DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 38 <-- 38 --> PDF |
STREOFOTOGRAMETRIJSKA LINEARNA TAKSACIJA Dr Zđenko Tomašegović RAZMOTRIT ĆEMO MOGUĆNOST primjene aerofotogrametrijskih stereo- grama za potrebe linearne taksacije s naročitim obzirom na površinsku inventarizaciju većih područja. Smatramo´ da je taj problem od interesa kako za šumarstvo tako i za poljoprivredu u našoj zemlji i svuda ondje gdje se zemljišni inventar, kao osnov smišljenog gospodarstva želi detaljnije poznavati. Taj inventar treba stalno pratiti, jer je podvrgnut promjenama. Treba stoga pronalaziti metode, koje će uz relativno najmanje troškove i u što kraćem vremenu dati zadovoljavajuće rezultate. Pođimo od prvih praktičnih rezultata linearne taksacije naprijed prema postavljenom problemu. I Metoda linearne taksacije kao stalnog načina procjene nacionalnog šumskog bogatstva doživjela je svoj očiti, veliki razvoj u nordijskim zemljama Evrope, a napose u Švedskoj. Prva takva nacionalna izmjera dendrometrijskih i geodetskih elemenata u Švedskoj uslijedila je u godinama od 1923 do 1929. Bila je to- »linearno pružna« taksacija. Cijelu Švedsku su za te svrhe razdijelili na 10 područja unutar kojih su bili projektirani sistemi kontinuiranih paralelnih linija u jednakim međusobnim razmacima za pojedina područja. Taj je razmak iznosio od 1 do 20 km u ovisnosti o stupnju jednoličnosti vegetacije, načinu površinske distribucije i ekonomskom značenju šumskih kompleksa. Pod inače istim okolnostima manji razmak takacionih linija trebao bi dati veću točnost. Duž projektiranih linija u širini od 10 m kroz čitave regije obavljena su mjerenja (opažanja) na svim stablima u odnosu na: vrst drveća i prsnovisinski promjer debla (đi,3) u stepenima od 5 cm. Mjerenja koja su dovela do podataka o drvnoj masi i rastenju obavljena su na primjernim stablima, a to su: mjerenje di,3, visine stabala, prirasta, starosti, debljine kore itd. Geodetski dio izmjere po linijama doveo je do površina pojedinih stratuma. Duž taksacio-nih linija mjerena je u metrima dužina pojedinih stratuma (v. u si. 1. primjer za stratum br. 1). Površina pojedine regije (deblje uokvirena u si. 1.) neka iznosi P. Suma svih dužina paralelnih linija unutar te regije (ta suma je reprezentant površine P) neka iznosi D, a suma dužina, koja se za neki stratum (primjer: mješovite šume bukve i jele) te regije izmjeri duž odgovarajućih paralelnih linija neka iznosi di. Tada je površina onog stratuma di Pi = — P D Izmjerena parcijalna dužina đ´ kroz neki stratum (v. si. 1 desno) reprezentira ustvari pravokutnu površinu dužine d´ i širine, koja je jednaka razmaku paralelnih linija (uzimajući od linije pola širine ulijevo i pola širine udesno). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Površina čitave regije mora biti poznata a priori. Postoji mogućnost da je ta poznata iz katastarskih operata (suma površina katastarskih općina) ili bolje iz koordinata graničnih trigonometara te regije. Točnost u određivanju površina šuma čitave Švedske u prvoj nacionalnoj izmjeri (linearnom taksacijom) iznosila je + 2% [4]. SI. 1. Druga nacionalna izmjera šumskog bogatstva Švedske obavljena je u godinama od 1938 do 1952. Za razliku od prve ta je izmjera imala karakter »linearno plošne« izmjere. Paralelne linije projektirane su sada u nešto manjim međusobnim razmacima. Duž paralelnih linija — ovaj puta — bile su u određenim intervalima postavljene kružne primjerne plohe (površine oko 140 m2). Na tim plohama izvršena su opažanja na svim stablima (vrst drveća i di,s). Primjerna stabla birana su po unaprijed utvrđenom sistemu. Određivanja površina pojedinih stratuma izvršeno je na isti način (mjerenja dužina duž taksacionih linija) kao u prvoj nacionalnoj izmjeri. Pojedine klase površina opažane su i na primjernim plohama, a ne samo duž taksacionih linija. Metoda lineamo-pružna (1. izmjera) dala je neznatno bolje rezultate od linearno plošne izmjere. Treća izmjera Švedske započela je godine 2953. Njen predviđeni završetak pada u god. 1962. Sada nije — u pogledu izmjere — Švedska razdijeljena u provincije. Taksacione linije sada prolaze kroz čitavu Švedsku od granice do granice. Cijela je Švedska sada razdijeljena u 5 regija (I do V od sjevera prema jugu). