DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 49     <-- 49 -->        PDF

život ne odvija normalno radi jake fluktuacije
temperature i vlage u ulištu na
gnijezdu.


Pčela je danas nezamjenjiv, najbrži,
najbolji i najjeftiniji oprašivač bilja i sabirač
slatkih tvari.


U mnogim, teže pristupačnim, prašumama
živi redovito čisti soj naše kranjske
pčele medarice (Apis mellifica car-
n i c a), što je važno za selekciju i oplemenjivanje
konkretne rase, jer prašumske
pčele slabo dolaze u dodir s drugim rasama
ili drugim linijama naše rase, koje su
lošije.


Izlučivanje bujnih slatkih sokova


Suma proizvodi 2 vrsti slatkih tvari:
nektar s bilja cvjetača i međun mednu
rosu, sok s lišća, iglica, najmlađih izbojaka
i najmađe kore. Medun — nepravilno
u praksi nazvan medljika — mnogo
je značajniji proizvod, jer šwne, u prosjeku,
proizvode mnogo više meduna nego
nektara. Medun se javlja, osim na šumskom
drveću, grmlju i prizemnom rašću,
i na različitim biljakama izvan šume.


Razne vrsti biljnih i štitastih ušiju, osobito
Lachnidae, pojavljuju se kao
štetnici u šumama. Među lisnim ušima
osobito se ističu kao proizvođači meduna:
Phy Hapsiš fagi, Lachnus r oboris,
L. exuccator, Cinara Pitt
i, C. grossus, C. pichtae, P t erocoma
šalici s, a od štitastih ušiju
Kermes quercus, Eulecanium
coryli, E. robiniarum, Physokermes
abietis i neke druge.


Biologija ušenaca u šumama još se istražuje.
Zato je sadanje naše znanje o fauni
tih parasita vrlo skromno. Ipak, opaženo
je, da na hladnoću manje reagiraju,
a više na kišu i tuču, ali, da se veći ili
manji napad brzo pojavi, traje neko kraće
ili duže vrijeme i još brže nestaje. Kod te
plime i oseke mogu kukci iznenadno podleći
kakvoj bolesti ili parasitima.


Optimalna je temperatura kod 25" C i
kod 60—60"/o vlage. Bolje se razvijaju u
toploj i suhoj godini. Neispravno je mišljenje,
da prekid temperature povoljno
djeluje na izlučivanje. Kad se jeseni opazi
u šumi »medenje« i na stablima ose, znak
je. da će preko zime ostati dosta jaja na
stablima, a u proljeću se može ustanoviti,
da li će se ušenci pojaviti u većim ili manjim
masama. Empirici tvrde, da se dobra
paša očekuje kad zimi ima dosta vlage,
obilno snijega, kad u ožujku i travnju ima
kiše, kad su u lipnju topli dani a vlažne
i hladne noći i kad je jaka rosa. Kod temperature
niže od 1—2° C jelovi izbojci ozebu
i uši uginu.


Međutim, teško je predvidjeti pojavu
meduna, što bi bilo od velikog privrednog
interesa, sve dok se posve ne istraži biologija
ušiju. Njihova pojava ovisi o vremenskim
prilikama u pojedinoj godini, o
genetskoj strukturi pojedinih generacija i


o kvalitetu
hrane.
Najveće je izlučivanje oko ponoći, pa
između 8 i 11 sati. Preko dana izluči ušenac
oko 5 mg soka. Sok je bistar, vrlo vodenast
(60´—70°/o vode), čist, a s vremenom
postane smeđ i taman. Taj sok ližu pčele,
a mravi ga uzimaju odmah na izvoru, iz
zatka ušenca u času ispuštanja kapljice.
Kad je obilje sladora u biljci, izgledaju
spomenuti dijelovi biljke kao da su okupani
u slatkomu soku, katkad u tolikoj
mjeri, da sok kaplje sa stabla i na tlo.
Kad pred podne prigrije sunce, tad se
medun zgusne i ukruti, a pčele ga tad ne
mogu lizati, dok ne poraste vlaga u zraku.
Uzimajući medun, pčele ga nastavljaju
prerađivati, kao i nektarski sok i odlažu
na gnijezdu u saće. Medun od četinjače je
tamniji, od listača svjetliji.
Šumski je med za čovjeka najvredniji,
osobito onaj iz planinskih šuma, u kojima
ima livada s mnogobrojnim medonosnim
i ljekovitim biljem. U Austriji
smatraju alpski med najboljim, jer u njemu
ima više baktericidnih, bakteristatičkih
i mikrobicidnih tvari nego u nizinskim
šumama. Dok naši neupućeni potrošači daju
prednost samo poljskomu svjetlijemu
među, u ostalim srednjeevropskim zemljama
Zapada troši se u prvomu redu šumski
med, jer je njegovo dijetetsko i profilaktičko
terapeutsko djelovanje na čovjeka
povoljnije. U Sloveniji i Bosni proizvodi
se mnogo više šumskoga nego poljskoga
meda. Tako je i u Njemačkoj i Švicarskoj,
kojima je šuma glavni dobavljač meda.


Neke su vrste Lachniđa specijalno
adaptirane na proizvodnju melecitoze,
vrste sladora, koja katkad stvrdne na samomu
drvetu. Pčele je skupljaju samo u
likvidnom stanju. Takav med obično granulira
u saću, što je štetno za zimovanje
pčela.


Pošto je utvrđena zavisnost između
biljke, ušenaca i mravi, osvrnut ću se
ukratko na funkciju mravi u napadnutim
šumama, o čemu se počelo pisati u najnovije
vrijeme. U čemu je korist mravi u
šumama prikazao nam je prof, dr ing.


M. A n d r o i ć. Evo i jedne i druge koristi
od mravi za pčelarsku privredu. Pokusima
je utvrđeno, da postoji neki biološki
odnos između gustoće mravinjaka i
pojave ušenaca, i da je populacija mravi
u šumama jedan od pouzdanih znakova za
47