstva naših šuma i podigli prinosi u poljoprivredi oprašivanjem bilja. LITERATURA: Adž;ć M. S.: Medonosno šiblje i drveća... Anić M.: Sociologija bilja i njezina važnost za hrvatsko šumarstvo. Šumarski list, g. 1943, br. 11—12. Bindseil N.: Waldbienenweide, Forstwirtschaft und Naturschutz, Leipzig, 1939. Geinitz B.: Die Honigtaufrage und die Honigtaulifernden Kleinlaüse. (Cinarini C. B.) Zeitschrift für angewandte Entomologie, 24, 1938. Grout A R.: The Hive and Honey Bee. Hamilton, 1954. Horvat I.: Biljni svijet u zemljopisu Hrvatske, II svezak, u izdanju Matice Hrvatske, 1942. KovačeviĆ 2.: Primijenjena entomologija. 1953, Zagreb. Perušić A.: Suma i pčela, Zagreb, 1944. Perušić A.: Pčelinji med, Zagreb, 1959. i akta XVII Internac. pčelarskog kongresa u Rimu, 19158. Pellet F. C: Sources of Nectar and Pollen, Hamilton, 1954. Wellenstein G.: Ein neuer Weg zum Steigerung der einheimischen Honigernte, Forstschutzstelle, Südwest, Wittenbal bei Freiburg, u časopisu Südwestdeutscher Imker, 1959, br. 11. Sčerbina — Bliznjuk: Pčelarstvo. Moskva. 1939. Ing. A. Perušić PETI SVJETSKI ŠUMARSKI KONGRES održan je u Seattlu, Washington (USA) u vremenu od 29. augusta do 10. septembra I960, na Washingtonskom Sveučilištu. Kongres je radio u plenumu i u sekcijama. Na prva dva generalna zasjedanja tretiran je problem višestrukog korišćenja šumskog zemljišta (»Multiple use of Forest Lands«). Glavni referat podnio je Richard E. Me. Ardle, šef američkog šumarstva, uz sedam koreferata iz različitih zemalja svijeta. U tom referatu Me. Ardle je iznio novu koncepciju višestrukog korišćenja šumskog zemljišta. Jedna šuma može imati glavni cilj proizvodnju drva za preradu,, no može istovremeno služiti za rekreaciju, za zaštitu vode i potoka, za pašu stoke i divljači i t. d. Druga šuma može služiti manje za proizvodnju drva, ali više za rekreaciju ili zaštitu voda. komunikacija^ naselja i si. Danas postoji bezbroj kombinacija korišćenja šumskog zemljišta. No krivo bi bilo tražiti, da se višestruko korišćenje postigne uvijek na svakom hektaru šume. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 53 <-- 53 --> PDF |
kao što bi bilo pogrešno svakom korištenju dodjeliti jednaki dio šume. Šumar treba da šumsko zemljište istovremeno svestrano iskoristi za proizvodnju drva, za rekreaciju, za zaštitu vođa, za lovstvo, za stočarstvo i ostale svrhe. Njegova je dužnost, da izgladi konflikte, koji se pojavljuju između različitih ciljeva gospodarenja, da ih tretira kompleksno i da tako postigne najveću korist, koju šuma svojim direktnim i indirektnim beneficijama pruža čovjeku. U tom duhu odvijao se V. Svjetski Šumarski kongres; na svakom se izvještaju, na svakoj publikaciji, na svakoj znački delegata kao i na poštanskoj marki (koju je USA povodom toga izdala) nalazio simbol mnogostrukih koristi, koje šuma čovjeku pruža (drvo, rekreacija, voda, lov i paša). SI. 1 Na trećem generalnom zasjedanju tretiran je problem »Progres u svjetskom šumarstvu « (»Progress in World Forestry«). Glavni referat podnio je Egon Glesinger, direktor Šumarskog Odjela FAO u Rimu. Uz taj referat bilo je sedam referata iz različitih zemalja svijeta. Zbog važnosti i interesantnosti uloge šuma u svjetskoj privredi donosimo ovdje u cijelosti prijevod referata Egona Glesingera. ULOGA ŠUME U SVJETSKOM EKONOMSKOM RAZVOJU U 1960. godini bit će u šumama cijelog svijeta proizvedeno oko 1.700 miliona kubnih metara oblovine. Taj volumen, koji teži oko 1.350 miliona tona, interesantno je usporediti sa svjetskom proizvodnjom cerealija od 800 miliona tona ili sa svjetskom proizvodnjom čelika od 290 miliona tona. Vrijednost neprerađenih šumskih proizvoda kreće se oko 35 milijardi dolara, što spada u red veličina nacionalnih dohodaka Francuske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva ili grubo uzevši to je jedna četvrtina procijenjene vrijednosti svjetske prehrambene proizvodnje. Osnovna šumska