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Svrha je te treće izmjere: određivanje površina pojedinih stratuma (čisto šumska tla, šumsko pašnjačke površine, boniteti, klase obzirom na vrste uzgojnih zahvata: šume za čišćenja, prorede, oplodnu sječu itd.) i određivanje dendrometrijskih elemenata, te podataka o izvršenoj sječi prošle i pretprošle vegetacijske godine izbra janjem panjeva. 0® ®® ©® ®® ®® (Ö® SI. 2. Površinska inventarizacija obavlja se kao i u drugoj nacionalnoj izmjeri. Za prikupljanje ostalih podataka služe ovaj puta tzv. »traktovi«, koji su unaprijed projektirani po veličini i svom smještaju. Umjesto kontinuiranog mjerenja unutar pruga odnosno ploha sada se dendrometrijsika mjerenja obavljaju na stranicama kvadrata (trakti, si. 2. i 3.). U pojedinoj godini obavljaju se mjerenja uz svaku petu liniju (v. si. 2.) na stranicama svakog drugog kvadrata. Prve su godine na redu linije označene sa 1—6, pa zatim u drugoj godini 2—7 itd. Prve godine dolaze u obzir za mjerenja na liniji 1—6 kvadrati obilježeni sa 1. Šeste godine izvršit će se na tim istim linijama (1—6) izmjera u traktima obilježenim sa 6 itd. Na taj način mjerenja se obavljaju svake godine. Razmak godišnjih taksacionih linija iznosi u trećoj nacionalnoj izmeri na pr. za srednji dio Švedske 50 km. Za čitavu Švedsku — iako zaključivanjem sa razmjerno malog broja linija odnosno traktova — dobivaju se pouzdani podaci nakon svake godine izmjere. Podaci izmjera nakon druge, treće i četvrte godine daju uvid u elemente pojedinih regija (od sjevera prema jugu od I do VI), a nakon deset godina i pojedinih provincija (lena) dakle razmjerno detaljno i za čitavu Švedsku. Reprezentanti — traktovi — imaju, kako je spomenuto oblik kvadrata (si. 3.). Veličina stranica trakta pada od sjevernih regija (2,2 km) prema južnima |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 41 <-- 41 --> PDF |
(1,2 km); razmak primjernih ploha (b u si. 3.) duž stranica kvadrata raste od juga (170 m) prema sjeveru (550 m). Dakle na sjeveru Švedske imamo najveće kvadrate sa relativno^ najmanje primjernih ploha (b) duž stranica kvadrata. Raspored primjernih ploha sa različitim svrhama vidi se iz si. 3. Razmak traktova iznosi za srednju Švedsku (godišnja izmjera) 11 km (v. si. 2.). *6oc" a+b \* f * (i>"7-/0/ * *%-P * H\ a+b 0 0 "-m,eme ploha za 2) O broj stjbolai zbroj temt/Jrtteadebljinskt prirast fiSa/ohaj ® <55 L2 b fisine stabala. duzine vršnihGS t boj oka ,fal (4 pMAe-J if i3roj * * *Qy*´0- /®/ * 0a+b ´ parijeva (ćApUht a *6 0y ->—*-, "7 pfni u Trak Zu ) SI. 3. — Primjer trakta iz srednje Švedske Premda je i ovdje površina na kojoj se vrše godišnja mjerenja procentualno vrlo mala postignuta je točnost u određivanju drvne mase s iznosom srednje pogreške od + 2,3% drvne mase po 1 ha. Podaci mjerenja nakon 10 godina bit će opterećeni srednjom pogreškom od ± 0,5%. Srednja pogreška podataka o godišnjoj sječi izbrajanjem panjeva iznosi + 4 do ± 5%. II Umjesto terestričkog mjerenja i isključivog kretanja po terenu moguće je zamisliti provedbu linearne taksacije pomoću aerosnimaka. No pri tome treba voditi računa da neke taksacijske elemente (gospodarski važnije vrste drveća, broj stabala, visine stabala) možemo odrediti većom pouzdanosti, a neke (posredno određen đi,3, drvnu masu, bonitet stojbine) manjom, a da neke (starost, prirast) uopće pouzdano ne možemo odrediti. Mi ćemo se zasada ovdje ograničiti samo na površinsku inventarizaciju obzirom na tipove šuma i šumskih zemljišta, koje je moguće dešifrirati na aerosnimcima. Spomenut ćemo najprije dva realizirana načina primjene aerosnimaka za površinsku inventarizaciju. Jedan imamo zabilježen kod Spurra [3] u SAD, drugi |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 42 <-- 42 --> PDF |
