DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 51     <-- 51 -->        PDF

živanje medonosne flore u šumama i izradba
fenoloških karata; ispitivanje medonosnosti
pojedinog drveta; djelovanje
mikroklime na izlučivanje slatkih tvari u
šumama uopće; istraživanje pojava meduna
u šumama odnosno proučavanje biologije
parasita. Također treba ispitati, nije li
rentabilnije podizati i uzgajati kulture pitomog
kestena, bagrema, vrbe, lipe i drugoga,
domaćega i stranoga medonosnoga
drveća i grmlja, a tako i genetska svojstva
naše pčele u prašumama radi ev. uzgoja
što boljih matica i djelovanja pčele oprašivanjem
na količinu i kakvoću plodova
šumskoga drveća i grmlja.


Koordinacija rađa


Danas se narodno šumarstvo povezuje
sve više s potrebama poljoprivrede. Između
šumarstva i pčelarstva može se naći
više dodirnih tačaka i s tim znatno proširiti
iskorišćavanje biljnih slatkih sokova
i cvjetnoga praška.
Kako sve šume danas još nisu na dohvatu,
treba se ograničiti na ona šumska
područja, koja su na dohvatu naseljima,
odnosno do kojih vode transportna sredstva.


Šumska se pčelinja paša može obogatiti
primjenom uobičajenih uzgojnih, uređainih
i eksploatacionih mjera, koordinacijom
rada organa šumarstva sa organizacijama
pčelarskih privrednika.


Postepenim vraćanjem šuma prijašnjem
njihovom prirodnijem sastavu pojavit
će se u njima mnogo više i medonosnoga
bilja.


Šuplja stabla treba poštedjeti od sječe,
jer se u njima rado udomi koji roj, a takva
su stabla prirodne nastambe u njihovom
praiskonskom prirodnom stanju.
Šumsko gospodarstvo ne bi s tim trpjelo
osjetljiviju štetu. Kod proređivanja ili
drugih glavnih sječa bilo koje vrste uzgoja,
može se od sječe poštedjeti i medonosno
drveće i grmlje, osobito divlje voće,
hrana mnogim šumskim životinjama.


Kod pomlađivanja, u branjevinama,


ima često u prvim godinama pomlađivanja


toliko slobodnog zemljišnog prostora, da se


taj prostor može kroz nekoliko godina


upotrebljavati i za povremenu pčelinju


pašu, dok šumsko bilje ne ojača i ne po


tisne medonosno grmlje i prizemno rašće.


S tim niukoliko ne bi bio ugrožen uzgoj


planirane šumske kulture.


U šumama ima dovoljno nepošumljenoga
tla, svjetlih pruga, šumskih i lovnih
prosjeka, šumskih puteva, cesta, željezničkih
pruga, šumskih potoka, jezera, kanala,
u kojima se bez štete po šumsko gospo


darstvo može uzgajati prizemno rašće, pa
i divlje i pitomo voće, hrana za divljač i
mnoge druge korisne životinje. Takva
mjesta imala bi i ljepši estetski izgled.


U pčelarske svrhe mogu se vrlo dobro
upotrebiti osobito rubovi šuma, kojih ima
mnogo u šumama ne samo na granici šuma,
već i u nutrini, u dugodolinama, uz
potoke, rijeke, jezera, kanale, uz puteve,
ceste, željeznice. Uređeni rubovi bili bi
sklonište divljači i raznim drugim životinjama,
pticama i kukcima Današnji rubovi
izgledaju kao ukočeni, visoki, tamniji
ili svjetliji zidovi. Rubovi se, zbog veće
izloženosti suncu i zračnomu strujanju,
razlikuju po sastavu od šuma u nutrini. U
pčelarske svrhe mogu se rubovi u širini
od kojih 10—15 metara preurediti biološki
tako. da se na njima uzgaja i drži razno
medonosno i plodonosno drveće, grmlje i
prizemno rašće. Prilikom redovite ili vanredne
sječe dotičnoga šumskoga okružja
ukloni se na rubu šume jedan dio starih,
nadstojnih stabala tako, da se formiraju s
vremenom tri etaže: visoko drveće sa širokom
krošnjom, podstojno drveće i grmlje,
zatim prizemno rašće postepenim uklanjanjem
nepotrebnog, a umetanrem plodonosnoga
i medonosnoga drveća i grmlja.


Kod podizanja novih šuma može se uzeti
u obzir, osim glavnog šumskog drveća
i medonosno drveće uzgajaniem takvih
staništu odgovarajućih bilmih zajednica, u
kojima će imati većega sudjelovanja: vrbe,
kanadska topola, bagrem, lipa. pitomi
kesten, japanska sofora, javor, Koelreutheria.
Pawlovnia, Eucaliptus i dr.


U šumskim i poljonrivređnim biljev:štima
moglo bi se uzgajati i medonosno
bilje za one pčelarske organizacije, ko^e u
tomu radu sudjeluju. Pri izboru bilja pčelari
će osobito paziti na redosljeđ cvjetanja
pojedine biljke tako da se nastoji omogućiti
cvjetanje i kroz ljetne mjesece, u
neaktivnom periodu.


Na Kršu trebalo bi, u prvomu redu,


zaštititi postojeću medonosnu floru od


uništavanja čovjekom i domaćom stokom.


Nestajanjem koza, što je bila 100-ljetna


želja šumara, zeleni će se biljni pokrov


kroz izvjesno vrijeme obnoviti, ojačati i


podići, a s tim i obogatiti medonosnom flo


rom domaćom i stranom, osobito onom iz


južnih krajeva, koje mogu lakše podnositi


žegu i sušu. čestu pojavu na našemu Me


diteranu. U dalekoj budućnosti nestat će,


istina, podizanjem šuma na Kršu i nekoje


vrlo dobre medonosnice (kadulja, čubar,


Salvia i Saturea), ali će ti gubici biti obil


no nadoknađeni na drugoj strani. Proši


renjem cestovne mreže i boljom opskrbom


vodom omogućit će se intenzivnije isko


49