industrija zaposlit će oko 5 miliona ljudi, a prerađivačka industrija po prilici isto toliko. Pet do šest miliona ljudi bit će angažirano oko sječe i izvoza, a oko jedan i pol milijun ljudi angažirat će se u gospodarenju sa šumama. Na taj će način 17 do 18 miliona ljudi naći zaposlenje u šumarstvu i drvnoj industriji, ne računajući koristi, koje će milioni seljaka, odnosno zadruge izvući iz svojih malenih šuma. Nema sumnje, prema tome, da šumarstvo predstavlja značajan elemenat u svjetskoj privredi. No važno bi bilo znati, da li će ono u budućnosti igrati veću ili manju ulogu. Kako treba planirati gledajući 20 ili 40 godina unaprijed? Hoće li šume i dalje igrati bitnu ulogu u privrednom razvoju svijeta? OPASNOSTI OD RAZVOJA ČOVJEČANSTVA U toku cijele historije šumska površina zemlje nije se prestala smanjivati. To smanjivanje bilo je u posljednjih sto godina brže nego ikada prije. Pojedinci su smatrali još pred nekoliko decenija, da je taj fenomen nužno povezan uz socijalni i ekonomski progres. Šuma je opskrbljivala prve ljude hranom, ogrjevom i davala im sklonište. Uslijed razvoja poljoprivrede kao i uslijed demografske ekspanzije goleme su površine šuma bile iskrčene. Prvi stadiji industrijalizacije prouzrokovali su novu presi ju na šume — ponovni prekomjerni zahtjevi za građevnim i ogrjevnim drvom, tako da su se granice šuma još više pomaknule kako je čovjek napredovao i kako se množio. I danas se u svijetu šume uništavaju — svjesno ili nesvjesno. Ali istovremeno sve se više prihvaća ideja, da smanjenje šumske površine može imati dalekosežne posljedice, jer šuma ne daje samo drvo 51 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 54 <-- 54 --> PDF |
nego mnoštvo drugih koristi, koje su dragocjene za čovjeka. U svom kapitalnom govoru Me Arđle je govorio vrlo kompletno o koncepciji »mnogostrukog korišćenja šuma«, a M. Sen, generalni direktor FAO, je insistirao, da se očuvaju šume i tla, što je osnovica mnogih naših ideja u FAO. Ja ću se ograničiti ovdje na to, da potsjetim, da su koristi od šuma uglavnom dvovrsne. To je, s jedne strane drvo, a s druge strane različiti fizički i socijalni učinci, koje često nazivaju »utjecaji šume« (indirektne koristi). U mnogim slučajevima ove posljednje koristi nađmašuju po svojoj važnosti koristi od drva. U stvari, na jednom velikom dijelu kugle Zemljine šume i vegetacija, koja je uz njih vezana, čine zaštitni pokrov, koji do maksimuma apsorbira kišu, regulira tokove voda, sprečava poplave i bujice i tako poboljšava efikasnost vođenih izvora za gotovo sve ljudske aktivnosti od kojih spominjemo samo neke, kao što su navodnjavanja, kućna potrošnja vode, industrija, hidroelektrični radovi i t. d. Moderni gradovi i industrija trebaju svakog dana golemu količinu vode, no čovjek je rijetko kada svjestan toga kako velik udio imaju šume u tom kompliciranom procesu, koji osigurava redovnu opskrbu vodom. Pored toga šume zaštićuju tlo od erozije i tvore zaštitu za poljoprivredne kulture na susjednim površinama. Sume igraju ulogu barijere protiv klizanja terena i lavina. One daju hranu za stoku i pružaju prebivalište za divljač; šume nam pružaju mjesta za rekreaciju, za odmor i oporavak a istovremeno uljepšavaju pejsaže. Poteškoća ipak leži u tome, što gotovo svatko prihvaća teoretski neophodnu ulogu šuma u svim tim aspektima, no vlade pojedinih zemalja, ekonomisti i planeri to zaboravljaju i pripisuju investicijama u šumarstvu mnogo manji značaj nego što bi to zasluživalo, jer šumari nisu dosada uspjeli da izraze u novcu vrijednost »utjecaja šume« (indirektnih koristi). Studije, koje smo izradili u okviru Projekta mediteranskog razvoja, dale su mnogobrojne ilustracije katastrofalnih djelovanja, koja ugrožavaju veliki broj zemalja uslijed nedovoljnih materijalnih sredstava i nedovoljnih prioriteta u restauraciji i konzervaciji šumskog pokrova u zaštitne svrhe. Dopustite mi, da ponovo istaknem mnogobrojne