kod Loetscha [2], [5] za Zapadnu Njemačku. U oba slučaja primijenjeni su rezultati fotogrametrije pojedinačnih snimaka i to kod prvog autora´ mozaik, kod drugoga fotoplan. Oba su razmjerno jednostavni proizvodi fotogrametrijske tehnike. Imaju tu slabu stranu da im je primjena praktički ograničena na ravne ili uglavnom ravne terene. Visinske razlike terena izazivaju naime linearne deformacije (pomake) na snimku: pojedini detalji terena nisu dobili svoj ortogonalni tlocrt, koji je neophodan za normalne planove. Druga je slaba strana mozaika odnosno fotoplana u tome što izostaje stereoskopski efekat tretiranih terena i sastojina. Spurr je za provedbu linearne taksacije (izvađači su ustvari bili Kramer i Sturgeon) primijenio sistem paralelnih linija nanesenih na celuloidnu podlogu u razmacima od jednog inča. Taksacione linije ostvario je zarezima na dvije suprotne krajnje strane mozaika. Mjerenje dužina na tim taksacionim linijama u cjelini i dužina d´ (si. 1.) duž tih linija, koje se odnose na pojedine stratume, obavljeno je linealom. Mozaik a priori nema neko »okruglo« mjerilo. Na uglavnom ravnom terenu, kod dobro izvršene navigacije iz približno iste visine snimci imaju uglavnom isto ali »neokruglo« mjerilo. Premda dužine linija (mjerene linealom s okruglim mjerilom) ne dobivamo na takvim snimcima u naravnim dimenzijama, ipak odnos djD dobivamo u ispravnom relativnom iznosu, jer su d\ i D mjerene istim jedinicama. Dobiveni rezultati komparirani su sa površinama dobivenim planimetriranjem. Površine predmetnih šuma (radilo se o šumama jednog poljoprivrednog rajona) određene su sa točnosti 0,l°/o. SI. 4. — Stereotop Način, koji je primijenio Loetsch za površinsku inventarizaciju [3], [5], ne uključuje taksacione linije nego kvadratične traktove nacrtane na prozirnom crtaćem materijalu i stavljene nad centralne dijelove fotoplanova. Radi terenskog reljefa Loetsch se morao ograničiti samo na centralne dijelove fotoplanova, iako se radilo u njegovom konkretnom zadatku samo o brežuljkastom terenu. Prednost što ga pružaju aerosnimci sastoji se u tome što se mjerenja mogu obaviti u sobi, što gušći raspored taksacionih linija, koji doprinosi za veću toč |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 43 <-- 43 --> PDF |
nost ne predstavlja za mjerenja neku veću poteškoću glede vremena i troškova, te što je dopunska i kontrolna mjerenja moguće lako obaviti. Glavna je mana primjene aerosnimaka manja mogućnost razlučivanja detalja vegetacije. Tu manu treba, gdjegod je moguće, smanjiti: prikladnim mjerilom snimaka (M > 1 :20.000), prikladnim fotomaterijalom u prikladnoj sezoni (panhromatski materijal u proljeće ili jesen; infracrveni ljeti), te prethodnom bar mjestimičnom terenskom dešifražom, koja će restitutora detaljnije upoznati sa sadržajem aerosnimaka. III Nastavno na dosad postignute rezultate linearne taksacije naš prijedlog teži za primjenom stereoparova aerosnimaka dakle za vršenje mjerenja na modelu terena (stereofotogrametrijsko mjerenje). Prostorno promatranje terena i vegetacije daje bolji uvid u detalje, koji dolaze u obzir za mjerena duž taksacionih linija. SI. 5. Smatramo Stereotop (si. 4.) prikladnim suvremenim instrumentom za stereofotogrametrijsku linearnu taksaciju. U odnosu na ostale dosad ostvarene tzv. stereoinstrumente trećeg reda Stereotop daje principijelno najegzaktnije mjerne rezultate; u odnosu na instrumente višeg reda ekonomičniji je i jednostavniji za rad. