DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 48     <-- 48 -->        PDF

SAOPĆENJA


ŠUMA U PČELARSKOJ PRIVREDI


Da bi se pojačao interes šumarskih,
stručnjaka za pčelarstvo, u ovomu ću članku
ukratko iznijeti, kakvog medonosnog
bilja ima u našim šumama i kakvu vrstu
slatkih sokova izlučuju, kako ih se is-
i može li se i kako ona povisiti bez štete
po šumsko gospodarstvo.


Šuma je pradomovina pčele. U Srednjem
vijeku postojalo je u Njemačkoj i
Rusiji posebno šumsko pčelarstvo, koje se
sastojalo u tom, da je čovjek tu pčele držao
i iskorišćavao. U Njemačkoj Zeidleri, u
Rusiji bortniki, čuvali su brižljivo šuplja
stabla, nastanjena pčelama, a bušili su i
zdrava i u njih smještali nove rojeve pčela.


Pčele i danas žive slobodnim životom
u šumskomu drveću. Kasnije je
čovjek hvatao rojeve po šumi, izrezivao
dijelove stabala sai šupljinama i živjm
pčelama u njima i dopremao ih bliže svojoj
nastambi.


Šumsko medonosno bilje


Broj toga bilja u šumama dosta je
ograničen. Grmlja ima više, a najbrojnije
je prizemno rašće u slobodnom prirodnom
razvoju, gdje su šume isprepletene proplancima,
prirodnim livadama, čistinama i
potocima.


S obzirom na vrstu izlučenog soka, možemo
šumsku medonosnu floru podijeliti
u 2, skupine;


a) koje izlučuju medun, i


b) nektar.


Medun izlučuju: hrast kitnjak i lužnjak,
razne vrbe, grab, topole, jela, smreka,
bor, neke vrste javorova, jasen, joha,
drijen, pajasen, divlji bagrem, razno šumsko
voće i dr. U novije vrijeme počelo se
unašanjem japanske sofore, eukalipta, paulownije,
kelraiterije i dr.


Od mnogobrojnoga grmlja spominjem
važnije: biserak (Symphoricarpus racemosus),
crvenkasti vrijesak (Erica carnea),
drača (Paliurus vulgaris), glog, malina, kalina,
divlja jagoda (Fragaria vesca), obični
pasdrijen i trušljika,, likovac obični, divlja
loza, suručica (Spiraea Bumaldi), crni trn,
crvena vrbica (Epilobium angustifolium),
zlatošipka (Solidago virga aurea), crna
bazga i dr.


To je bilje zastupano u većemu ili manjemu
broju prema tomu, kakovoga je šuma
biološkoga i tehničkoga sastava. Prirodne
šume povoljnije su za opstanak raznih
životinja, posebno za pčele, nego šume
uzgojene i uređivane čovjekom. U NR Hrvatskoj
ima ih 364.000 ha.


U uređenim šumama, kojiJti ima 827.000
ha, ograničen je broj vrsta drveća, i mnoge
su biljne vrste uklonjene, ili se ne uzgajaju,
jer su manje vrijedne. Među njima
ima medonosnoga drveća (lipe, topole,
vrbe, divlje voće i dr.). Kako se
svaki komadić zemljišta privodi šumskoj
kulturi, nestaje mnogih cvjetnih oaza u
šumama. Te su šume pristupačne čovjeku
i u korišćenju pčelama.


Prednost šume za pčelarstvo
»


Temperatura i vlaga u šumskomu tlu i
povrh tla manje su kolebljivi nego na tlu
izvan šuma, zimi je šuma toplija, ljeti
hladnija, zrak se u šumi laganije grije
i laganije hladi, zračno je strujanje slabo,
insolacija nije odviše jaka i štetna, raspodjela
oborina dosta je pravilna i režim voda
stalniji, a zaštićeno bilje ne strada od
mraza.


Takva mikroklima djeluje povoljnije na
život i razvoj bilja, dakle i na izlučivanje
biljnih slatkih tvari, nego na tlima izvan
šume.


Za vrijeme poduže ljetne vrućine i suše,
kad pčelarska privreda u bešumnim
područjima dospije u kritično stanje, šume
su pčelama dobro sklonište, jer u njima
ne zamire život bilja. Zato pčelari iz
vrućih i suhih krajeva sele u unutrašnje,
hladnije i vlažnije krajeve. Pčele u šumi
izložene su manjoj kolebljivosti hladnoće
i manjemu štetnom djelovanju zimskih
vjetrova.


Suma je prvi i najveći proizvađač bjelančevinaste
hrane za pčele, jer u šumi
cvjeta prvo cvijeće. U šumi se pčele najprije
i najviše množe i šire, a u povoljnim
okolnostima najveći su proizvođači meduna
(šumskoga meda).


Šume su, zbog bjelančevinaste hrane
rano u proljeće raspoložive, najbolji prirodni
stimulans za brz i zdrav proljetni
razvoj pčelinjeg legla. To je važno u krajevima
gdje osim glavne proljetne paše
nema kasnijih pčelinjih paša, jer se glavna
rana proljetna paša može iskoristiti samo
s vrlo jakim, vrlo dobro razvijenim
pčelinjim sabirnim jedinicama, pcelcima,
Na velikim šumskim prostranstvima mogu
se pčelci racionalnije razmjestiti i time
izbjeći akumulaciji od više stotina pa i tisuća
pčelaca na jednomu mjestu, što je
često neizbieživo na poljima.


Ulišta (pčelinje nastambe) su stalno u
sjeni i zato daju veći prinos nego ulišta
izložena suncu, jer se kod potonjih pčela