uloge šume i da naglasim, da koncepcija višestrukog korišćenja šuma (»multiple use«) ne znači, da sva korišćenja moraju biti izražena na svakom hektaru šume ili da svakom korišćenju treba dodijeliti jednaki dio šume. Time želimo reći, da braneći šumske kapacitete od povećanih zahtjeva za zemljom ili upotrebom zemlje, mi treba da odvagnemo svako ekskluzivno korišćenje prema drugoj mogućoj kombinaciji korišćenja, imajući pred očima ideju postizavanja optimalne kombinacije korišćenja u određenoj gospodarskoj jedinici. Šuma neće dati najveću produkciju, ako se tretira svaka korist zasebno, ali suma koristi bit će vjerojatno veća od one, koja bi slijedila iz ekskluzivnog korišćenja samo u jednom cilju. Mi svi vrlo dobro znamo, da bi se teško našla zemlja na svijetu, gdje čovjek ne bi mogao nabrojiti goleme površine, koje bi morale biti pokrivene šumama, a sada ih koristi poljoprivreda ili stočarstvo ili su ogoljene i neproduktivne. Osim toga, razvojem pučanstva u svijetu i neizbježnim porastom životnog standarda, specijalno u nerazvijenim zemljama, površine, koje se imaju čuvati kao šumski pokrov ili na kojima produktivne šume treba rekonstruirati, moraju se povećati. Jedan od najvažnijih zadataka šumara, ekonomista i državnih organa jest, da bdiju nad tim, da u nacionalnim programima ekonomskog i socijalnog razvoja održanje, odnosno obnova šuma na kritičnim površinama bude usvojena kao neophodni aspekt tih programa. Taj proces mora ići paralelno s povećanom prehrambenom proizvodnjom i treba da bude njezina dopuna. TENDENCE U POTROŠNJI -DRVA Pogledajmo sada drugi aspekt našeg pitanja o budućoj ulozi šume i ispitajmo svjetske tendence potrošnje i proizvodnje drva. Jedna od prvih činjenica, koja udara u oči jest, da tehnički razvoj stalno eliminira drvo iz nekih upotreba za koje je ono bilo jedini prikladni materijal. U Evropi je potrošnja ogrjeva po glavi pala od 0,42 m3 u 1913. na 0,24 u 1955. godini; ta se tendencija nastavila, jer je ona izraz progresa. Prije posljednjeg rata, za jedan prosječni veći stan trebalo je u Evropi oko 15 m3 drva. U 1950. godini bilo je dovoljno 10,5, a u 1955. samo 7,5 m3 U SAD između 1940. i 1953. volumen drva, potreban za jedan stan, pao je od 33 na ispod 25 m3. Znači li to, da važnost šume postepeno opada? Odgovor je kategorički: »Ne«. To nije samo moje vlastito uvjerenje, kao autora knjige, koja ima tendencu, da pokaže kako će drvo i šume biti pozvane da odigraju veću ulogu. Odgovor se osniva na važnijim dokazima. U prvom redu, usprkos činjenici, što su drugi materijali zamijenili drvo, po |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 55 <-- 55 --> PDF |
trošnja industrijskog drva po glavi se povećala u toku posljednjeg decenija u gotovo svim regijama svijeta. To pokazuju sljedeće cifre, izražene u kubnim metrima za hiljadu stanovnika: u Evropi od 390 na 500; u Južnoj Americi od 150 na 240; u Africi od 40 na 50; u Aziji od 50 na 90; u Oceaniji od 930 na 1.170" Jedino u Sjevernoj Americi povećanje nije sasvim jasno. Svjetski prosjek se povećao za jednu četvrtinu od 350 na 440. Dok se čovječanstvo svijeta povećalo za 2-2´y/o. sveukupna svjetska potrošnja drva povećala se od 690 miliona na 920 miliona m3, tj. za 35P/o u toku decenija. U drugom redu, između potrošnje industrijskog drva i nacionalnog dohotka postoji pozitivna korelacija. Ta korelacija nije jako visoka. Istraživanja organizacije FAO su pokazala, da je prirast potrošnje drva jače izražen kod nižeg nego kod v;šfg nacionalnog dohotka. U zemljama, gđie je nacionalni dohodak manji od 100 dolara po glavi, elasticitet potražnje za novinskim papirom se kreće na primjer između 2,5 i 3: on pada na iznos od po prilici 1.5, kad se nacionalni dohoci kreću od 400 do 600 dolara po glavi, a približava se jedinici pri dohocima od preko 1.000 dolara po gla vi. Za druge vrste papira i kartona, opadanje je strmije i za najveće nacionalne dohotke, kao što