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Kroz durbine (povećanja 4 X ili 6 X) promatramo- snimke (kontaktne kopije) orijentirane na metalnim pločama (si. 4.). Na dvije okrugle staklene (plexi staklene) ploče (1 i 2) nanesene su parcijalne markice, koje vidimo kroz durbine kao jednu prostornu markicu. Promjena visine u prostoru optičkog modela, promatranog durbinima 3 i 4, događa se pomicanjem desne (5) ploče s desnim snimkom u x- smjeru pomoću X- bubnja (6). Obe parcijalne markice miruju. Uplivi: centralne projekcije, nejednake visine dvaju uzastopnih snimališta, nevertikalnosti optičkih osi aerofotokamera uklanjaju se — na osnovu položaja i visine 4 orijentacionih točaka — posebnim, ugrađenim mehaničkim računalima (7, 8, i 9). Pomoću tih računala orijentirani model sposoban je za stereoskopsku izmjeru. Model se može kartirati pomoću pantografa (9) u željenom okruglom mjerilu. Na planšetu K nanose se (si. 5.) orijentacione točke za svaki optički modei. Koolinta / o / e> e> x_ jj* y DL SI. 6. Umjesto kompletnog kartiranja, izvlačenja tušem svega detalja i posebnog računanja površina na dogotovljenim planovima predlažemo linearnu taksaciju površina pomoću dodatnog uređaja Stereotopu komu smo dali naziv Koolinta (koordinatograf i uređaj za linearnu taksaciju). To je ustvari pravokutni koordinatograf (si. 6.) srednje veličine montiran na okretaljku D, koja omogućuje: 1. nanošenje zadanih po pravokutnim koordinatama orijentacionih točaka na planšetu K (si. 5. i 6.), |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 45 <-- 45 --> PDF |
2. linearnu taksaciju i 3. za potrebe građevinskih pretprojektiranja mjerenje dužina i visina u uzdužnim i poprečnim profilima terena u granicama točnosti Stereotopa (srednja pogreška visina mv = + 0,4°/oo od visine leta: kod normalne kamere sa f — 20 cm i visine leta h = 2,000 m za M = 1 :10.000 mv = + 0,8 m; srednja pogreška dužine m,\ = ± 0,2 do ± 0,3 mm). Kućište (k) Stereotopa pomičemo rukama translatorno1. Ovo kretanje omogućuje tangiranje prostornom markicom svake točke optičkog modela. Pokrete kućišta prati pantograf (v. si. 4. i 6., koji na planšeti kartira ortogonalnim tlocrtom sve ono* što smo markicom obišli u modelu. Uključi li se igla pantografa u žlijeb Y- lineala Koolinte, koji nosi mm- podjelu, to se za prijeđene dužine d´ u optičkom modelu (smjer dužina isti kao i lineala Y) mogu na tom Y- linealu čitati odgovarajući iznosi. Na taj način dolazimo do mogućnosti da u određenom smjeru (koordinatograf je montiran na okretaljku D) pratimo pojedine stratume u modelu mjereći odgovarajuće dužine. Kod tog mjerenja vršimo potrebna opažanja u vezi sa: gospodarski važnijim vrstama drveća, odlikama staništa — koliko je to moguće — brojem stabala dominantne etaže, te visinama stabala. Pomoću tih kvantitativnih i kvalitativnih opažanja zaključujemo na cjelinu. Time je ustvari linearna taksacija — iako´ možda sa skromnijim mogućnostima — prenesena sa terena u laboratorij. Y- lineal Koolinte pomičan je po utorima X- lineala (si. 6.) u x- smjeru. U određenom postavu koči se uz X- lineal. Položaj se očitava noniusima N. I X- lineal nosi mm- podjelu. Planšeta K stavlja se u kvadratičnu udubinu Koolinte u nivo ispod okretaljke (v. si. 6.). Okretaljka D (nosač koordinatografa) i ploča L sa plitkom cilindričnom udubinom — koja daje ležište okretaljki — mogu se izvesti u linoleumu ili pertinaksu (kartofenu) debljine 10 do 12 mm. Radi ekstremnih položaja igle pantografa potreban je u utorima X- lineala još jedan — sa Y- linealom paralelan — lineal R, koji će služiti kao podloga za kretanje krakova pantografa (si. 5. lijevo). Stereofotogrametrijskoj linearnoj taksaciji prethodi projektiranje. Za određeno područje (si. 5. desno) nacrtani