DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 60     <-- 60 -->        PDF

U pogledu izbora vrsta, Institut je
obratio svoju pažnju na nekoliko četinjača
koje su već na temelju ranijih zapažanja
došli u prvi plan za tražene ciljeve. To
su u prvom redu Pinus strobus, Pinus rigida,
Pinus silestris, Larix leptolepis, Larix
decidua i Pseudotsuga douglasii (od listača
Robinia p. a i Platanus). Naravno,
da je ovdje primjena genetskih istraživanja
došla do punog izražaja kako bi se što
više poboljšale kvalitete pojedinih vrsta.


Što se tiče uzgoja. Institut vrši istraživanja
u pravcu određivanja takvih forma
koje se mogu nazvati zajedničkim imenom
»ubrzani uzgoj vrsta za industriju«. Ove
forme uzgoja zasnivaju se isključivo na
agrometodama (đubrenje, obrada tla. konsociacije,
navodnjavanje, klaštrenje itd.).


Na terenu, Institut zasniva eksperimentalne
punktove kako kod privatnih
vlasnika tako i na imanjima raznih društava
i ustanova. Sjetva izabranih vrsta
obavlja se u rasadnicima Instituta gdje se
predviđa godišnja proizvodnja od 5—6 milijuna
dvogodišnjih sadnica za raspodjelu.
Eksperimentalni punktovi proizvode materijal
za presadnju u zasebno osnovanim
rasadnicima u blizini mjesta podizanja
plantaža. Na ovaj način ubrzava se istraživanje
izmjenom zapažanja, pružanjem
podataka, sugestija itd. u raznim ekološkim
uslovima.


Jeđlovski ing. Dušan


o ISKORIŠCAVANJU SUMA
U SOVJETSKOM SAVEZU


U stručnom časopisu drvarske industrije
(Lesnaja promvšlenost br. 4—1000) iznosi
K. Abramovič svoje mišljenje o perspektivama
gornjeg problema. Ovaj napis
može se povezati sa onim u Sum. listu
7/»—1958. str. 316.


Sume Sovjetskog Saveza dijele se u nekoliko
grupa i kategorija koje su različito
organizirane, s njima se različito gospodari
i različito planira.


U I. grupu spada 45 miliona ha šuma
(a to je 6^6% čitave površine državnih šuma).
Ta grupa, u koju se ubrajaju također
i zabrambene šume i zaštitni pojasi duž
rijeka i putova izdvojena je iz industrijske
eksploatacije. Sve druge šume koje su određene
za eksploataciju (a osnovni im je
zadatak podmirenje narodno-gospodarskih
potreba) dijele se u tri kategorije: u prvu
kategoriju svrstane su šume II. grupe (zapremaju
54 miliona ha), u drugu kategoriju
računaju se otvorene šume III. grupe
(sa 258 miliona ha), a još neotvorene šume
te grupe ubrajaju se u treću kategoriju
(na površini od 324 miliona ha).


Prema podacima od 1. I. 1956. zreli h
i prezrelih sastojina ima u SSSR-u
435,4 miliona ha. U BI. grupi tih je šuma
samo 17.5 miliona ha (tj. 3´2% su zrele šume
u II. grupi), a u otvorenim šumama


III. grupe one čine 67"Vo površine, dok u
još neotvorenim šumama ove posljednje
grupe zrelih i prezrelih je šuma čak 70%
površine. To je i razumljivo, jer šume II.
grupe spadaju u zonu najintenzivnijeg i
najstarijeg iskorišćavanja šuma u SSSR-u.
Te šume zapremaju tek 17% površine svih
otvorenih šuma, a daju godišnje oko 30%
glavnog sječivog prihoda. Smanjivanje
fonda zrelih i prezrelih šuma u vezi sa relativno
visokim godišnjim sječama obično
se smatra znakom iscrpenosti šuma II.
grupe; a je li to istina?
O iscrpenosti šuma može se govoriti
samo onda kada posve manjkaju zrele sastojine
i kada se vodi sistematska sječa
sastojina koje tek dozrijevaju. Znak je
iscrpenosti i onda kada je obrast toliko
smanjen u raznim dobnim razredima da to
konačno dovodi do smanjenja drvne zalihe
zrelih sastoiina po hektaru. I konačno
iscroenost je smanjenje površine šuma.
Pogledajmo s tog stanovišta kako stoji s
drvnim fondom u nekim oblastima i republikama
Centra evr. dijela Sov. Saveza,
gdje ie eksoloatacija bila vazda najintenzivnija.
(U tu grupu spadaju oblasti: Moskovska,
Smolenska, Velikoruska. Kalinjinska.
Jaroslavska. Ivanovska. Gorbovska.
Vladimirska. Riazanska. Tulska. Kaluška,
Brjanska, Orlovska, Kurska. Belgorodska,
Voronieška, Lipecka. Tambovska,
Penzenska i Marijska ASSR (vidi tablicul.
Taj teritorij zauzima 736 tis. kv. km ili
74% ukupna površine rajona Centra. Prema
statističkim podacima o šumskom fondu
od 1 oktobra 1927 i od 1 januara 1956
navodimo u tablici neke opće pokazatelie
koji su karakateristični za šumoprivredu
pomenutih oblasti. (Sravnjivanje se odnosi´
na posve istu teritoriju koja je bila i
1927).


