DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Dinarske planine Područje dinarskih planina čini veliku orografsku, klimatsku i hidrografsku barijeru, i nekad je razdvajalo* dva mora: jadransko od panonskog, koje se kasnije povuklo prema istoku i čini Crno more. Glavni masivi Dinarida, u kojima imamo četinjača, su ovi: Risnjak (1528 m n. m.), V. i M. Kapela (1533, 1280), Velebit (1758) i Lička Plješivica (1658). Jela se na risnjačkom masivu mjestimice spušta do 250 m in. v. (u dolini Kupe), u Lici do 450 m n. v., a prema Primorju najniže do oko 700 m n. v. Areal smreke je uži nego areal jele. — Prema statističkim podacima za sadašnje kotare prosječan odnos četinjača i listača po drvnoj masi je približno ovaj: Rijeka 53´% četinjača i 47% listača, Ogulin 42% četinjača i 58% listača, Gospić 26% četinjača i 74% listača. Od sjevera prema jugu Dinarida učešće četinjača je prosječno sve manje. Smreka je jeli malo primiješana, ali čini i čiste sastojine u dubljim depresijama na višim polažajima; najviše se održala na staništima koja nisu mnogo izložena suhim i toplim vjetrovima. Smreke imamo danas mnogo manje, jer se više iskorišćavala, na mnogim staništima teško* podnosi zasjenu jele i bukve, više je napadaju štetnici i teže se oporavlja od mehaničkih povreda nego jela. Borove sastojine (uglavnom crni bor, manje bijeli) nalaze se na sušim i toplijim staništima: na čitavom Kršu Hrvatske oko* 7.150 ha, od toga u kontinentalnom području oko 75%, a ostalo u području zimskih listača (na otocima Braču i Hvaru i poluotoku Pelješcu). Ekološk e značajke . Područje dinarskih planina izgrađeno je najviše od raznih taložnih stijena Jure i Krede, ponegdje prevladava Trijas, vrlo malo su razvijene starije geološke formacije Perma i Karbona. Dominiraju vapnenci i zatim dolomiti. Osim ovih petrografskih sedimenata značajni su ponegdje konglomerati, pješčani, laporasti i glinenasti škriljevci. — Tla su uglavnom skeletoidna do skeletna, prosječno većinom plitka do srednje duboka, smeđa; proces acidifikacije neutraliziran, a adsorpcijski kompleks dobro zasićen bazama. Tok p´odzolizacije većinom je u početnoj fazi, izuzev na dubljim tlima. Ponegdje su se razvile rendzine, tj. skeletna humusno-karbonatna tla, ili mineralno-karbonatna, većinom s termokserofitnijom vegetacijom. Na dubljim tlima iznad vapnenaca i iznad silikatne petrografske podloge tlo je kiselo i kamenitim strminama, razvilo se humozno skeletno tlo, koje se u dubljim profilima opodzoljuje, a na zaravancima razvija u smeđi karbonatni pedosupstrat s procesom acidifikacije. Na najvišim položajima s niskim temperaturama i plitkim tlom nalaze se planinske crnice. Ponegdje tlo čine degradirane crvenice, koje se ili podzoliraju ili se razvijaju u smjeru smeđih crvenica — Klima je umjereno kontinentalna, humidna do perhumidna (god. oborina 2.600—3.500 mm i više, na najvišim grebenima Velebita i 4.000 mm) s raznim prelazima, koji se mnogo očituju u razlikama šumske vegetacije, odnosno u šumskim zajednicama. Ipak su mnoga kraška tla ljeti nedovoljno vlažna, pa se jela i smreka ne mogu dovoljno pođmlađivati. Šumske zajednice. Zahvaljujući radovima I. Horvata i njegovih suradnika, područje naših dinarskih planina je razmjerno temeljito istraženo. U području četinjača najviše je (preko 80"/o površine) rasprostranjena zajednica bukve i jele Fagetum abietetosum ili, po Tregubovu, Abieto-Fagetum đinaricum. Ova bazifilno- neutrofilna zajednica razvija se na raznim tipovima karbonatnih tala. Bukva je ovdje većinom biološki jača od četinjača, izuzevši u zatvorenijim položajima s vlažnijim i hladnijim staništima, koja bolje odgovaraju jeli i smreki, i u toplijim i sušim položajima, koje su zauzele termofilnije i kserofilnije zajednice crnog graba, crnog jasena, crnog bora i dr. — Na silikatnim tlima i ponegdje na dubljim tlima iznad vapnenaca razvija se (na oko 10% površine) zajednica jele s nešto smreke (Blechno-Abietetum); postoji vlažnija i hladnija varijanta ove zajednice, u kojoj je bukva uglavnom subdominantna ili je gotovo nema, i suša varijanta, u kojoj je bukva kodominantna i nakon neracionalnih sječa može prevladati u mladom nara 3 |