su na karti povoljnog mjerila redovi snimaka onako kako su realizirani a, b, c ... Iz skice redova se vide pojedini modeli što ih čine preklopljeni dijelovi po dvaju uzastopnih snimaka nekoga reda. Ta karta sadrži i orijentacione točke (signalizirane geodetske točke). Odabrani smjer taksacionih linija (T) siječe x- os koordinatnog zemaljskog sustava pod kutem ß (si. 5.). Planšeta K obuhvatit će neki broj modela. Planšeta K moći će imati relativno najveće dimenzije kad linije T teku u smjeru osi ^B snimaka. Stranice planšete paralelne su uglavnom sa stranicama snimaka ne samo u tom projektu nego i u Stereotopu. Planšetu ćemo uložiti i zaokretati u udubini Koolinte (si. 5. lijevo) tako, da i tu dođu njene stranice paralelno sa stranicama snimaka, odnosno< u smjer koji traže orijentacione točke. Snimci su uloženi i orijentirani po osnovnim zrakama (x-smjer snimaka) na pločama kućišta (si. 5.). Nakon izvršenog uključivanja računala 7, 8 i 9, priključka orijentacionih točaka snimaka preko pantografa na planšetu — na kojoj su te točke kartirane u nekom okruglom željenom mjerilu sličnom mjerilu snimaka — planšeta se učvrsti, a okretaljka sa koordinatografom okrene tako, da osi koordinatnog zemaljskog sustava na planšeti čine približno kut ß sa linealima Y odnosno X. Za to namještanje planšeta nosi križiće koordinatne mreže (si. 6.), okretaljka kutnu podjelu (5°—5°), ploča L (si. 6.) indeks. Stipaljkama G (si. 6.) okretaljka |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 46 <-- 46 --> PDF |
je zakočena. Sada može započeti linearna taksacija iz modela u model najprije za jednu, pa za drugu planšetu" itd. Presjek taksacionih linija sa stranicama pojedinih planšeta (okvirima) ucrtani sü prethodno da bi se u cijelom mjerenju postigao željeni kontinutiet linija za čitavo tretirano područje. Lineal Y pomičemo po X linealima za ekvidistantne paralelne pomake; taksaciju vršimo u smjeru linija T (si. 5. desno). Na planšetu od detalja ne crtamo ništa. Poželjno je na planšetu pikirati završetke pojedinih taksacionih linija na krajevima pojedinog modela iako- je nastavak mjerenja u idućem modelu moguć i bez toga obzirom na izvršena čitanja na Y linealu na kraju prethodnog modela o čemu imamo podatke u prikladno sastavljenom manualu. Kod linearne stereofotogrametrijske taksacije treba kretati kućište Stereotopa (prostornu markicu) u smjeru, koji definira i mehanički uvjetuje Y lineal i čitati na noniusu N? svaki prelaz iz stratuma u stratum. Time na linealu Y čitamo one potrebne dužine d´ iz kojih dobivamo njihovu sumu d\ i ukupnu sumu svih dužina D (suma svih suma d\). Kvalitativna opažanja izvršena su stereoskopski na modelu, a kvantitativna na linealu Y. Okvirna površina P (predjela, pokrajine) za naše, jugoslavenske, prilike dobit će se pouzdano iz koordinata identificiranih trigonometričkih točaka, koje taj okvir čine. * Kao što se obavlja linearna taksacija tako- slično- možemo određivati dužine, a prostornom markicom mjeriti visine za dva međusobno okomita smjera za neki uzdužni i poprečni profil terena. Međusobnu okomitost tih smjerova osiguravamo´ pomoću kutne podjele okretaljke (si. 5. lijevo). * U pogledu linearne taksacije navest ćemo jedan manje intenzivan (modificiran) postupak. Taj je moguće izvesti tako, da se na lijevi ili desni snimak stavi dovoljno proziran materijal (Astralon ili slično) sa ucrtanim paralelnim ekvidistantama duž kojih vršimo mjerenja u poželjnom smjeru prostornom markicom. Mjerenja obavimo- nakon izvršene potpune orijentacije računalima u Stereotopu. Umjesto Koolinte i umjesto planšete može se upotrebiti mm- papir situiran svojom jednom osi u smjeru taksacionih linija (smjer paralelnih ekvidistanta na prozirnom materijalu). Sada ćemo početak i svršetak nekog stratuma duž taksacione linije pikirati