ih imaju SAD i skandinavske zemlje, čini se, da je spomenuti elasticitet pao za neke kategorije ispod 1. Ukratko, jedan posto prirasta nacionalnog dohotka povlači za sobom prirast potreba, koji nije proporcionalan sa porastom nacionalnog dohotka nego je nešto manji. Ipak, usprkos sploštenosti te krivulje, korelacija između povećanja nacionalnog dohotka i potrošnje industrijskog drva ostaje kao osnovna činjenica od velike važnosti. Od 11 zemalja s najvećim dohotkom po glavi nijedna zemlja ne troši manje od 500 m3 industrijskog drva na 1.000 stanovnika. Šest od tih zemalja troše više od 1 500 m3 na 1.000 stanovnika. Ali s druge strane od dvadesetak zemalja s niskim dohotkom — za koje su procjene vjerodostojne — gdje je dohodak po glavi manji od 100 dolara, nijedna zemlja ne troši 100 m3, a samo 5 zemalja troše više od 50 m3 na hiljadu stanovnika. No iz toga, naravno, ne smijemo zaključiti, da će zemlje, sada s malenim dohotkom, kad postignu nivo najnaprednijih zemalja, trošiti isto toliko industrijskog drva kao što ga troši Japan, Kanada, SAD danas. Međutim, može se reći općenito, da nijedna zemlja s niskim dohotkom ne će dostići viši nivo uz slabu potrošnju drva. Drugim riječima, nijedna nerazvijena zemlja, koja je odlučila da razvije svoju privredu nema izgleda za postignućem srednjeg nivoa — da ne govorimo o visokom nivou — ako se njena potrošnja na industrijskom drvu po stanovniku ne digne na jedan izdašan način u odnosu na malene količine drva, koje se sada troše u tim zemljama. Jedan od glavnih razloga za to leži u porastu prosvjetnih potreba, koje su osnovica privrednog progresa; potražnja bit će povećana porastom pučanstva (demografskom ekspenzijom). Taj je zaključak uveliko potvrđen studijama, koje je FAO upravo dovršio o budućim potrebama na drvu u Aziji i u Pacifičkoj regiji. Profesor Streyffert iz Švedske u svojoj knjizi »World Timber Trends and Prospects« (Svjetske tenđence i perspektiva za drvo«) dao je isti odgovor. Ne želim odugovlačiti s tom temom, a još manje želim, da vas uspavam nabrajanjem cifara. Mislim, da sam dosta rekao, da bi objasnio svoje uvjerenje, da će svijet u vremenu od danas pa do konca ovog stoljeća tražiti od svojih šuma mnogo veće količine industrijskog drva. Reći o tome nešto više bilo bi preuranjeno, prije nego što budu završene studije, koje FAO vrši o razvoju i perspektivama potrošnje, produkcije i trgovine drvom. Nadamo se, da će te studije biti dovršene za sve regije svijeta, tako da bi na slijedećem Svjetskom Šumarskom Kongresu mogao biti podnesen dobro fundiran odgovor. Smatram međutim, da će svijet na koncu ovog stoljeća, a možda već između 19-80. i 1900, imati potrebu barem za dva puta većom količinom industrijskog drva od one, koju troši danas. Na temelju sadašnjeg znanja u FAO možemo također zaključiti, da će se potrebe za šumskim proizvodima relativno brzo povećati u najslabije razvijenim regijama svijeta; u zemljama niskog dohotka, a to vrijedi za više od polovicu pučanstva svijeta, snažan porast u potrošnji drva bit će glavni pratilac i istiniti uvjet privrednog razvoja. SDABO POVEĆANJE PROIZVODNJE I RAZLOZI ZA TO S obzirom na ono što sam rekao o razvoju potrošnje drva pitamo se, možemo li se zadovoljiti progresom, koji je ostvaren u šumarstvu u toku posljednjih deset godina. Nažalost mislim, da ne možemo. Proizvodnja šuma nije ni iz daleka slijedila progres nacionalnih dohodaka. U vremenskom intervalu između 1950. i 1957. godine globalni nacionalni produkt industrijalizira |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 56 <-- 56 --> PDF |