Iskorišćavame se šuma u tim rajonima
smatralo od vajkada abnormalno visokim.
PosJiednieg deceniia u svim navedenim
obl-act.i´ma eksploptaciia je redovno nadmašivala
etat. Tako ie nekih godina etat
nremašen na or. u Brjanskoj oblasti —
29%, u Marijskoj — 32%, Ivanovskoj —
50"Vo, Gorkovskoj — 84%, a u Vlađimirskoj
— 89%. U čitavom tom području normalni
se etat prekoračivao za 1/3. Računamo
li to pokazateljem iscrpenosti sječina.
onda bismo moral; pretpostaviti da
su šume tog područja postigle konačni
stepen pretjeranog iskorišćavanja. A što




ŠUMARSKI LIST 11-12/1960 str. 61     <-- 61 -->        PDF

je ustvari? U tablici navedeni pokazatelji
objektivno karakteriziraju rezultate šumoprivrede
kroz gotovo 30 g. Kakvi su
rezultati? Kazuju li oni o iscrpenosti šuma?
Čitava šumska površina tog područja
povećala se za 30 g. za 2 mil. ha ili za
12,5´Vo. Površina državnih šuma uvećala
se za 3,3 mil. ha ili za 27"%>. Površina četinara
u državnim šumama porasla je za
8°/o, a lišćara za 47<)/o. Udio četinara pao
je sa 50 na 43!l)/o. Ukupna površina zrelih
i prezrelih sastojina četinara smanjila se
za 5fl?Vo, a lišćara za 4´Vo. To stanje šuma,
naravno, ne može nas zadovoljiti, ali isto
tako ne možemo zaključiti da su suviše
iskorišćene. Relativno smanjenje površine
četinara proizašlo je iz toga, što se u šumoprivredi
tih godina provodila u pravilu
prirodna obnova sječina. Za 30 godina zasijano
je i zasađeno oko 850 tis. ha, a posječeno
najmanje 4,5 mil. ha. Međutim,
tokom tog vremena nije se povisila proizvodnost
sastojina. Srednja drvna masa
po ha ostala je kao i prije oko 220 kub. m.
Spomenuti nedostaci nisu izvazvani forsi


nomskog ni sa šumskouzgojnog stajališta.
Nagomilavanjem zrelih i prezrelih sastojina
(u dostupnim šumama) ne može se riješiti
zadatak skraćivanja dugotrajnog ciklusa
šumoprivredne proizvodnje.


Veličina tih prelaznih viškova zrelih
sastojina koji su potrebni za osiguranje
ravnomjernih doznaka zrelih drvnih masa
tokom neodređeno dugog vremena ovisi
o rasporedu dobnih razreda kojima pripadaju
još nedozrele sastojine. Naročito,
čim je veći udio dozrijevajućih sastojina,
tim mogu biti relativno manje rezerve
zrelih sastojina. Zadatak povećanja proizvodnje,
veli pisac, u socijalističkoj šumoprivredi
nije u povećanju proizvodnje
zrelih i prezrelih sastojina nego u povećanju
proizvodnje drvnih sirovina potrebnih
narodnom gospodarstvu, a taj se zadatak
može i mora rješavati bez gomilanja zrelih
i prezrelih sastojina.


Analiza vođenja gospodarenja šumama


II. grupe u nizu rajona dopušta zaključak,
da izračunati etat u pravilu ne odrazuje
stvarne mogućnosti doznaka zrelih šuma
Dio teritorija Centra (736.000 kv. km) i njegova šumovitost


Šumom pokrivena
površina lokalnog
značenja (kolhozij
u tis. ha


Čitava površina
pokrivena šumom
(u tis. ha)


Šumom pokrivena površina


drž. šumskog fonda u tis. ha


O


a


0) ti


« §


od toga su
t/3


četinari lišćari


O


O &


L


,


ukupno


od toga , od toga


| ukupno ^


ni


>


T3


e


0


>


ta


«5~


1. X. 1927 g. 16.587 22,5 12.114
1. I. 1956 g. 18.680 25,4 15.431Od toga se
iskorišćuje 9.076
ranim sječama nego izostatkom obnove
šuma i drugih gospodarskih mjera.


Obim i tempo iskorištavanja tih šuma
tokom 30 godina smatrani su da vode do
iscrpenosti, ali do toga nije došlo. Zrele
sastojine nisu isječene, nego im je udio
snižen za 18—20%, a to ne znači iscrpenost
šuma. Sniženje udjela zrelih sastojina
služi nam pokazateljem intenzifikacije šumoprivrede,
a ne pokazateljem pretjeranog
iskorišćavanja. Povećanje površine
zrelih šuma u zoni intenzivnog gospodarenja
može se postići samo na račun smanjenja
doznake zrelih šuma narodnom gospodarstvu,
a to nije dopušteno ni s ekoza
sječu. Zato i nije ovdje tačan izraz


6.114 2.449 6.000 1.660 4.473
6.591 1.204 8.840 1.598 3.249
3.639 870 5.137 943


»preiskorišćavanje sječina«, jer ne dovodi
do iscrpljenja šuma, pa se često pokazuje
da doznaka sječina nije suviše visoka, nego
je drvosječni predlog prenizak. Glavni
je nedostatak u tome, što formule po kojima
se računa etat ne uzimaju dovoljno
u obzir tok dozrijevanja sastojina u vrijeme
revizije.


U Saveznom naučnoistraživačkom institutu
šumarstva i mehanizacije šumskog
gospodarstva (BNIILM) izrađen je novi
način određivanja obima iskorišćavanja
glavnog prihoda šuma. Taj način daje mogućnost
određivanja godišnjeg obima doznaka
sječina zrelih šuma za svaku šumariju
gospodarstva, polazeći od toga, kako