DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 67 <-- 67 --> PDF |
rastu u kojem potamani mnoge muhe i gusjenice. Cesto se opažaju zastupnici roda Salticidae-a, koja na tamane svoje neprijatelje toliko u mrežama, koliko time što ih zaskoče i srčano napadnu da ih u borbi svladaju. Tu se naročito ističe bijelim i crnim bojama išaran Salticus scenic u s (Epihlemum scenicum) koji pravi razmjerno duge ali sigurne skokove za uspješan napad gusjenica. Slično je koristan Oxypus ramosus (Wolfspinne) u tamanjenju gusjenica. Ta opažanja upućuju šumara na to, da poduzme stanovite mjere, kako bi vezao paukove na stanovita područja u kom bi se razmnožili i tako mu bili uvijek (naročito za vrijeme invazije štetnika) kao stalna rezervna vojska pri ruci. U normalno doba, razumije se, ne će ta pričuva biti toliko brojna koliko je potrebna kad nastupi epidemija štetnika, jer im u normalnim prilikama fali hrana. Ipak se može taj kontingent paukova postići ako im se stvore umjetno uslovi života. Da shvatimo glavni životni faktor paukova, treba samo da promotrimo sastav njihovog finog organizma, onda će biti odmah jasno, da će se oni lako sasušiti utjecajem topline i vjetra, ako im se ne da prilika da održe vlažnost. Voda, dakle vlaga, stvara temelj za naseobu paukova u vezi s nužnom zasjenom koja će životinjica zaštiti od škodljiva direktna sunčanog obasjavanja. Glavnu ulogu tu igraju gusto lisnate biljke. Ma da i pauk voli toplinu kao i drugi kukci, ali ne može da podnese direktno sunce ni izdržati bez vlage i sjene. Pauci su biološki na to upućeni da takva mjesta potraže. A takva im se mjesta mogu stvoriti. Tu je opet jedna prirodna biološka kongruencija u životu životinja i biljaka, jer i biljka treba vode za uzdržavanje svog života. Već je davno zastarjela zabluda, da se svako vlažno mjesto u šumi mora drenažom isušiti. Tu se radi o raznim vanjskim faktorima: o stepenu vlažnosti i njezinom sastavu, o fizikalnom i kemijskom sastavu tla i o karakteru sastojina koje tu rastu. I tu treba da nam je jasno i nikad ne smijemo pustiti iz vida, da priroda najbolje i najjeftinije znade uspostaviti ravnotežu u svakoj ekonomici, a da mi možemo manje više ravnati tim tokom. Tamo gdje je priroda dala stajaću ili tekuću vodu i koje stalno ima, tu ne treba našeg truda. Ali gdje toga nema, mora čovjek stručno postupati. Pitanje glasi: kako da se u šumi stvori vlaga i kako da se održi? I ovdje se može glavni posao prepustiti prirodnim silama, naime oborinama. Šumar treba samo da ih pravilno sabere i očuva. To se radi na više načina. Ako se dade provesti, mogu se iskopati jarkovi za navodnjavanje u svim smjerovima. Mogu se također iskopati jame, ako nema prirodnih udubina, pa se same napune kišnicom. Možda je najvažniji sakupljač vode — sušanj. Njega ima svuda. Sa raznih je gledišta pljačkanje šume kad se njezina biološki usklađena priroda suvišnim iskorišćavanjem šušnja liši glavne snage koja joj daje humus i vlagu. Vlažni sušanj je uslov za opstanak korisnih paukova, ali i uvjet za život šumskih biljaka. Zato valja nastojati da se otkupi služnost seljaka u iskorišćavanju šušnja ili bar ograniči. U boricima na pjeskuljama treba jako paziti na zasjenu tla. Sporadički utrešene parcele listača koje treba da spriječe prodiranje četinarskih štetnika, daju biljni materijal kojim će se prekriti tlo. Stvaranjem podrasta breze, johe ili hrasta može se u tom smislu mnogo pomoći. Troškovi isplatit će se višestruko. Đuro Knežević KROZ ŠUME SJEDINJENIH AMERIČKIH DR2AVA Koncem 1959. sovjetska je delegacija vratila posjet šumarskim kolegama u SAD. U 4. br. Lesnogo Hozjajstva o. g. iznio je vođa delegacije prof V. G. Nesterov opći pregled šuma u SAD, a u slijedećem će broju objaviti glavne podatke o gospodarenju šumama u toj zemlii. Mi ćemo ovdje donijeti srž tih zapažanja. Prema službenim podacima Sjevern a Amerik a ima petinu svih šuma svijeta, a od toga otpada na S A D cea 260 miliona hektara (ili 652 miliona acre-a), na Alja sk u 55 mil. ha (136 mil. acre-a), Kana ri u 358 mil ha (951 mil. acre-a) i na M e k- s i k o 25,9 mjl. ha (64 mil. acre-a). Po ekonomskom značenju šume Sjeverne Amerike dijele se obično u dvije grupe: industrijske i neindustrijske. Prema dobivenim, podacima od 1107 acre-a (443 mil. ha) industrijskih šuma Sjeverne Amerike na Sjedinjene Američke Države otpada 488 mil. acre-a (198 mil. ha), Aljasku 44 mil. acre-a (17,8 mil. ha), Kanadu 525 miliona acre-a (212 mil. ha), Meksiko 49 mil. acre-a (19,8 mil. ha). Neindustrijske šume SAD (bez Aljaske) zapremaju 163 mil. acre-a (65 mil. ha). Od ukupne površine Sjedinjenih Američkih Država otpada na šume 34°/o ( i to 25V0 na industrijske, a W/o na neindustrijske), poljoprivredne kulture zapremaju 2r°/o, pašnjaci 36%>, a ostalo 9°/o. 25^ |