nih i nerazvijenih zemalja povećao se za skoro 30°/o, dok se svjetska proizvodnja šuma istovremeno nije povećala više od 15%>. Jedino za drvo. namijenjeno industriji, situacija je nešto bolja. Tu je konstatirano povećanje produkcije od 30´%, ali jedan dio tog povećanja proizlazi odatle, što je smanjen otpadak kod prerade i što je jedan d:o ogrjeva iskorišćen za celulozno drvo. Međutim i tu postoji jedna granica, koja je već u mnogim zemljama postignuta. Osjeća se slična situacija kao i u poljoprivedi, a sastoji se u tome. da su najveći prirasti postignuti u već razvijenim zemljama i u SSSE, dok su u nerazvijenim zemljama prirasti ostali na istom nivou, tako da bi čovjek skoro mogao reći. da je u tim zemljama proizvodnja ostala na istom nivou. Taj je manjak utoliko markantniji, što je razvoj industriie pulpe i papira sjajan. U dvadeset posljednjih godina svjetski je kapacitet prešao od 25 na 60 miliona tona papira. Taj je prirast bio izrazito brži od istodobnog prirasta svjetske industrijske proizvodnje, te je učinio od pulpe i papira industriju, koja se po svojoj vrijednosti (15 miliiarđi dolara), po svojim dimenzijama i svohm kapacitetima svrstava u red tradicionalno moćnih industrija, kao što su industrija čelika, tekstila i ulja. Ipak, usprkos nekih nedavnih uspjeha u Latinskoj Amer´ci i Dalekom Istoku. 9 Ameriku Porast potrošnje napija za prosvjetne svrhe i za ambalažu u siromašnim zemljama bio je zaustavljen zbog nedovoljnog lokalno? opskrbljivanja i nemogućnosti nerazvijenih zemalja da izdvoje veća devizna sredstva za uvoz papira. Mnogobrojni razlozi objašnjavaju taj razvoj, koji nije ružičast, jer bi čovjek normalno očekivao, da bi velike rezerve nepos ečenih šuma mogle lako omogućiti povećanje šumske orodukcije. Mnogi od tih razloga su dobro poznati. Zato bih želio da se osvrnem samo m neke aspekte, koji su se pokg-aM naročito značajni u toku naših sistematskih isokHvania sličnih razvoja u nekih 80 do 100 zemalja u svijetu. 1. Ne može se P"eći preko č:n*enice, da vlade zakonodavna i un-ravn-- tijela još uvijek dovolino ne ckene važnost šuma; iz toga rezultira, da su investiere u šumarstvu nedovoline. da ^e šnmar~ka služba slabo saturirana : politički slaba, a da privatni kapital niie dovoljno angažiran ni ondje, gdje h´< ?""">arstvo bno unosio. 2. Naše nas je iskustvo u FAO nažalost naučilo, da planeri i ekonomisti pridaju razvoju šumarstva slabi prioritet. Oni smatraju da stabla rastu stotinu godina i predstavljaju dugoročno investirani*5 slabog ukamaćenja. Oni ne vide, da brzorastuće plantaže mogu smanjiti ophodnju na 10 i 20 godina i to specijalno u proizvodnji pulpe i ogrjeva; oni zaboravljaju da razvoj šumarstva obično počinje s prirodnim šumama, koje za razliku od pol´oprivređnih usjeva, nisu morale biti zasađene, nego. je dovoljno da postanu pristupačne, da budu uređene i onda iskorištene. 3. Presija stanovništva, koja je često kombinirana s razlozima političkog oportunizma, drugi je veliki razlog zbog kojeg se pridaje slabiji prioritet uređenju postojećih šuma ili osnivanju novih. Nemogućnost, đa se cifarski izrazi zaštitna funkcija šuma, mnogo otežava to nepovoljno stanje. Čovjek ne može očekivati od polovice svjetskog pučanstva, koje nije dovoljno ishranjeno, da dovede u odnos proizvodnju hrane i šumarstva, ako to njihovi predstavnici i mnogi specijalisti ne razumiju ili nisu sposobni da tu vezu pokažu. Jedan od glavnih ciljeva Projekta o razvoju Mediterana, koga je izradio FAO. bio je. da se demonstrira kako je pogrešno graditi nacionalnu ekonomsku politiku ; rrograrne razvoja jedino na kratkoročnim razmatranjima, i na potrebi osiguranja brzih profita. Programi, koji su bili detaljno izgrađeni za deset mediteranskih zemalja i za tu regiju, kao cjelinu, čine jedan promišljeni pokušaj, da se kombiniraju dugoročne investicije s kratkoročnim akcijama i da se pokaže, da takva politika može dati odgovor, koga očekuje toliko nerazvijenih zemalja u njihovim pokušajima za ostvarenjem njihova razvoja pomoću vlastitih sredstava. 