DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 67     <-- 67 -->        PDF

rastu u kojem potamani mnoge muhe i
gusjenice. Cesto se opažaju zastupnici roda
Salticidae-a, koja na tamane svoje neprijatelje
toliko u mrežama, koliko time što
ih zaskoče i srčano napadnu da ih u borbi
svladaju. Tu se naročito ističe bijelim i
crnim bojama išaran Salticus scenic
u s (Epihlemum scenicum) koji pravi
razmjerno duge ali sigurne skokove za
uspješan napad gusjenica. Slično je koristan
Oxypus ramosus (Wolfspinne)
u tamanjenju gusjenica.


Ta opažanja upućuju šumara na to, da
poduzme stanovite mjere, kako bi vezao
paukove na stanovita područja u kom bi
se razmnožili i tako mu bili uvijek (naročito
za vrijeme invazije štetnika) kao stalna
rezervna vojska pri ruci. U normalno
doba, razumije se, ne će ta pričuva biti toliko
brojna koliko je potrebna kad nastupi
epidemija štetnika, jer im u normalnim
prilikama fali hrana. Ipak se može taj
kontingent paukova postići ako im se stvore
umjetno uslovi života.


Da shvatimo glavni životni faktor paukova,
treba samo da promotrimo sastav
njihovog finog organizma, onda će biti odmah
jasno, da će se oni lako sasušiti utjecajem
topline i vjetra, ako im se ne da
prilika da održe vlažnost. Voda, dakle vlaga,
stvara temelj za naseobu paukova u
vezi s nužnom zasjenom koja će životinjica
zaštiti od škodljiva direktna sunčanog
obasjavanja. Glavnu ulogu tu igraju gusto
lisnate biljke. Ma da i pauk voli toplinu
kao i drugi kukci, ali ne može da podnese
direktno sunce ni izdržati bez vlage i sjene.
Pauci su biološki na to upućeni da takva
mjesta potraže. A takva im se mjesta
mogu stvoriti. Tu je opet jedna prirodna
biološka kongruencija u životu životinja i
biljaka, jer i biljka treba vode za uzdržavanje
svog života. Već je davno zastarjela
zabluda, da se svako vlažno mjesto u šumi
mora drenažom isušiti. Tu se radi o
raznim vanjskim faktorima: o stepenu
vlažnosti i njezinom sastavu, o fizikalnom
i kemijskom sastavu tla i o karakteru sastojina
koje tu rastu. I tu treba da nam
je jasno i nikad ne smijemo pustiti iz vida,
da priroda najbolje i najjeftinije znade
uspostaviti ravnotežu u svakoj ekonomici,
a da mi možemo manje više ravnati tim
tokom.


Tamo gdje je priroda dala stajaću ili
tekuću vodu i koje stalno ima, tu ne treba
našeg truda. Ali gdje toga nema, mora čovjek
stručno postupati. Pitanje glasi: kako
da se u šumi stvori vlaga i kako da se
održi? I ovdje se može glavni posao prepustiti
prirodnim silama, naime oborinama.
Šumar treba samo da ih pravilno sabere
i očuva. To se radi na više načina.


Ako se dade provesti, mogu se iskopati
jarkovi za navodnjavanje u svim smjerovima.
Mogu se također iskopati jame, ako
nema prirodnih udubina, pa se same napune
kišnicom. Možda je najvažniji sakupljač
vode — sušanj. Njega ima svuda. Sa
raznih je gledišta pljačkanje šume kad se
njezina biološki usklađena priroda suvišnim
iskorišćavanjem šušnja liši glavne
snage koja joj daje humus i vlagu. Vlažni
sušanj je uslov za opstanak korisnih paukova,
ali i uvjet za život šumskih biljaka.
Zato valja nastojati da se otkupi služnost
seljaka u iskorišćavanju šušnja ili bar ograniči.
U boricima na pjeskuljama treba jako
paziti na zasjenu tla. Sporadički utrešene
parcele listača koje treba da spriječe
prodiranje četinarskih štetnika, daju biljni
materijal kojim će se prekriti tlo. Stvaranjem
podrasta breze, johe ili hrasta može
se u tom smislu mnogo pomoći. Troškovi
isplatit će se višestruko.


Đuro Knežević


KROZ ŠUME SJEDINJENIH
AMERIČKIH DR2AVA


Koncem 1959. sovjetska je delegacija
vratila posjet šumarskim kolegama u SAD.
U 4. br. Lesnogo Hozjajstva o. g. iznio je
vođa delegacije prof V. G. Nesterov
opći pregled šuma u SAD, a u slijedećem
će broju objaviti glavne podatke o gospodarenju
šumama u toj zemlii. Mi ćemo
ovdje donijeti srž tih zapažanja.


Prema službenim podacima Sjevern a
Amerik a ima petinu svih šuma svijeta,
a od toga otpada na S A D cea 260 miliona
hektara (ili 652 miliona acre-a), na Alja sk
u 55 mil. ha (136 mil. acre-a), Kana ri
u 358 mil ha (951 mil. acre-a) i na M e k-
s i k o 25,9 mjl. ha (64 mil. acre-a). Po ekonomskom
značenju šume Sjeverne Amerike
dijele se obično u dvije grupe: industrijske
i neindustrijske. Prema dobivenim,
podacima od 1107 acre-a (443 mil. ha) industrijskih
šuma Sjeverne Amerike na
Sjedinjene Američke Države otpada 488
mil. acre-a (198 mil. ha), Aljasku 44 mil.
acre-a (17,8 mil. ha), Kanadu 525 miliona
acre-a (212 mil. ha), Meksiko 49 mil. acre-a
(19,8 mil. ha). Neindustrijske šume SAD
(bez Aljaske) zapremaju 163 mil. acre-a
(65 mil. ha).


Od ukupne površine Sjedinjenih Američkih
Država otpada na šume 34°/o ( i to
25V0 na industrijske, a W/o na neindustrijske),
poljoprivredne kulture zapremaju
2r°/o, pašnjaci 36%>, a ostalo 9°/o.


25^