DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 51 <-- 51 --> PDF |
živanje medonosne flore u šumama i izradba fenoloških karata; ispitivanje medonosnosti pojedinog drveta; djelovanje mikroklime na izlučivanje slatkih tvari u šumama uopće; istraživanje pojava meduna u šumama odnosno proučavanje biologije parasita. Također treba ispitati, nije li rentabilnije podizati i uzgajati kulture pitomog kestena, bagrema, vrbe, lipe i drugoga, domaćega i stranoga medonosnoga drveća i grmlja, a tako i genetska svojstva naše pčele u prašumama radi ev. uzgoja što boljih matica i djelovanja pčele oprašivanjem na količinu i kakvoću plodova šumskoga drveća i grmlja. Koordinacija rađa Danas se narodno šumarstvo povezuje sve više s potrebama poljoprivrede. Između šumarstva i pčelarstva može se naći više dodirnih tačaka i s tim znatno proširiti iskorišćavanje biljnih slatkih sokova i cvjetnoga praška. Kako sve šume danas još nisu na dohvatu, treba se ograničiti na ona šumska područja, koja su na dohvatu naseljima, odnosno do kojih vode transportna sredstva. Šumska se pčelinja paša može obogatiti primjenom uobičajenih uzgojnih, uređainih i eksploatacionih mjera, koordinacijom rada organa šumarstva sa organizacijama pčelarskih privrednika. Postepenim vraćanjem šuma prijašnjem njihovom prirodnijem sastavu pojavit će se u njima mnogo više i medonosnoga bilja. Šuplja stabla treba poštedjeti od sječe, jer se u njima rado udomi koji roj, a takva su stabla prirodne nastambe u njihovom praiskonskom prirodnom stanju. Šumsko gospodarstvo ne bi s tim trpjelo osjetljiviju štetu. Kod proređivanja ili drugih glavnih sječa bilo koje vrste uzgoja, može se od sječe poštedjeti i medonosno drveće i grmlje, osobito divlje voće, hrana mnogim šumskim životinjama. Kod pomlađivanja, u branjevinama, ima često u prvim godinama pomlađivanja toliko slobodnog zemljišnog prostora, da se taj prostor može kroz nekoliko godina upotrebljavati i za povremenu pčelinju pašu, dok šumsko bilje ne ojača i ne po tisne medonosno grmlje i prizemno rašće. S tim niukoliko ne bi bio ugrožen uzgoj planirane šumske kulture. U šumama ima dovoljno nepošumljenoga tla, svjetlih pruga, šumskih i lovnih prosjeka, šumskih puteva, cesta, željezničkih pruga, šumskih potoka, jezera, kanala, u kojima se bez štete po šumsko gospo darstvo može uzgajati prizemno rašće, pa i divlje i pitomo voće, hrana za divljač i mnoge druge korisne životinje. Takva mjesta imala bi i ljepši estetski izgled. U pčelarske svrhe mogu se vrlo dobro upotrebiti osobito rubovi šuma, kojih ima mnogo u šumama ne samo na granici šuma, već i u nutrini, u dugodolinama, uz potoke, rijeke, jezera, kanale, uz puteve, ceste, željeznice. Uređeni rubovi bili bi sklonište divljači i raznim drugim životinjama, pticama i kukcima Današnji rubovi izgledaju kao ukočeni, visoki, tamniji ili svjetliji zidovi. Rubovi se, zbog veće izloženosti suncu i zračnomu strujanju, razlikuju po sastavu od šuma u nutrini. U pčelarske svrhe mogu se rubovi u širini od kojih 10—15 metara preurediti biološki tako. da se na njima uzgaja i drži razno medonosno i plodonosno drveće, grmlje i prizemno rašće. Prilikom redovite ili vanredne sječe dotičnoga šumskoga okružja ukloni se na rubu šume jedan dio starih, nadstojnih stabala tako, da se formiraju s vremenom tri etaže: visoko drveće sa širokom krošnjom, podstojno drveće i grmlje, zatim prizemno rašće postepenim uklanjanjem nepotrebnog, a umetanrem plodonosnoga i medonosnoga drveća i grmlja. Kod podizanja novih šuma može se uzeti u obzir, osim glavnog šumskog drveća i medonosno drveće uzgajaniem takvih staništu odgovarajućih bilmih zajednica, u kojima će imati većega sudjelovanja: vrbe, kanadska topola, bagrem, lipa. pitomi kesten, japanska sofora, javor, Koelreutheria. Pawlovnia, Eucaliptus i dr. U šumskim i poljonrivređnim biljev:štima moglo bi se uzgajati i medonosno bilje za one pčelarske organizacije, ko^e u tomu radu sudjeluju. Pri izboru bilja pčelari će osobito paziti na redosljeđ cvjetanja pojedine biljke tako da se nastoji omogućiti cvjetanje i kroz ljetne mjesece, u neaktivnom periodu. Na Kršu trebalo bi, u prvomu redu, zaštititi postojeću medonosnu floru od uništavanja čovjekom i domaćom stokom. Nestajanjem koza, što je bila 100-ljetna želja šumara, zeleni će se biljni pokrov kroz izvjesno vrijeme obnoviti, ojačati i podići, a s tim i obogatiti medonosnom flo rom domaćom i stranom, osobito onom iz južnih krajeva, koje mogu lakše podnositi žegu i sušu. čestu pojavu na našemu Me diteranu. U dalekoj budućnosti nestat će, istina, podizanjem šuma na Kršu i nekoje vrlo dobre medonosnice (kadulja, čubar, Salvia i Saturea), ali će ti gubici biti obil no nadoknađeni na drugoj strani. Proši renjem cestovne mreže i boljom opskrbom vodom omogućit će se intenzivnije isko 49 |