4. Druga teškoća, koju susrećemo često u nekim dijelovima svijeta, sastoji se u tome. što vlade pojedinih zemalja pokazuju tendencu, da idu iz jednog ekstrema u drugi — od pomanjkanja bilo kakve kontrole do potpune zabrane sječe i industrijske g razvoja. Ne treba isticati, da su takve mjere loše. Smatram jednim od najvažnij;h zadataka, da se postigne razumijevanje o potrebi, da se na nekim površinama kombinira čuvanje šuma i ograničen;e sječa, a da se na drugim površinama obavljaju komercijalne sječe s razvojem šumarstva na njima. 5. Činjenica jest, da se dobar dio tropskih šuma u nerazvijenim zemljama, gdje bi trebalo podignuti proizvodnju, smatrao nepristupačnim. Iskustvo je FAO u svom programu tehničke pomoći (na pr. u Amazoni) pokazalo, da te šume n:su ta |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 57 <-- 57 --> PDF |
ko nepristupačne kako se obično smatralo, premda su uglavnom siromašne na vrstama, koje su komercijalno interesantne. Ali njihov razvoj mora često čekati kolonizaciju i poljoprivredno naseljavanje, koje vrlo slabo napreduje, tako da ima malo privlačnosti za investiranje kapitala u toku tog procesa. Drugu sliku, što se može dogoditi, pružaju istočne četinjave šume Rusije, koje su također, teško pristupačne ;. udaljene. Njihov nagli razvoj se moždt, može usporediti s onim, što se dogodilo u Sjevernoj Americi pred jedno stoljeće. Nijedan od tih slučajeva ne daje nam rješenje u potrebi za transformiranjem tropskih šuma u istinske i eksploatacijske i drvno-industrijske centre. 6. Ja lično smatram, da najveća teškoća rezultira iz činjenice, što su u većem dijelu svijeta šumari naučeni, da organiziraju produkciju šuma gotovo isključivo prema svojim idejama o kapacitetu šuma, ne misleći mnogo na sadašnje ili buduće nacionalne potrebe. Cesto sam bio iznenađen, kad sam konstatirao, da je u vrlo malo zemalja šumska proizvodnja planski organizirana, iako je planiranje nužni elemenat svakog uređivanja šuma i moralo bi biti široko razvijeno kod šumara. Dok je osnivanje jedne željezare, kao i svake druge industrije, izvedeno kao funkcija potražnje proizvoda, šumari još uvijek nisu usvojili taj način rada i još uvijek ih ima mnogo, koji se smatraju samo upraviteljima (čuvarima) šuma. Nema sumnje, da ie iedan od osnovnih zadataka šumara održavanje i popravljanje plodnosti i produktivnosti tla, ali taj zadatak sa principom trajnosti ne bi smjeli kruto uzeti (naročito ne u tropima, gdje je produkcija često vrlo polagana), da on sprečava prihvaćanje uređajnih planova, koji su tako zamišljeni, da bi opskrbili industriju i potrošače i po količini, i po kvaliteti onim, što oni trebaju. »Uzgajanje šuma treba da je sluškinja, a ne skupa metresa uređivanja šuma« kako je to rekao nedavno jedan uvaženi evropski šumar. Tako smo došli do zaključka, da zbog određenih razloga šumska produkcija — specijalno u slabo razvijenim regijama — ne napreduje brzinom, koja nam se čini poželjna i dapače nužna. Ako se situacija ne promijeni i ako tempo šumarske ekspanziie ne bude jače napredovao, mnoge će zemlje svijeta biti osuđene, da u toku svog razvoja iskuse tri ozbiljne teškoće. Prvo, nedovoljna opskrba na papiru,; građevnom drvu i ostalim šumskim nrozvodlma dielovat će kao u´ko grlo u post:zavaniu bolieg životnog standarda i povećanje nacionalnog dohotka; drugo, umjetno smanjenje količine papira, drva i drugih proizvoda, koji će ipak morati biti importirani, znatno će smanjiti devizna sredstva, koja bi morala biti iskorišćena za kupnju dobara prvorazrednih potreba; i konačno, treće, nestašica na šumskim proizvodima dovest će do povećavanja prekonverne eksploatacije i uništenja pristupačnih šuma. ZNAKOVI NADE Na sreću te teškoće nisu nerješive. Neke cd tih osnovnih zapreka, koje su zaustavilo progres šumarstva počinju se uklanjati. 1. Generalna tendenca osnivanja plantaža vrsta drveća brzog rasta možda je najvažniji progres. Ako se on i dalje nastavi na dovoljno širokoj osnovi, moći ćemo ga usporediti s naprednim voćarstvom, koje ie prešlo od skupljanja divljih voćaka na kulture. Na taj je način moguće postignuti po hektaru 3.5 i 10 puta veću proizvodnju od one u prirodnim šumama. To su razlozi, koji mnoge ljude navode na to, da zastupaju ideju radikalne zamjene mješovitih listopadnih šuma u tropskim regijama s novim šumama, što je predmet stalne teme među šumarskim stručnjacima. 