DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 64 <-- 64 --> PDF |
STRANO ŠUMARSTVO PETI SVJETSKI KONGRES ŠUMARA Ove godine održat će se od 29. VII. do 19. IX. Peti svjetski kongres šumara u zgradi sveučilišta u S e a 111 e-u (gradu koji leži u dubokom zalivu Puget na zap. obali USA nedaleko kanadske granice, a ujedno je i najveća američka luka na Pacifiku). Zadatak je Kongresa, da osvijetli pitanje mnogostruke važnosti šume u životu čovjeka. Prvi je kongres održan u Rim u 1926. g. na kom je bilo zastupano 58 država, a radilo se u 4 sekcije: za statistiku i šumarsku politiku (ekonomiku), za trgovinu i drvarsku industriju, šumarsko-tehničke probleme i šumarsku službu, za melioraciju planinskih šuma i njihovu zaštitu. Drugi je kongres bio u Budimpešti 1936. g. Njegov je rad obavljan u 9 sekcija: problemi šumarske politike (ekonomike), šumarske nastave i naučno-istraživačkih radova, pitanja trgovine drvom, eksploatacije i drvarske industrije, mehanizacije u šumarstvu i kemijske tehnologije drva, šumskih kultura, regulacije brdskih rijeka, problemi zaštite prirode i turizma, gospodarenja u tropskim šumama. Treći svjetski šumarski kongres održan je tek nakon Svjetskog rata II. u Hel sinki- u 1949. g. sa učešćem 29 zemalja. Tretirana su pitanja: šumskih kultura, eko nomike, taksacije. eksploatacije, drvarske industrije i obrade drva. Četvrti je kongres b;o sazvan u Indiji i održan 1954. g. na šumarskom institutu u blizini grada Dera-Duna . Sudjelovalo je 46 zemalja sa svih kontinenata. Radilo se u 5 sekcija: opća pitanja šumarstva, koja su tretirana na plenarnom zasjedanju; drugo: zaštitna funkcija šume; onda, proizvodna njezina funkcija; iskorišćavanje šumskih produkata i konačno — tropsko šumarstvo. Taj je kongres došao do zaključka da šuma i njezini proizvodi imaju veliko značenje u svjetskoj ekonomici. Naročito je važna hidrološka uloga šume. To je sažeto u devizi: Šuma znači — vlagu; vlaga znači — dobar urod; dobar urod znači — ž:vot naroda. Na ovogodišnjem Petom kongresu sudjelovat će više od 1200 predstavnika iz 80 zemalja, a bavit će se uglavnom sa dva problema: prvo — suvremenom strukturom šuma i progresom svjetskog šumarstva, i drugo: mnogostranim značenjem šume i šumskih tala. O prvom će problemu biti čitane rasprave o zaštiti šumskih resursa, o vođenju gospodarenja u šumama i o glavnoj liniji kojom ide današnje šumarstvo i drvarska industrija. Uvodno će predanje o značenju šumoprivrede u svjetskom privrednom razvitku pročitati direktor šumarskog odjeljenja FAO Organizacije ujedinjenih naroda dr. E. G 1 e s i n g e r, a uvodno predavanje o drugoj temi održat će načelnik šumarske službe USA dr. R. E. A r d 1 e. Niz će radova biti posvećen zaštitnoj ulozi šume za režim voda i za tlo, pašarenju i lovu, a i drugim aktualnim pitanjima. Kongres će imati ove sekcije: uzgajanje, uređivanje, šum. genetika, zaštita, ekonomika i politika, nastava, balneološko značenje šuma i lov, iskorišćavanje, sekcija za tropske šume i dr. Američki će šumari organizirati za učesnike kongresa niz izložaba i ekskurzija. Po Les. Hoz. br. 4-1960. D. K. INSTITUT ZA TOPOLE U CASALE MONFERRATO (Instituto di sperimentazione per la Pioppicoltura — Casale Monferrato) Krajem prošlog stoljeća bilježi se u Italiji jača produkcija topola uslijed sve veće potražnje industrije papira koja treba zatnu količinu materijala za svoje pogone. U to vrijeme izlaze prve norme za uzgoj topala, propagandni materijali, upute i t. d. Više od polovine stoljeća koje je prošlo od toga vremena još je više potenciralo značaj uzgoja topola, materijala koji je naišao na široku primjenu ne samo kod izrr.de papira već i u čitavom nizu drugih grana industrije jakog potencijala kao što je industrija šibica, ambalaže i t. d. Siromaštvo na drvetu u Italiji, možda i nije toliko ovisno o površini koju pokrivaju šume koliko o njihovoj prirodi i maloj proizvodnoj vrijednosti. Na 300.000 km8 površine koju zaprema Italija, na šume otpada 56.000 km2 odnosno 19l0/o. To su uglavnom visoke i niske šume listača, a u manjoj mjeri četinjače niske proizvodnje. Ovaj šumski fond daje godišnje oko 4,000.000 m3 listača i četinjača uz 600.000 m3 ogreva, 40.000 vagona ugljena i drugih produkata, što ne može ni izdaleka da podmiri potrebe koje se kreću oko 3—4,000.000 m3 neprerađenog i poluprerađenog drveta, a ako se k tome pribroje prerađevine, cifra se penje na 8,000.000 m3 u ukupnoj vrijednosti od oko 80 milijardi lira. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1960 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Iznese brojke jasno ilustriraju zašto se u posljednje vrijeme prišlo uzgoju topola na široj osnovi posebno potaknutom od industrije celuloze i papira. Od malih topolika u Pijemontu uzgoj se proširio dolinom Pada sve do mora na aluvijalnim tereni- Institut za topole u Casale Monferrato ma, zamjenjujući često jednogodišnje kulture, neproduktivne vrbike pa čak i sastojine vrednijih vrsta ali niskog prihoda, posebno u plodnim dolinama oko Torina, Milana, Parme, Cremone i t. d. Sada se računa da ovi topolici mogu proizvesti oko 1,C00.000 m3 drveta godišnje. Jasno je međutim da su se u ovakovoj situaciji pojavili mnogi negativni momenti koji su direktno utjecali na uzaoj i na iskorištavanje. S jedne strane pritisak industrije, a s druge nemogućnost zadovoljenja potreba doveli su do toga, da su brojni topolici korišteni prije zrelosti, upotrebljavali su se neprovjereni hibridi i slično. Zaraze na topolicima posebno 1928. g. bile su posljedica tog nekontroliranog stanja, ali i poticaj da se nešto poduzme. Industrija celuloze i papira preuzela je inicijativu kako bi se osigurao ravnomjeran i sve veći priliv materijala u svrhu obezbjeđenja ekonomičnosti i stalnosti industrijske proizvodnje. Te iste godine iznesena je potreba genetskih istraživanja topola, što industrija odmah prihvaća (Cartiere Burgo) i taj je zadatak povjeren Fito stanici u Villafranca Piemonte. Kasnije se osniva institucija za poboljšanje vrijednosti topola kao organ Nacionalnog Komiteta za šumarstvo. Ova organizacija traje do 1937., kad je na sastanku uzgajivača topola u Casale Monferrato zaključeno da se osnuje specijalizirani institut koji će sprovesti kompletan program naučnog istraživanja sa praktičkim ogledima u cilju unapređenja proizvodnje topola. Ta je zamisao ostvarena osnutkom Instituta u Casale Monferrato obilno potpomognuta od industrije celuloze i papira, koji kasnije, 1952. potpuno prelazi pod Nacionalni Zavod za celulozu i papir. Ova institucija daje Institutu jači impuls u radu kako u pravcu produbljavanja istraživačke djelatnosti tako i u pravcu proširenja i učvršćena spona sa praksom. Kako vidimo, prvi poticaj za osnutak Instituta je uslijedio nakon zabrinjavajuće opasnosti od parazitarnih obolenja topolika .posebno od proljetnog opadanja lišća koje je olakšalo napad drugih obolenja na oslabljenim sastojinama (Dothichiza, Cytospora, Phloeomyzus i dr.). Baš uslijed ovih opasnosti, jedan od primarnih zadataka Instituta je da svojim radom poboljša otpornost topola prema najopasnijim oboljenjima. U prvo vrijeme Institut se bavio specijalnim istraživanjima tehnoloških svojstava topola; što je kasnije prešlo u djelokrug rada tehnološke sekcije Polj. šum. centra u Rimu. Čitav rad Instituta obazire se na potrebe svih grana industrije koje koriste topolu. U tu je svrhu Institut podijeljen u 4 sekcije: biologija i uzgoj, zaštita, ekonomika i eksperimentalno dobro. Sekcija za biologiju i uzgoj je nastavila rad selekcije ranije Stanice u Villafranca Piemonte. Materijal selekcije su bile domaće forme Pupulus nigra, P. alba, eurameričke forme, Klon 154, Klon 37 kao i forme iz sjetve sjemena u 1929. prirodnog križnja. Forme proizvedene u čistom klonu bile su označene brojevima 15. 28, 30, 61, 64, 78, 82, 214, 425,, 455, 461, 467, 477, 488 i t. d. Ove forme su tada bile na ispitivanju kako kod same Fito stanice Villafranca tako i kod pojedinih uzgajivača. Posao je međutim bio tek započet i tražio je eksperimentiranje na širokoj osnovi kao i proširenje ispitivanja na razne lokalitete i za duži period vremena. Institut je svojim radom kompletirao dotadašnja istraživanja sa prirodnim i umjetnim hibridi 255 |