iglicom pantografa na mm-papir. Međusobno spojeni svi ti ubodi za pojedinu taksacionu liniju dat će za brdovit teren nešto slomljene linije naprosto radi toga što za takav teren pravac na snimku (centralna projekcija!) znači izlomljenu liniju u naravi. Na mm- papiru bit će moguće čitati u smjeru taksacionih linija vrlo približno pojedine dužine d´ (u stvari komponente tih dužina u smjeru taksacione linije prozirnog materijala). Taj postupak pretpostavlja diskontinuirani raspored reprezentantnih taksacionih linija (v. si. 5. oznaka 1). Izveden je na osnovu razmatranja problema u suradnji autora sa ing. Güntherom Dreyerom kod tvornice Zeiss-Aerotopograph. U uglavnom ravnom terenu, kad predleže približno vertikalni snimci, koji potječu od navigacija iz uglavnom iste visine moći će se metoda diskontinuiranih linija uz primjenu spomenute šablone sa ucrtanim ekvidistantnim linijama, te uz primjenu m/m- papira primijeniti i bez orijentacionih točaka. U takvom slučaju moći će se upotrebiti jednostavan pribor kao što je zrcalni Stereoskop sa stereomikrometrom. Dužine di i D ne će se dobiti u naravnim dimenzijama, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1961 str. 47 <-- 47 --> PDF |
no odnos djD koji vodi do pro-centualnog učešća pojedinog stratuma bit će manje ili više ispravan u ovisnosti od oblika terena (ravan ili neravan) te načinu leta (snimci iz iste visine, vertikalni ili pod drugim uvjetima). LITERATURA: [1] Hagber g E., The new Swedish national forest survey (Unasylva 1957. Vol. 11. No. 1.). [2] Loetsc h F., Waldflächeninventur im Kleinprivatwald mit Stichprobenverfahren unter weitgehender Benutzung des Luftbildes (Forstarchiv 26. Jahrgang Heft 8. 1956.). [3] S p u r r S. H.. Aerial photographs in forestry, New York 1948. [4] N e i d h a r d t N., O šumarstvu Švedske, Šumarski list 1932. ]5[ To m a šeg o vi ć Z., Da li je moguća inventarizacija šuma na osnovu fotoplanova. Šumarski list 1956. str. 217—220. LINEAR STEREOPHOTOGRAMMETRIC ESTIMATIONS OF FORESTS SUMMARY For the carrying-out of the linear forest estimation by a stereophotogrammetric method especially in the connection with the surface inventorying in the forestry and agriculture there can be taken into consideration: 1. for a hilly terrain a) for a continued linear estimation the accessory attachment to the Stereotop Koolinta for the measurement in profiles as the Koolinta proposed in this article: b) for a discontinued linear forest estimation by applying the Stereotop there can be used beside the method under la) also the approximate method in which on a pair of pictures there occur a sufficiently transparent material with marked-in parallel equidistants while the measurements are performed on a millimeter paper en which are traced out the lengths of vegetation profiles. 2. for a flat terrain a) for the shots derived from a well-managed navigation (the approximately vertical shots taken from the same height in general) there can be applied the same method as that one under lb) also by the use of a mirror stereoscope with stereo- micrometer facilitated because of not requesting indispensibly the neccessary orientation points. We obtain the ratio d/D — alhough not knowing the lengths in natural measures — in approximately correct relationships. b) in the more unfavourable cases with respect to the navigation it would be justified the same method as under la) together with the use of orientation points here as well as there. The objective possibilities for carrying-out the linear stereophotogrammetric forest estimation are given both by the state of the geodetic surveys (the density of trigonometric network) as well as by the quantity of the high-grade aerophotographic material. Both the conditions are realizable in a satisfactory manner in our country. |