2. Progres na polju moderne eksploatacije od slične je važnosti, naročito u razvijenim zemljama, gdje je radna snaga skupa i gdje je nema. Mehanizaciju radova u šumi mogli bismo usporediti s revoluciiom. koju su u poljoprivredi izazvali traktori i ostali strojevi u toku prošle generacije. U nerazvijenim zemljama te nove metode mogu potpuno izmiieniti shvaćanje o pristupačnosti šume te mogu pomoći, da se smanje golemi, nepodnošljivi troškovi, koje primitivne metode eksploatacije danas nameću. 3. Tehnički progres svakog dana pruža novp praktične demonstracije o tome kako je drvo sirovina za svestranu preradu. Drvna industrija upotrebliava svu svoiu sno^obnost i smjelost, da izvuče najboliu korist od sveffa onoga što đrvn pruža. Ali na tom području bi se moglo učiniti mnogo više ne samo u poboljšavaniu novih upotreba drva u poboljšaniu tehnike fabrika- c,;iP nego također u »umjetnosti prodati« i) č°mu mi šumari — ja sam o tome često mislio — zaostajemo daleko za drugim in- d.iKtr´:ama. Kanua drva se nalazi još u novonma. no na vidiku je unotreba lignina. š+o žeunc nčeku;emo. ier u tež:ni suhno- drva lienin učestvuje sa oko 30%. Kannte t nro´zvodnje pulpe i papira razvija so veMk´m tempom i nrogresi se osjećaju u svim dijelovima svijeta. 55 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 58 <-- 58 --> PDF |
4. Usprkos teškoća, koje se susreću u najvišim forumima, našto sam već aludirao u ovom referatu, neki rukovodioci, kao i neki upravni organi počinju razumijevati, da šumarstvo može pružiti dobru bazu za ekonomski i industrijski razvoj. Pro*gres je polagan zbog pomanjkanja iskustva u izradi planova i pomanjkanja tehničke službe, (premda se situacija u šumarskoj službi u posljednjih 10 godina mnogo popravila) i pomanjkanja materijalnih sredstava. Ali ima svijetlih znakova, koji ukazuju na to, da će razvoj šumarstva, integriran s industrijskim i poljoprivrednim razvojem, postati glavni dio mjera određenih da promaknu nezavisni ekonomski razvoj i da će postati jedna forma javnih radova, naročito korisna za absorbiranje neiskorišćene seljačke radne snage. 5. Odjek tih ohrabrujućih razvoja dosegnuo je točku s koje se može jasno prosuđivati. Možda je najmarkantniji primjer dala Evropa, gdje su prve regionalne studije o tendencama drva (»Timber trends Study«, publicirano po FAO u 1953) pokazale opasnost velikog deficita na celuloznom drvu i uvjetovale prihvaćanje neposrednih mjera za povećanje šumske proizvodnje. Usprkos izraženih sumnja U to vrijeme, šumari su prihvatili borbu za veću proizvodnju, tako da ne samo da su brojke o proizvodnji u 1960. godini na nivou naših najoptimističkijih predviđanja, nego u mnogim zemljama znaci pokazuju, da se čovjek može nadati naknadnoj progresiji proizvodnje. Međutim, Evropa je jedna od regija, gdje se kao u SAD-u i u kontinentalnoj Kini, površina šuma očigledno povećava. Također se možemo nadati, da će intenziviranje šumarskih aktivnosti, stimulirane Projektom FAO-a o razvoju Mediterana, dovesti do restauracije šuma ne samo na jugu Evrope nego također na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi. 6. Konačno, premda u FAO nismo suviše zadovoljni s praktičnim rezultatima danas, mi smo ipak dosta ponosni, što je osnovano sedam regionalnih šumarskih komisija, koje obuhvaćaju sve zemlje, članice FAO, i čine mehanizam za organiziranje koncentrirane akcije, koja ima za cilj da izvrši promjene koje su po našem mišljenju nameću. BUDUĆI ZADACI U toku tog ekspozea pokušao sam dotaknuti neke od problema s kojima treba da se bavimo. Želio bih da izvjestim ovaj uvaženi Kongres, da postoji vrlo prešna potreba, da se temeljito i kontinuirano ubrza ritam kojim se razvija svjetska šu marska proizvodnja i da se poveća površina na kojima šume treba obnoviti ili održati u cilju njihove zaštitne funkcije. Ti ciljevi mogu i moraju biti postignuti. Smatram, da bi ovaj Kongres mogao učiniti veliki doprinos, kad bi privukao pažnju javnosti na četiri glavna zadatka kojima bi šumari trebali poklonit; svoj interes. To su: 1. Sistematske studije za razradu ekonomskih metoda, koje bi omogućile, da se »utjecaji šume« (indirektne koristi šume) mogu kvantitativno izraziti. Vjerujem, da bi numerička procjena vrijednosti »utjecaja šume« pružila šumarima uporišta u traženju investicionih sredstava. 2. Istraživanja i pokusi o vrstama drveća brzog rasta za sve klimate sa specijalnim osvrtom na plantaže u tropskim zonama, koje bi konačno omogućile iskorišćeri e golemih rezervi u tropskim šumskim područjima. 3. Progresivna ekspanzija industrije pulpe i drugih drvnih industrija u cilju, da se u nerazvijenim glavnim regijama kreiraju eksploatacijski i drvno-industrijski centri na osnovu bogatstva njihovih šuma, imajući pred očima potrebe na šum- Slika 2 Zelena dugiazija u fakultetskoj šumi Pack-Forest |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 59 <-- 59 --> PDF |
skim proizvodima, koje iz dana u dan rastu. 4. Sistematska izrada nacionalnih planova za šumsku proizvodnju i njezin razvoj u vezi s predviđenim potrebama na šumskim proizvodima. Ta bi studija trebala biti osnovica za šumarsku politiku svake zemlje. U svemu je bilo preko 200 referata s mnoštvom koreferata. Prije Kongresa organizirane su dvije ekskurzije: jedna u istočnom dijelu USA. druga u šumama na obali Pacifika. Poslije Kongresa organizirano je pet različitih ekskurzija u pojedine dijelove USA. Za vrijeme Kongresa održan je cijeli n:´z jed ,»., Slika 3 Transport drva u fakultetskoj šumi Pack-Forest Zaključujući svoj ekspoze, obraćam se na Vas, gospođe i gospodo, da pomognete svim nacijama svijeta, da izvuku iz svojih šuma koristi, koje su svakog dana sve veće i veće. Drvo treba da odigra zamašnu ulogu u brzoj ekspanzivnoj svjetskoj privredi; svijet će biti siromašniji, ako šume ne budu pripremljene da zadovolje potrebe na papiru, ambalaži, građevnom materijalu i drugim mnogobrojnim stvarima, koje drvo može dati. Šuma, koja producira drvo i pruža sklonište, podignut će ljepotu svijeta, a egzistencija onih, koji žive u šumi, koji od nje žive, koji prerađuju njezine produkte, bit će sretnija i zdravija. Ostala šumarska problematika tretirala se u ovim sekcijama: 1. Uzgajanje i uređivanje šuma, 2. Genetika i oplemenjivanje šumskog drveća, 3. Zaštita šuma, 4. Šumarska ekonomika i politika, 5. Nastava, 6. Šumski proizvodi, 7. Konzervacija tla i bujičarstvo, 8. Šume za rekreaciju i lovstvo, 9. Eksploatacija, 10. Tropsko šumarstvo. nodnevnih ekskurzija na području države Washington (Nacionalni park Mount Rainier, Hidrografski bazen Cedar River, Državna šuma Snoqualnie, pilane u okolici Tacome, fakultetska šuma Pack — forest, rasadnici i trušnice, Weyerhauserove pilane, Lee-forest i t. d. Svakog dana održavala se ekskurzija u fakultetski Arboretum., što je bilo od velike koristi za učesnike Kongresa, jer su se mogli upoznati s autohtonim i stranim vrstama drveća, koje rastu u Americi. Vrlo je zanimljiva bila ekskurzija u fakultetsku šumu »Pack forest«, koja ima oko 2.300 akri, a sastoji se uglavnom od prirodnih šuma zslene duglazije golemih dimenzija. Šumarski fakultet u Washingtonu iskorišVuiJe tu šumu kao objekt za nastavu i naučna istraživanja, koja su mnogobrojna (naročito su intenzivna istraživan4a iz oblasti fertillzatora, fotosinteze, oplemenjivanja, mehanizacije i t. d.). Studentske nastambe u šumi su jednostavne, ali mnogobrojne i vrlo praktične, a dobro su opskrbljene tehničkim pomagalima za radove u šumi. Za vrijeme Kongresa bilo je niz aktivnosti: svakodnevno su se davali šumarski f:lmovi iz svih zemalja svi´eta stalno je bila otvorena izložba strojeva u šumcx 57 |